DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 5     <-- 5 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 3-17
UDK 630* 442 (001)


DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) I INTENZITET ZARAZE
NA PODRUČJU UPRAVE SUMA PODRUŽNICE POŽEGA*


HOSTS OF YELLOW MISTLETOE šLoranthus europaeus Jacq.) AND INTENSITY OF
INFESTATION ON THE AREA OF THE FOREST ADMINISTRATION POŽEGA*


M. IDŽOJTIĆĐ R. PERNARČ Z. LISJAKČ, H. ZDELARČ & M. ANCIĆ´
SAŽETAK: Istraživanje žute imele (Loranthus europaeus Jacq.) rađeno je
tijekom zime 2002/03. godine na području kojim gospodare Hrvatske šume
d.o.o., Uprava šuma podružnica Požega. Vrste drveća za koje je istraživanje
rađeno su: kitnjak (Quercus petraea (Matt.) Liebl.), lužnjak (Q. mhmL.), medunac
(Q. pubescens Willd.), cer (Q. cenisL.), sladun (Q. frainetto Ten.), crveni
hrast (Q. rubraL.) i pitomi kesten (Castanea sativa Mill.). Ukupno je pregledano
12 gospodarskih jedinica na području šest šumarija (Čaglin, Kamenska,
Kutjevo, Pleternica, Požega i Velika), 532 odjela, 1.009 odsjeka i 62.932 stabla.
Od ukupnog broja pregledanih stabala najviše je hrasta kitnjaka (59.488
stabala), zatim sladuna (1.865 stabala), lužnjaka (1.238 stabala), cera (249
stabala), medunca (40 stabala), pitomog kestena (34 stabla) i crvenog hrasta
(27 stabala). Za istraživanje su izabrani odjeli stariji od 30 godina. Oni su di


jagonalno pregledani, u formulare su upisani podaci o broju zaraženih i nezaraženih
stabala, te o broju grmova imele na zaraženim stablima.


Za hrast kitnjak iz gospodarskih osnova izrađena je baza podataka stanišnih
i sastojinskih parametara (ekspozicija, tlo, nadmorska visina, bonitet, fitocenoza,
starost i sklop). Podaci su analizirani kako bi se utvrdilo postoji li
međuovisnost navedenih parametara i intenziteta zaraze žutom imelom. Prostorna
raspodjela zaraze žutom imelom hrasta kitnjaka prikazana je prema
gospodarskim jedinicama.


Domaćini žute imele na području Uprave šuma podružnice Požega su autohtone
vrste hrastova: Q. petraea, Q. frainetto, Q. robur, Q. cerris i Q. pubescens.
Na Castanea sativa i Q. rubra imela nije zabilježena.


Žuta imela prisutna je u 91,5 % pregledanih odsjeka hrasta kitnjaka, na
području šest šumarija i dvanaest gospodarskih jedinica. U odsjecima s imelom
zaraženo je 13,3 % pregledanih stabala, prosječno je na zaraženim stablima
raslo 2,5 grmova imele, a maksimalno je na jednom stablu prebrojeno
38 grmova. U 83 % pregledanih odsjeka intenzitet zaraze manji od 20 %, odnosno
unatoč širokoj rasprostranjenosti na hrastu kitnjaku, intenzitet zaraze
nije velik. Najmanji postotak zaraženih od pregledanih stabala bio je u Šumariji
Požega (7 %), a najveći u Šumariji Pleternica (21 %). Bilo je 3,4 % odsjeka
u kojima je zaraženo više od 40 % stabala, a u najzareženijem odsjeku imela
dolazi na čak 89,8 % pregledanih stabala.


1 Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić, doc. dr. sc. Renata Pernar, Mario Ančić, dipl. ing.,


Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; marilena.idzojticŽpost.htnet.hr
2 Zlatko Lisjak, dipl. ing.; Hrvoje Zdelar, dipl. ing.; Uprava šuma podružnica Požega,


Odjel za ekologiju


*
Rad je izrađen u okviru projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
pod naslovom “Imele u Hrvatskoj – biologija, ekologija, rasprostranjenost i vrste domaćini”.


ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 6     <-- 6 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ...
Imela je bila prisutna u svim pregledanim odsjecima GJ Južna Krndija,
Šumarija Kutjevo, u kojima je rađeno istraživanje na sladunu. Od ukupnog
broja pregledanih stabala 22,7 % na sebi je imalo imelu, što je u usporedbi s
ostalim vrstama autohtonih hrastova najveći intenzitet zaraze. Prosječan broj
grmova imele na zaraženim stablima bio je 2,4, a najveći broj na jednom stablu
bio je 9. U najzaraženijem odsjeku sladuna imela je prisutna na 35 % pregledanih
stabala.


Na lužnjaku žuta imela bila je prisutna u 96 % pregledanih odsjeka na području
Šumarije Kutjevo i Šumarije Požega. U zaraženim odsjecima 13,7 %
pregledanih stabala na sebi je imalo imelu, prosječno je na zaraženim stablima
bilo 2 grma, a maksimalno 9 grmova imele. Približno je jednak intenzitet
zaraze lužnjaka, kao i kitnjaka, no za razliku od kitnjaka, kod lužnjaka u najzaraženijem
odsjeku imela je zabilježena na 36,2 % pregledanih stabala, što
je približno jednako kao kod sladuna.


Cer je najmanje zaražena vrsta na istraživanom području. U zaraženim
odsjecima (dva od četiri pregledana na području Šumarije Požega) imela
raste na 3,1 % pregledanih stabala.


Uzorak medunca od 40 pregledanih stabala, od kojih je 12,5 % zaraženo,
nije dovoljno pouzdan za donošenje općenitih zaključaka o zarazi žutom imelom
te vrste.


