DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 65 <-- 65 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 63-70 UDK 630* 165 NOVI PRILOG POZNAVANJU OBIČNE JELE (Abies alba Mili.) S BIOKOVA NEW EVIDENCE IN KNOWLEDGE OF THE SILVER FIR šAbies alba Mili.) FROM THE MOUNTAIN OF BIOKOVO Dalibor BALLIAN´ SAŽETAK: U ovom radu iznose se ranije dobiveni rezultati na molekularno genetičkoj razini vezani za jelu s Biokova, te uspoređuju s rezultatima dobivenim u drugim populacijama. Prikazani su rezultati dobiveni na osnovi izoenzimskih analiza, kao i analizom mitohondrijske DNK. Na temelju tih rezultata obična jela iz male populacije na Biokovu pokazuje pripadnost vrsti Abies alba Mill., te se ne bi mogla svrstati u nijednu drugu vrstu jela. Do sada dobiveni rezultati sa sigurnošću ukazuju da je obična jele a Biokova samo jedan ekotip. K l j u č n e r i j e č i : Abies alba Mill., obična jela, izoenzimi, mitohondrijska DNK (mtDNK) UVOD – Introduction Poslije hrasta lužnjaka obična jela (Abies alba Mill.) (Vu k e l i ć i B a r i č e v i ć 2001), u različitim ekološje jedna od najznačajnijih vrsta šumskoga drveća s goskim uvjetima od submediterana do panonskog bazena, podarskoga i ekološkog stajališta u Hrvatskoj te u više što ostavlja mogućnost za diferencijaciju mnogih ekotijužnoeuropskih i srednjoeuropskih zemalja. pova. Ovakva raznolikost pogoduje i pojavama brojnih Rod Abies obuhvaća oko četrdeset vrsta koje su prinejasnoća i krivih tumačenja. rodno rasprostranjene na sjevernoj polutki. Tako u sre-Tako su vrlo česte nejasnoće u taksonomiji obične dišnjoj, južnoj i jugoistočnoj Europi pridolazi Abies jele u južnoj Europi, posebice u Hrvatskoj, a najbolji alba Mill., u Grčkoj, djelomično u Bugarskoj i Makedoprimjer je jela s Biokova. Ona zbog vrlo karakterističniji Abies cephalonica Loud., te u Španjolskoj Abies nih ekoloških uvjeta pokazuje razlike u morfologiji, ali pinsapo Boiss., a dva spontana križanca, Abies borisii to ne mora značiti da je riječ o drugoj vrsti, ili pak podregis Mettf. u Bugarskoj i Abies nebrodensis Matei. na vrsti, što su pokušali prikazati u radovima B o r z a n i dr. Siciliji. U području sjeverozapadne Afrike, točnije u (1992), L o v r i ć i R a c (1992), R a c i L o v r i ć (1992), Maroku i na Atlaskom Gorju u Alžiru raširene su Abies Š o l j a n i Š o l i ć (1987), Š o l j a n (1990). marocana Trabut i Abies numidica Carr., a na području Te nejasnoće pokušao je riješiti Tr i n a j s t i ć (1999, Male Azije Abies cilicica Carr., Abies bornmuelleriana 2001) kroz svoje radove, s tim da je detaljno uspoređi- Mattf., Abies equi trojani Aschers. et Sint. i Abies nord-vao ranije nalaze vrste Abies pardei Gaussen. na morfomanniana (Stev.) Spach., te u literaturi možemo naći da loškoj razini, fitocenološko-sintaksonomskoj pripadnona planini Biokovo raste posebna vrsta Abies pardei sti, te na razini ekotipske varijabilnosti. T r i n a j s t i ć Gaussen.. Iz prethodnog je vidljivo da sedam vrsta jela s (1999) argumentirano dokazuje da obična jela s Bioko dva spontana križanca, pridolazi u području Sredozemva nije Abies pardei Gaussen., nego da podrijetlo vrste noga mora, odnosno submediterana. Od pobrojanih vrsAbies pardei treba tražiti u sjevernoj Africi. Također ta najzatupljenija je obična jela s područjem rasprostiTr i n a j s t i ć na osnovi izloženoga zaključuje da vrsta ranja u središnjoj Europi i na Balkanskome poluotoku. Abies biokovoensis Kuš. ili Abies croatica L o v r i ć Obična jela u Hrvatskoj zastupljena je na 200000 ha (1995) kao posebna vrsta (podvrsta) ne postoji, nego je to obična jela koja se stjecajem okolnosti našla izolira Doc dr. Dalibor Ballian, Šumarski fakultet u Sarajevu, Zagre nom na Biokovu, u specifičnim ekološkim uvjetima. bačka 20, 71 000 Sarajevo Bosna i Hercegovina |