DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 7 <-- 7 --> PDF |
M. Idžojtić, R. Pemar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Aiičić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... Šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 3-17 Slika 1. Loranthus europaeus Jacq., habitus zimi. Figure 1 Loranthus europaeus Jacq., habitus in winter Castanea sativa (Kogelnik 2002, Idžojtić & Kogelnik 2003). U Hrvatskoj je žuta imela zabilježena na devet domaćina (Idžojtić & Kogelnik 2003). Sedam domaćina su listopadni hrastovi, od čega je pet autohtonih šQ. cerris, Q. frainetto Ten., Q. petraea, Q. pubescens i Q. robur) i dvije alohtone, američke vrste šQ. palustris Miinchh. i Q. rubra). Iz porodice Fagaceae domaćin je i europski pitomi kesten (Castanea sativa). Obični grab (Carpinus betulus) je jedina vrsta iz porodice Betulaceae zabilježena kao domaćin žutoj imeli kod nas. Istraživanja žute imele u Hrvatskoj vrlo su rijetka, a jedan od pionirskih radova je onaj Ettinger a (1889) u kojemu se govori o utjecaju žute imele na manji prirast hrasta lužnjaka. Istraživanja fiziologije žute imele i utjecaja na biljku domaćina radili su Glatzel (1983, 1987), Nova cek (1985) i dr, a kemijski sastav lišća istraživali su Harvala et al. (1984). Strukturu populacije i omjer spolova žute imele na ceru i kitnjaku istraživao je E1 i á s (1989, 1997) u Slovačkoj. Ustanovio je značajno odstupanje od omjera 1:1 u korist muških biljaka. Isti autor radio je procjenu biomase populacije žute imele na ceru i kitnjaku u zajednici hrasta kitnjaka i običnog graba u Slovačkoj (Eliás 1983, 1988). U ovome radu prikazani su rezultati istraživanja žute imele na području šest šumarija Uprave šuma podružnice Požega. 2. METODE ISTRAŽIVANJA – Research Methods Terenska istraživanja žute imele rađena su tijekom zime 2002/03. godine na području kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma podružnica Požega. Istraživanje je obuhvatilo svih šest šumarija USP Požega: Caglin, Kamenska, Kutjevo, Pletemica, Požega i Velika. Vrste drveća za koje je istraživanje provedeno su: kitnjak šQ. petraea), lužnjak šQ. robur), medunac šQ. pubescens), cer šQ. cerris), sladun šQ. frainetto), crveni hrast šQ. rubra) i pitomi kesten (C. sativa). Ukupno je pregledano 12 gospodarskih jedinica, 532 odjela, 1.009 odsjeka i 62.932 stabla (tablica 1). Od ukupnog broja pregledanih stabala najviše je hrasta kitnjaka (59.488 stabala), zatim sladuna (1.865 staba la), lužnjaka (1.238 stabala), cera (249 stabala), medunca (40 stabala), pitomog kestena (34 stabla) i crvenog hrasta (27 stabala). Za istraživanje su izabrani odjeli, odnosno odsjeci stariji od 30 godina. Oni su dijagonalno pregledani, u formulare su upisani podaci o broju zaraženih i nezaraženih stabala te o broju grmova imele na zaraženim stablima. Prebrojavanje je rađeno okularnom metodom (prostim okom i dalekozorom), što je bilo moguće jer se zimi dobro vide okruglasti grmovi žute imele na domaćinima koji su također bez lišća. Terenski dio istraživanja radili su djelatnici šest navedenih šumarija UŠP Požega. Podaci su obrađeni u StatSoft, Inc. (2001). |