Za analizirane stanišne i sastojinske parametre u odsjecima u kojima je
istražena imela na hrastu kitnjaku, postoje određene pravilnosti u odnosu na
zarazu žutom imelom. No, te pravilnosti nisu dovoljne za povezivanje pojedinih
analiziranih parametara i pridolaska imele, koji je značajno utjecan kretanjem
ptica prenositelja, a o čemu nema dostupnih podataka.


K l j u č n e r i j e č i : Loranthus europaeus Jacq., žuta imela, domaćini, intenzitet
zaraze, Quercus petraea (Matt.) Liebl., Q. frainetto Ten., Q. robur L.,


Q. cerris L., Q. pubescens Willd., Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma podružŠumarski
list br. 1–2, CXXIX (2005), 3-17


nica Požega


1. UVOD –
Žuta imela ili lijepak, Loranthus europaeus Jacq.,
listopadna je, dvodomna vrsta imele iz porodice Loranthaceae.
Rod Loranthus Jacq. ima prema K r ü s s mannu
(1977) oko 600 vrsta, a prema Hegiju (1981)
450 do 500 vrsta, koje su uglavnom rasprostranjene utropskom području. Većina vrsta su poluparaziti na kritosjemenjačama
dvosupnicama, a manji broj na golosjemenjačama.
Jedina vrsta koja dolazi u Europi je L.
europaeus. Osim u srednjoj i jugoistočnoj Europi (zapadna
granica areala je Italija) žuta imela dolazi i uMaloj Aziji. To je do 1 m veliki, okruglasti grm (slika1) viličastog razgranjenja; smeđih, okruglastih, u nodijima
lako lomljivih izbojaka i nasuprotnih, jajastih pupova
pokrivenih s više ljusaka. Listovi su 4–6 cm dugački,
nasuprotni, jednostavni, s kratkim peteljkama,
izduženo obrnutojajasti, cijeloga ruba, tupoga vrha,
tamnozeleni. Cvjetovi su jednospolni, entomogamni,
sitni, svjetlozeleni, ženski u vršnim, rahlim klasovima,
a muški u vršnim grozdovima. Cvjetanje je u svibnju ilipnju. Plod je oko 1 cm velika, okruglasta bobuljasta


koštunica, sa žutim, ljepljivim, mekanim ovojom ieliptičnom sjemenkom. Plodovi dozrijevaju krajem je


Introduction


seni, a krajem zime postupno otpadaju s grma. Najvažniji
vektori širenja žute imele su ptice. Plodovi ove vrste
zabilježeni su kao hrana drozda imelaša, Turdus viscivorus
L. i šojke, Garrulus glandarius L. (Cramp
1988, Cramp & Perrins 1994).


L. europaeus prema Hegiju (1981) dolazi na hrastovima,
najčešće na Quercus pubescens Willd., Q. cerris
L., Q. robur L. i Q. petraea (Matt.) Liebl., te na europskom
pitomom kestenu (Castanea sativa Mill.).
A n i ć (1946) kao domaćine navodi hrastove (bez posebnog
navođenja vrsta), pitomi kesten i bukvu.
K r ü s s m a n n (1977) osim hrastova i pitomog kestena
kao domaćina navodi i maslinu (Olea europaea L.).
Žuta imela u Slovačkoj je zabilježena na Q. pubescens,
Q. cerris, Q. petraea, Q. robur, Q. dalechampii
Ten., Q. virgiliana (Ten.) Ten., Q. rubra L. i Betula
pendula Roth. Kao nepotvrđeni domaćini navedeni su
Acer campestre L., Castanea sativa, Carpinus betulus


L. i Crataegus monogyna Jacq. emend. Lindm. (Eliás
1985, 2002).
U Sloveniji je L. europaeus zabilježen na tri autohtona
hrasta (Q. petraea, Q. pubescens i Q. robur) i na




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 7     <-- 7 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pemar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Aiičić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... Šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 3-17
Slika 1. Loranthus europaeus Jacq., habitus zimi.
Figure 1 Loranthus europaeus Jacq., habitus in winter


Castanea sativa (Kogelnik 2002, Idžojtić & Kogelnik
2003).


U Hrvatskoj je žuta imela zabilježena na devet domaćina
(Idžojtić & Kogelnik 2003). Sedam domaćina
su listopadni hrastovi, od čega je pet autohtonih šQ.
cerris, Q. frainetto Ten., Q. petraea, Q. pubescens i Q.
robur) i dvije alohtone, američke vrste šQ. palustris
Miinchh. i Q. rubra). Iz porodice Fagaceae domaćin je i
europski pitomi kesten (Castanea sativa). Obični grab
(Carpinus betulus) je jedina vrsta iz porodice Betulaceae
zabilježena kao domaćin žutoj imeli kod nas.


Istraživanja žute imele u Hrvatskoj vrlo su rijetka, a
jedan od pionirskih radova je onaj Ettinger a (1889)
u kojemu se govori o utjecaju žute imele na manji prirast
hrasta lužnjaka.


Istraživanja fiziologije žute imele i utjecaja na biljku
domaćina radili su Glatzel (1983, 1987), Nova cek
(1985) i dr, a kemijski sastav lišća istraživali su
Harvala et al. (1984).


Strukturu populacije i omjer spolova žute imele na
ceru i kitnjaku istraživao je E1 i á s (1989, 1997) u Slovačkoj.
Ustanovio je značajno odstupanje od omjera


1:1 u korist muških biljaka. Isti autor radio je procjenu
biomase populacije žute imele na ceru i kitnjaku u zajednici
hrasta kitnjaka i običnog graba u Slovačkoj
(Eliás 1983, 1988).
U ovome radu prikazani su rezultati istraživanja
žute imele na području šest šumarija Uprave šuma podružnice
Požega.


