DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 6 <-- 6 --> PDF |
M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... Imela je bila prisutna u svim pregledanim odsjecima GJ Južna Krndija, Šumarija Kutjevo, u kojima je rađeno istraživanje na sladunu. Od ukupnog broja pregledanih stabala 22,7 % na sebi je imalo imelu, što je u usporedbi s ostalim vrstama autohtonih hrastova najveći intenzitet zaraze. Prosječan broj grmova imele na zaraženim stablima bio je 2,4, a najveći broj na jednom stablu bio je 9. U najzaraženijem odsjeku sladuna imela je prisutna na 35 % pregledanih stabala. Na lužnjaku žuta imela bila je prisutna u 96 % pregledanih odsjeka na području Šumarije Kutjevo i Šumarije Požega. U zaraženim odsjecima 13,7 % pregledanih stabala na sebi je imalo imelu, prosječno je na zaraženim stablima bilo 2 grma, a maksimalno 9 grmova imele. Približno je jednak intenzitet zaraze lužnjaka, kao i kitnjaka, no za razliku od kitnjaka, kod lužnjaka u najzaraženijem odsjeku imela je zabilježena na 36,2 % pregledanih stabala, što je približno jednako kao kod sladuna. Cer je najmanje zaražena vrsta na istraživanom području. U zaraženim odsjecima (dva od četiri pregledana na području Šumarije Požega) imela raste na 3,1 % pregledanih stabala. Uzorak medunca od 40 pregledanih stabala, od kojih je 12,5 % zaraženo, nije dovoljno pouzdan za donošenje općenitih zaključaka o zarazi žutom imelom te vrste. Za analizirane stanišne i sastojinske parametre u odsjecima u kojima je istražena imela na hrastu kitnjaku, postoje određene pravilnosti u odnosu na zarazu žutom imelom. No, te pravilnosti nisu dovoljne za povezivanje pojedinih analiziranih parametara i pridolaska imele, koji je značajno utjecan kretanjem ptica prenositelja, a o čemu nema dostupnih podataka. K l j u č n e r i j e č i : Loranthus europaeus Jacq., žuta imela, domaćini, intenzitet zaraze, Quercus petraea (Matt.) Liebl., Q. frainetto Ten., Q. robur L., Q. cerris L., Q. pubescens Willd., Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma podružŠumarski list br. 1–2, CXXIX (2005), 3-17 nica Požega 1. UVOD – Žuta imela ili lijepak, Loranthus europaeus Jacq., listopadna je, dvodomna vrsta imele iz porodice Loranthaceae. Rod Loranthus Jacq. ima prema K r ü s s mannu (1977) oko 600 vrsta, a prema Hegiju (1981) 450 do 500 vrsta, koje su uglavnom rasprostranjene utropskom području. Većina vrsta su poluparaziti na kritosjemenjačama dvosupnicama, a manji broj na golosjemenjačama. Jedina vrsta koja dolazi u Europi je L. europaeus. Osim u srednjoj i jugoistočnoj Europi (zapadna granica areala je Italija) žuta imela dolazi i uMaloj Aziji. To je do 1 m veliki, okruglasti grm (slika1) viličastog razgranjenja; smeđih, okruglastih, u nodijima lako lomljivih izbojaka i nasuprotnih, jajastih pupova pokrivenih s više ljusaka. Listovi su 4–6 cm dugački, nasuprotni, jednostavni, s kratkim peteljkama, izduženo obrnutojajasti, cijeloga ruba, tupoga vrha, tamnozeleni. Cvjetovi su jednospolni, entomogamni, sitni, svjetlozeleni, ženski u vršnim, rahlim klasovima, a muški u vršnim grozdovima. Cvjetanje je u svibnju ilipnju. Plod je oko 1 cm velika, okruglasta bobuljasta koštunica, sa žutim, ljepljivim, mekanim ovojom ieliptičnom sjemenkom. Plodovi dozrijevaju krajem je Introduction seni, a krajem zime postupno otpadaju s grma. Najvažniji vektori širenja žute imele su ptice. Plodovi ove vrste zabilježeni su kao hrana drozda imelaša, Turdus viscivorus L. i šojke, Garrulus glandarius L. (Cramp 1988, Cramp & Perrins 1994). L. europaeus prema Hegiju (1981) dolazi na hrastovima, najčešće na Quercus pubescens Willd., Q. cerris L., Q. robur L. i Q. petraea (Matt.) Liebl., te na europskom pitomom kestenu (Castanea sativa Mill.). A n i ć (1946) kao domaćine navodi hrastove (bez posebnog navođenja vrsta), pitomi kesten i bukvu. K r ü s s m a n n (1977) osim hrastova i pitomog kestena kao domaćina navodi i maslinu (Olea europaea L.). Žuta imela u Slovačkoj je zabilježena na Q. pubescens, Q. cerris, Q. petraea, Q. robur, Q. dalechampii Ten., Q. virgiliana (Ten.) Ten., Q. rubra L. i Betula pendula Roth. Kao nepotvrđeni domaćini navedeni su Acer campestre L., Castanea sativa, Carpinus betulus L. i Crataegus monogyna Jacq. emend. Lindm. (Eliás 1985, 2002). U Sloveniji je L. europaeus zabilježen na tri autohtona hrasta (Q. petraea, Q. pubescens i Q. robur) i na |