2. METODE ISTRAŽIVANJA – Research Methods
Terenska istraživanja žute imele rađena su tijekom
zime 2002/03. godine na području kojim gospodare
Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma podružnica Požega.
Istraživanje je obuhvatilo svih šest šumarija USP
Požega: Caglin, Kamenska, Kutjevo, Pletemica, Požega
i Velika. Vrste drveća za koje je istraživanje provedeno
su: kitnjak šQ. petraea), lužnjak šQ. robur), medunac
šQ. pubescens), cer šQ. cerris), sladun šQ. frainetto),
crveni hrast šQ. rubra) i pitomi kesten (C. sativa).
Ukupno je pregledano 12 gospodarskih jedinica,
532 odjela, 1.009 odsjeka i 62.932 stabla (tablica 1).
Od ukupnog broja pregledanih stabala najviše je hrasta
kitnjaka (59.488 stabala), zatim sladuna (1.865 staba


la), lužnjaka (1.238 stabala), cera (249 stabala), medunca
(40 stabala), pitomog kestena (34 stabla) i crvenog
hrasta (27 stabala). Za istraživanje su izabrani
odjeli, odnosno odsjeci stariji od 30 godina. Oni su dijagonalno
pregledani, u formulare su upisani podaci o
broju zaraženih i nezaraženih stabala te o broju grmova
imele na zaraženim stablima. Prebrojavanje je rađeno
okularnom metodom (prostim okom i dalekozorom),
što je bilo moguće jer se zimi dobro vide okruglasti grmovi
žute imele na domaćinima koji su također bez
lišća. Terenski dio istraživanja radili su djelatnici šest
navedenih šumarija UŠP Požega. Podaci su obrađeni u
StatSoft, Inc. (2001).




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 8     <-- 8 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... Šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 3-17
Tablica 1. Broj pregledanih odjela, odsjeka i stabala prema šumarijama, gospodarskim jedinicama i vrstama drveća
u UŠP Požega.


Table 1 The number of examined compartments, subcompartments and trees according to forest offices, management units
and tree species in the Forest Administration Požega.


Budući da je pregledano najviše stabala hrasta kit-U programu ArcView GIS 3.3 (2002) napravljen je tenjaka,
za tu je vrstu iz gospodarskih osnova izrađena matski sloj (karta), u kojemu je na razini gospodarskih
baza podataka stanišnih i sastojinskih parametara u jedinica prikazana prostorna raspodjela intenziteta zapregledanim
odsjecima. Baza sadrži podatke o boniteraze
hrasta kitnjaka žutom imelom. Budući da iskazani
tu, ekspoziciji, tlu, fitocenozi, starosti, sklopu i sredpodaci
predstavljaju prosječnu zaraženost po gosponjoj
nadmorskoj visini. Podaci su obrađeni u StatSoft, darskim jedinicama, da bi se dobio uvid u prostorni
Inc. (2001) kako bi se utvrdilo postoji li međuovisnost raspored pregledanih odjela (odsjeka) i njihov intenzinavedenih
parametara i intenziteta zaraze žutom imetet
zaraze, napravljeni su i slojevi za svaku gospodarlom.
Kartiranje je provedeno na osnovi digitilaziranih sku jedinicu posebno.
granica gospodarskih jedinica i rezultata istraživanja.


3. REZULTATI - Results
3.1. Domaćini - Hosts
Žuta imela rasprostranjena je na području svih šest dom stabala pitomog kestena u jednom odsjeku GJ Pošumarija
UŠP Požega. Njeni su domaćini sve autoh- ljadijske šume, Šumarija Požega i stabala crvenog hratone
vrste hrastova toga dijela Hrvatske: Q. petraea, Q. sta u jednom odsjeku GJ Sjeverna Babja gora, iste šufrainetto,
Q. robur, Q. cerris i Q. pubescens. Pregle- marije, žuta imela na tim vrstama nije zabilježena.


3.2. Intenzitet zaraze - Intensity of Infestation
Rezultati intenziteta zaraze žutom imelom prikazani
su prema vrstama drveća.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 9     <-- 9 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... Šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 3-17
3.2.1. Kitnjak (Q. petraea) - Sessile Oak (Q. petraea)
Intenzitet zaraze kitnjaka žutom imelom istražen je
na području šest šumarija UŠP Požega, u dvanaest gospodarskih
jedinica (tablica 2). Na području UŠP Požega
pregledano je 952 odsjeka od kojih je u 91,5 %
(871 odsjeku) imela prisutna. U odsjecima bez imele
(81 odsjek) pregledano je 3.095 stabala. U odsjecima s


imelom pregledano je 56.384 stabala, od kojih je
7.478, odnosno 13,3 % zaraženo. Na zaraženim stablima
prebrojeno je 18.538 grma imele, što je prosječno
2,5 grma po stablu. Najveći broj grmova žute imele
prebrojenih na jednom stablu bio je 38.


Tablica 2. Intenzitet zaraze hrasta kitnjaka prema šumarijama i gospodarskim jedinicama u UŠP Požega.
Table 2 The intensity of sessile oak infestation in forest offices and management units in the Forest Administration Požega.


Od ukupnog broja pregledanih odsjeka (s imelom i
bez imele) 49 % zaraženo je između 0 i 10 % (slika 2).
Između 10 i 20 % pregledanih stabala zaraženo je u
35 % pregledanih odsjeka, između 20 i 30 % pregledanih
stabala zaraženo je u nešto manje od 10 % odsjeka.
Preko 30 % pregledanih stabala zaraženo je 7 % pregledanih
odsjeka.


Od ukupnog broja pregledanih odsjeka (tablica 2)
imela je zabilježena u 82 % odsjeka u Šumariji Kutjevo,
zatim 86 % u Šumariji Kamenska, 97 % u Šumariji
Požega, 98 % u šumarijama Čaglin i Velika, a svi su
pregledani odsjeci bili zaraženi u Šumariji Pleternica.
Na razini gospodarskih jedinica najmanji postotak zaraženih
odsjeka je u GJ Južni Papuk I, Šumarija
Kutjevo, 62 % od 63 pregledana odsjeka. Između 80 i
90 % zaraženih, od pregledanih odsjeka, bilo je u GJ
Zapadni Papuk I i GJ Zapadni Papuk II (Šumarija Kamenska)
i GJ Južna Krndija I (Šumarija Kutjevo). Više
od 90 % pregledanih odsjeka bilo je zaraženo u GJ Juž


na Krndija II (Šumarija Čaglin), GJ Poljadijske šume i
GJ Sjeverna Babja gora (Šumarija Požega) i GJ Južni
Papuk II (Šumarija Velika). Svi pregledani odsjeci bili
su zaraženi u GJ Sjeverni Dilj II, Šumarija Čaglin (72
odsjeka), GJ Sjeverni Dilj I, Šumarija Pleternica (10
odsjeka), GJ Požeška gora, Šumarija Pleternica (38 odsjeka)
i GJ Poljanačke šume, Šumarija Velika (42 odsjeka).
Na slikama 3–8 prikazan je intenzitet zaraze i
prostorni raspored pregledanih odsjeka po šumarijama,
posebno za svaku gospodarsku jedinicu. Odsjeci koji
su pregledani, a u kojima imela nije zabilježena prikazani
su sivom bojom. Broj pregledanih i broj zaraženih
odsjeka prikazan je u tablici 2.


U zaraženim odsjecima postotak zaraženih stabala
je od 7 % u Šumariji Požega, zatim 10 % u šumarijama
Čaglin i Kamenska, 12 % u Šumariji Velika, 14 % u
Šumariji Kutjevo, do 21 % u Šumariji Pleternica. Od
dvanaest pregledanih gospodarskih jedinica, uzimajući
u obzir samo odsjeke s imelom, najmanji je postotak




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 10     <-- 10 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... šumarski list br. 1-2, CXX1X (2005), 3-17
Slika 2. U;ešće pregledanih odsjeka hrasta kitnjaka (%), prema intenzitetu zaraze
(0-90 %).


Figure 2 The share of examined subcompartments of sessile oak (%), according to
infestation intensity (0-90 %).


zaraženih stabala 6,6 % u GJ Sjeverna Babja gora, Šu-ska (13,7 %) i GJ Poljanačke šume, Šumarija Velika
marija Požega (tablica 2). Manje od 10 % zaraženih (15,1 %). U GJ Požeška gora, Šumarija Pleternica, zastabala
je i u GJ Zapadni Papuk II, Šumarija Kamenska raženo je 22,6 % pregledanih stabala. Najveći postotak
(8,4 %), GJ Južna Krndija II, Šumarija Čaglin (8,8 %) i zaraženih stabala zabilježen je u GJ Južni Papuk I, ŠuGJ
Poljadijske šume, Šumarija Požega (9,6 %). Između marija Kutjevo (31,3 %) i GJ Sjeverni Dilj I, Šumarija
10 i 20 % zaraženih stabala je u GJ Sjeverni Dilj II, Pleternica u kojem više od trećine stabala (37,5 %) u
Šumarija Čaglin (12,5 %), GJ Južna Krndija I, Šumari-pregledanim i zaraženim odsjecima na sebi ima žutu
ja Kutjevo (14,4 %), GJ Južni Papuk II, Šumarija Veimelu.
Na slici 9 kartografski je prikazan prosječni inlika
(13,4 %), GJ Zapadni Papuk I, Šumarija Kamen-tenzitet zaraze svih pregledanih odsjeka u dvanaest


Slika 3.
Figure 3
Prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta kitnjaka i intenzitet zaraze u Šumariji Čaglin, GJ Južna Kmdija II i
GJ Sjeverni Dilj II.
The spatial arrangement of examined subcompartments of sessile oak and infestation intensity in the Forest OfficeMU Južna Kmdija II and MU Sjeverni Dilj II.
Čaglin,
8




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 11     <-- 11 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... šumarski list br. 1-2, CXX1X (2005), 3-17
Slika 4. Prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta kitnjaka i intenzitet zaraze u Šumariji
Kamenska, GJ Zapadni Papuk I i GJ Zapadni Papuk II.
Figure 4 The spatial arrangement of examined subcompartments of sessile oak and infestation
intensity in the Forest Office Kamenska, MU Zapadni Papuk I and MU Zapadni Papuk II.


Slika 5. Prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta kitnjaka i intenzitet zaraze u Šumariji Kutjevo, GJ Južna
Krndija I i GJ Južni Papuk I.


Figure 5 The spatial arrangement of examined subcompartments of sessile oak and infestation intensity in the
Forest Office Kutjevo, MU Južna Krndija I and MU Južni Papuk I.


Slika 6. Prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta kitnjaka i intenzitet zaraze u Šumariji Pleternica, GJ Sjeverni Dilj I i
GJ Požeška gora.


Figure 6 The spatial arrangement of examined subcompartments of sessile oak and infestation intensity in the Forest Office
Pleternica, MU Sjeverni Dilj I and MU Požeška gora.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 12     <-- 12 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... šumarski list br. 1-2, CXX1X (2005), 3-17
Slika 7. Prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta kitnjaka i intenzitet zaraze u Šumariji Požega, GJ Poljadijske šume i
GJ Sjeverna Babja gora.
Figure 7 The spatial arrangement of examined subcompartments of sessile oak and infestation intensity in the Forest Office
Požega, MU Poljadijske šume I and MU Sjeverna Babja gora.


Slika 8. Prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta kitnjaka i intenzitet zaraze u Šumariji Velika, GJ Južni Papuk II i
GJ Poljanačke šume.
Figure 8 The spatial arrangement of examined subcompartments of sessile oak and infestation intensity in the Forest Office
Velika, MU Južni Papuk II and MU Poljanačke šume.


gospodarskih jedinica, na osnovi zaraženih i nezaraže-i 4,5 (GJ Južni Papuk I, Šumarija Kutjevo). Najveći
nih odsjeka. Prosjeci za gospodarske jedinice u kojima broj grmova imele zabilježen na pojedinom stablu je
su zabilježeni odsjeci bez imele (slika 9) nešto su niži od 3 grma u GJ Poljadijske šume, Šumarija Požega do
od prosjeka iskazanih u tablici 2, gdje su prikazani pro38
grmova u GJ Zapadni Papuk I, Šumarija Kamenska.
sjeci samo za zaražene odsjeke. U Šumariji Pleternica maksimalni broj grmova imele


Prosječni broj grmova imele na zaraženim stablima nije bilježen.
je između 1,2 (GJ Poljadijske šume, Šumarija Požega)




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 13     <-- 13 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... Šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 3-17
Slika 9. Kartografski prikaz intenziteta zaraze hrasta kitnjaka žutom imelom, po gospodarskim jedinicama.


Figure 9 The map of infestation intensity of sessile oak with yeUow mistletoe, according to management units.


3.2.2. Sladun šQ. frainetto)
Na području Šumarije Kutjevo, u GJ Južna Krndija
I istražen je intenzitet zaraze sladuna. Pregledana su 23
odsjeka iz 13 odjela i u svima je imela bila prisutna
(tablica 1). Od 1.865 pregledanih stabala 22,7 % (424
stabla) na sebi je imalo žutu imelu. Na zaraženim stablima
prebrojeno je 1.011 grmova imele, što je prosječno
2,4 grma po stablu. Najveći broj grmova na jednom
stablu bio je 9.


3.2.3. Lužnjak šQ. robur) Žuta
imela praćena je na lužnjaku na području dviju
šumarija (tablica 1). U GJ Južna Krndija I, Šumarija
Kutjevo pregledano je 188 stabala u 3 odsjeka jednoga
odjela. Imela je zabilježena u svim odsjecima, a postotak
zaraženih stabala bio je 28,2 %. Prosječan broj grmova
na zaraženim stablima bio je 3,5, a najveći broj
grmova imele izbrojen na jednom stablu bio je 9. U GJ
Poljadijske šume, Šumarija Požega pregledano je


1.050 stabla u 24 odsjeka iz 17 odjela. U jednom odsjeku
žuta imela nije zabilježena, odnosno prisutna je u
95,8 % pregledanih odsjeka. U zaraženim odsjecima
pregledano je 1.037 stabala od kojih je 11,1 % zaraže-
Hungarian Oak (Q. frainetto)


Manje od 10 % pregledanih stabala zaraženo je u
4,3 % pregledanih odsjeka (slika 10). Između 10 i 20 %
pregledanih stabala zaraženo je u 35 % odsjeka. Najviše
pregledanih odsjeka (43,5 %) zaraženo je između 20
i 30 %, a 17,4 % odsjeka zaraženo je između 30 i 40 %.


Pedunculate Oak (Q. robur)


no imelom. Prosječni broj grmova na zaraženim stabli


ma je 1,2, a maksimalan broj grmova na jednom stablu


bio je 3.


Intenzitet zaraze manji je od 10 % u 44 % svih pre


gledanih odsjeka (slika 11). Između 10 i 20 % pregle


danih stabala zaraženo je u 41 % pregledanih odsjeka,


dok je jednak postotak (7,4 %) odsjeka koji su zaraženi


20-30%, odnosno 30-40 %.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 14     <-- 14 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 3-17
3.2.4. Cer (Q. cerris) - Turkey Oak šQ. cerris)
Istraživanje intenziteta zaraze cera žutom imelomrađeno je u četiri odsjeka iz četiri odjela u GJ Poljadijske
šume, Šumarija Požega (tablica 1). Ukupno je pregledano
249 stabala. U dva pregledana odsjeka imela
nije primijećena, a u dva je bila prisutna. U zaraženim


3.2.5. Medunac šQ. pubescens)
Pregledano je 40 stabala medunca u jednom odsjeku
GJ Sjeverna Babja gora, Šumarija Požega (tablica1). Od pregledanih stabala 12,5 % (5 stabala) bilo je s


odsjecima pregledano je 97 stabala, od kojih se na
3,1 % nalazila imela. Na svakome od zaraženih stabala
bio je po jedan grm imele.


- Downy Oak šQ. pubescens)
imelom. Na zaraženim stablima bila su 1—2 grma
imele.


3.3. Analiza stanišnih i sastojinskih parametara za hrast kitnjak
Analysis of Habitat and Stand Parameters for the Sessile Oak
Analizirani su sljedeći stanišni parametri: ekspozicija,
tlo i srednja nadmorska visina.


Istraživani odsjeci nalaze se na različitim ekspozicijama,
a najzaraženiji (s više od 80 % zaraženih stabala)
nalaze se na južnoj, jugoistočnoj i jugozapadnoj ekspoziciji.
Odsjeci čija je ekspozicija sjeverna, sjeveroistočna
ili sjeverozapadna imaju manje od 40 % zaraženih
stabala.


Sedam je tipova tala koja se nalaze na istraživanom
području. To su: distrično smeđe tlo, pseudoglej, luvisol,
eutrično smeđe tlo, koluvijalno tlo, rendzina i ranker.
U odsjecima s više od 80 % zaraženih, od pregledanih
stabala, tip tla je rendzina. Odsjeci s eutričnim
smeđim tlom i koluvijalnim tlom zaraženi su manje od
30 %, a odsjeci s rankerom manje od 10 %. Treba napomenuti
da u gospodarskim osnovama za dio odsjeka
nema podataka o tipu tla, te su obrađeni samo odsjeci s
dostupnim podacima (55 % pregledanih odsjeka).


Pregledani odsjeci nalaze se na nadmorskoj visini
od 140 do 780 m. Srednja nadmorska visina odsjeka
zaraženih više od 50 % je od 180 do 550 m. Odsjeci
čija je srednja nadmorska visina od 600 do 700 m zaraženi
su od 0 do 35 %, a odsjeci iznad 700 m n.v. zaraženi
su manje od 10 %.


Analizirani sastojinski parametri su: bonitet, fitocenoza,
starost i sklop.


Podaci o bonitetu postoje u gospodarskim osnovama
za 55 % pregledanih odsjeka i za njih je napravljena
statistička obrada. Bonitet je za istraživane odsjeke
bio od I do I V. Bonitet kitnjakovih sastojina u odsjecima
s više od 80 % zaraženih stabala je III/IV i I V, odnosno
te su sastojine lošijega boniteta. Sastojinski bonitet
u odsjecima čija je zaraza imelom 50–80 % je II,
III ili I V. Zaraza imelom u svim odsjecima sa sastojinskim
bonitetom I ili I/II manja je od 20 %.


U istraživanim odsjecima sedam je šumskih zajednica:
1. ilirska šuma hrasta kitnjaka i običnog graba
(Epimedio-Carpinetum betuli (Ht. 1938) Borh. 1963),


2. šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, subasocijacija
s dlakvim šašem šEpimedio-Carpinetum betuli caricetosum
pilosae Ht. 1938), 3. šuma hrasta kitnjaka s vlasuljom
(Festuco drymeiae-Quercetum petraeae (Jank.
1968) Hruška 1974), 4. šuma hrasta kitnjaka s bekicom
šLuzulo-Quercetum petraeae (Hill. 1932) Pass. 1963),
5. bidcova šuma s bekicom (Luzulo-Fagetum sylvaticae
Mausel 1937), 6. bukova šuma s grahoricom šVicio
oroboidi-Fagetum Borh. 1963) i 7. šuma hrasta medunca
i crnog jasena šOrno-Quercetum pubescentis
Klika 1938). Zajednice su navedene prema Vukeliću
& Raušu (1998) i Vukeliću & Baričeviću
(2002). U gospodarskim osnovama za dio odsjeka
nema podataka o biljnoj zjednici, te su obrađeni samo
odsjeci s dostupnim podacima (55 % pregledanih odsjeka).
U prvih šest fitocenoza pripada većina (99 %)
pregledanih odsjeka. Najzaraženiji odsjeci, s više od
80 % zaraženih od ukupnog broja pregledanih stabala,
pripadaju šumskoj zajednici hrasta medunca i crnog jasena,
te ilirskoj šumi hrasta kitnjaka i običnog graba.
Odsjeci zaraženi između 50 i 80 % (od ukupnog broja
pregledanih stabala) pripadaju šumskim zajednicama
hrasta kitnjaka s dlakavim šašem, hrasta kitnjaka s
vlasuljom i bukovoj šumi s bekicom. U svim odsjecima
koji pripadaju šumskim zajednicama hrasta kitnjaka
s bekicom i bukve s grahoricom zaraženo je manje
od 40 % pregledanih stabala.
Starost sastojina u pregledanim odsjecima bila je od
30 do 130 godina. Odsjeci u kojima je zaraženo više od
80 % pregledanih stabala stariji su od 75 godina, a odsjeci
zaraženi više od 50 % stariji su od 65 godina. Treba
naglasiti da sve do starosti od 105 godina ima i odsjeka
u kojima imela nije zabilježena, a jedan je takav
odsjek star 120 godina. Svi odsjeci stari između 30 i 40
godina zaraženi su manje od 30 %.


Sklop u pregledanim odsjecima bio je vrlo gust,
gust, potpun, nepotpun, prekinut i trajno prekinut. U
svim odsjecima u kojima je više od 60 % zaraženih od
ukupnog broja pregledanih stabala, sklop je nepotpun




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 15     <-- 15 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... šumarski list br. 1-2, CXX1X (2005), 3-17
ili prekinut. U odsjecima s vrlo gustim i gustim sklopom
imela nije primijećena.


Međuovisnosti starosti i zaraze žutom imelom te
prosječne nadmorske visine i zaraze žutom imelom istražene
su linearnom regresijskom analizom. Utvrđena
je pozitivna korelacija između starosti i zaraze žutom
imelom, te negativna korelacija između srednje nad


4. RASPRAVA
Od devet vrsta domaćina zabilježenih u Hrvatskoj
(Idžojtić & Kogelnik 2003), na području UŠP
Požega pet je autohtonih hrastova na kojima dolazi
žuta imela. To su ujedno i svi naši listopadni hrastovi,
odnosno vrste koje se u literaturi navode kao najčešći
domaćini, a zabilježeni su kao domaćini i u drugim dijelovima
Hrvatske.


Žuta imela prisutna je u 91,5 % pregledanih odsjeka
hrasta kitnjaka, odnosno može se zaključiti da je vrlo
rasprostranjena na istraživanom području. Prosječni
intenzitet zaraze u zaraženim odsjecima je 13,3 % pregledanih
stabala, a iz slike 2 vidimo da je u 83 % pregledanih
odsjeka intenzitet zaraze manji od 20 %, odnosno
da unatoč širokoj rasprostranjenosti na hrastu


Žuta imela široko je rasprostranjena i na lužnjaku,
odnosno zabilježena je u 96 % pregledanih odsjeka. U
zaraženim odsjecima intenzitet zaraze je 13,7 %, što je
približno jednako intenzitetu zaraze kitnjaka, a značajno
manje nego kod sladuna. Slično kitnjaku, i kod lužnjaka
velik postotak pregledanih odsjeka (85,2 %) ima
manje od 20 % zaraženih, od ukupno pregledanih stabala
(slika 11). No, za razliku od kitnjaka, a slično sla


morske visine i zaraze žutom imelom hrasta kitnjaka.
Te su međuovisnosti međutim vrlo slabe, a rasipanje
oko regresijskog pravca je veliko. Iz toga možemo zaključiti
da korelacija postoji, ali navedeni parametri
imaju neznatan utjecaj na zarazu hrasta kitnjaka žutom
imelom.


– Discussion
kitnjaku, intenzitet zaraze nije velik. U odsjecima u kojima
je intenzitet zaraze veći od 50 % pregledanih stabala
može se reći da postoji problem zaraze žutom
imelom. Ti su odsjeci stariji od 65 godina i čine 1,5 %
od ukupnog broja pregledanih odsjeka.


Na sladunu imela je također vrlo rasprostranjena,
odnosno svi su pregledani odsjeci zaraženi. Intenzitet
zaraze sladuna (22,7 % pregledanih stabala) značajno
je veći nego intenzitet zaraze kitnjaka (13,3 % pregledanih
stabala u zaraženim odsjecima). Međutim, za
razliku od kitnjaka, kod sladuna (slika 10) nema odsjeka
u kojima intenzitet zaraze prelazi 40 % pregledanih
stabala (kod kitnjaka u najzaraženijem odsjeku zaraženo
je 89,8 % pregledanih stabala).


dunu, nema pregledanih odsjeka lužnjaka čiji intenzitet
zaraze prelazi 40 %.


Istraživanje žute imele na ceru i na meduncu napravljeno
je na znatno manjim uzorcima (249, odnosno
40 stabala) nego za ostale vrste autohtonih hrastova.
Cer je od svih njih najmanje zaražena vrsta, jer u 50 %
(2 od 4) odsjeka imela nije niti zabilježena, a u zaraženim
odsjecima imelu nosi 3,1 % stabala.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 16     <-- 16 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... šumarski list br. 1-2, CXX1X (2005), 3-17
Slika 11. U;ešće pregledanih odsjeka hrasta luĐnjaka (%), prema intenzitetu
zaraze (0-40 %).


Figure 11 The share of examined subcompartments of pedunculate oak
(%), according to infestation intensity (0-40 %).


Za analizirane stanišne i sastojinske parametre uodsjecima u kojima je istraĐena imela na hrastu kitnjaku,
postoje odre]ene pravilnosti u odnosu na zarazuĐutom imelom. No, te pravilnosti nisu dovoljne za po


5. ZAKLJUČAK
Domaćini žute imele na području Uprave šuma podružnice
Požega su autohtone vrste hrastova: kitnjak
šQ. petraed), sladun šQ. frainetto), lužnjak šQ. rohur),
cer šQ. cerris) i medunac šQ. pubescens). Na pitomom
kestenu šCastanea sativd) i crvenom hrastu šQ. rubrd)
imela nije zabilježena.


Na istraživanom području domaćin s najvećim
postotkom zaraženih stabala je sladun, kod kojega je


22.7 % pregledanih stabala na sebi imalo imelu, a svi su
pregledani odsjeci bili zaraženi. Zatim slijede lužnjak i
kitnjak, s 13,7 %, odnosno 13,3 % pregledanih stabala u
zaraženim odsjecima na kojima raste žuta imela. Kod
ovih je vrsta također visok postotak zaraženih od ukupno
pregledanih odsjeka (96 % za lužnjak i 91,5 % za
kitnjak). Od pregledanih stabala medunca, 12,5 % na
sebi je imalo imelu, ali je uzorak malen u usporedbi s
drugim vrstama (pregledano je 40 stabala u jednom odsjeku).
Cer je najmanje zaražena vrsta, s 3,1 % stabala s
imelom u zaraženim odsjecima, a zaraženo je 50 % pregledanih
odsjeka.
Kitnjak, za razliku od ostalih domaćina, ima 3,4 %
pregledanih odsjeka u kojima je zaraženo više od 40 %
stabala, a u najzaraženijem odsjeku imela je prisutna na


89.8 % pregledanih stabala. U najzaraženijem odsjeku
hrasta lužnjaka imela je zabilježena na 36,2 % pregledanih
stabala, za sladun to je 35 %, a za cer 6,1 %.
vezivanje pojedinih analiziranih parametara i pridolaska
imele, koji je zna;ajno utjecan kretanjem ptica prenositelja,
a o ;emu nema dostupnih podataka.


- Conciusion
Može se zaključiti da unatoč širokoj rasprostranjenosti
žute imele na hrastovima kitnjaku i lužnjaku, intenzitet
zaraze nije velik, jer kod tih vrsta 83 %, odnosno
85 % pregledanih odsjeka ima intenzitet zaraze manji
od 20 %. Za razliku od njih, samo je u 39 % pregledanih
odsjeka sladuna intenzitet zaraze manji od 20 %,
odnosno kod te je vrste većina pregledanih odsjeka zaražena
između 20 i 35 %. Među pregledanim odsjecima
sladuna nije bilo onih bez imele, a samo je 4 % pregledanih
odsjeka s manje od 10 % zaraženih stabala.


Prosječan broj grmova imele na zaraženim stablima
je od jednoga grma za cer do 2,5 grma za kitnjak, a najveći
broj prebrojenih grmova na jednome stablu je 38,
što je zabilježeno na kitnjaku.


Budući da je žuta imela samo za kitnjak praćena na
području cijele UŠP Požega, odnosno na području svih
šest šumarija, za tu vrstu možemo usporediti intenzitet
zaraze na području pojedinih šumarija, odnosno gospodarskih
jedinica. Najmanji postotak zaraženih, od
pregledanih stabala hrasta kitnjaka u zaraženim odsjecima,
bio je u Šumariji Požega (7 %), a najveći u Šumariji
Pleternica (21 %). Na razini gospodarskih jedinica,
najmanja zaraza je u GJ Sjeverna Babja gora, Šumarija
Požega (6,6 %), a najveća u GJ Sjeverni Dilj,
Šumarija Pleternica (37,5 % pregledanih stabala).




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 17     <-- 17 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 3-17
6. ZAHVALA - Acknowledgement
Autori zahvaljuju Službi za ekologiju šuma, Hrvatskih
šuma d.o.o. i rukovoditelju Službe mr. sc. Petru
J u r j e v i ć u , kao i tadašnjem upravitelju UŠP Požega
Draženu D u m a n č i ć u , dipl. ing., na podršci i odobrenju
ovoga istraživanja. Također zahvaljujemo svim djelatnicima
šumarija Čaglin, Kamenska, Kutjevo, Pleternica,
Požega i Velika koji su na terenu bilježili po


datake o zarazi žutom imelom i koji su ustupili potrebne
podatke iz gospodarskih osnova. Upravitelju UŠP Požega
Marjanu A l a d r o v i ć u , dipl. ing. i mr. sc. Željku
Najvirtu iz Odjela za uređivanje šuma UŠP Požega
zahvaljujemo na ustupanju kartografskih podloga. Na
pomoći i ustupanju literature zahvaljujemo dr. sc. Jeleni
K r a l j iz Zavoda za ornitologiju HAZU.


7. LITERATURA – References
Anić , M., 1946: Dendrologija. Šumarski priručnik I.
Zagreb. 475—582 pp.
ArcView GIS, 2002: Environmental Systems Research
Institute, Inc., version 3.3.
Cramp, S. (ed.), 1988: The Birds of the Westem Paleoarctic.
Vol. V, 1063 pp.
Cramp, S. & C. M. Perrins (eds.), 1994: The Birds
of the Westem Paleoarctic. Vol. VIII, 899 pp.


Eliás, P, 1983: Biomass estimation of Loranthus europaeus
coenopopulation in an Oak-Hombeam
forest. Mesiffes des biomasses et des accroissements
forestiers. Orléans, 3—7 octobre 1983 —
Ed. INRAPubl.


Eliás , P., 1985: K výskytu imelovcovitých šLoranthaceae)
na Slovensku. Zpr Cs. Bot. Společ.,
Praha 20: 128—132.


Eliás, P, 1988: Quantitative ecological analysis of a
mistletoe šLoranthus europaeus Jacq.) population
in an oak-hombeam forest: discrete unit
approach. Ecology (CSSR) 7 (1): 3—17.


E1 i á s, P, 1989: Siže structure and sex ratio of a host-
tree population of Loranthus europaeus mistletoe.
Biologia (Bratislava) 44 (9): 855—861.


E1 i á s, P, 1997: A male-based sex ratio in mistletoes.
Biologia (Bratislava) 52 (1): 49—51.


Eliás, P, 2002: Hostitel’ske dreviny imelovcovitych
(Loranthaceae) na Slovensku. Buli. Slov. Bot.
Spolocn., Bratislava, 24: 175—180.


Ettinger, J., 1889: Upliv imele (liepak, Loranthus
europeus) na prirast drva. Šum. list XIII:
169—172.


Glatzel , G., 1983: Mineral nutrition and water relations
of hemiparasitic mistletoes: a question of
partitioning. Experiments with Loranthus europaeus
on Quercus petraea and Quercus robur.
Oecologia 56: 193—201.


Glatzel , G., 1987: Haustorial resistance, foliage development
and mineral nutrition in the mistletoe
Loranthus europaeus Jacq. (Loranthaceae). In


(H. C. Weber and W. Forstreuter, eds.): Parasitic
FloAvering Plants, Marbiffg RR.G., 253—262 pp.
H a r v a l a , E., J. Exner & H. Becker, 1984. Flavonoids
of Loranthus europaeus. J. Natural Products
47: 1054.


H e g i , G., 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa,
Band III, Teil 1. Verlag Paul Parey, Berlin,
Hamburg, 504 pp.


Idžojtić, M. & M. Kogelnik, 2003: Hosts of mistletoes
in Croatia and Slovenia. In: Abstract
book of the International Symposium on Vegetation
in SE Europe, Otočec, Slovenia, May
29–31, 2003, 26 p.


Kogelnik , M., 2002: Ohmeljevke (Loranthaceae) in
omelovke (Viscaceae) v Sloveniji. Diplomsko
delo. Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta,
Oddelek za biologijo, 65 pp.


Krüssmann , G., 1977: Handbuch der Laubgehölze.
Band II. Verlag Paul Parey, Berlin und Hamburg,
466 pp.


N o v a c e k , F., 1985: Mineral deficiency in forest
woody plants caused by giant mistletoes (Loranthus
europaeus Jacq.) and European mistletoe
(Viscum album Boiss. et Reut.). Lesnictvi,
Cesk. Akad. Zemed. Ustav. Vedeckotech. Inf.
Zemed 31: 145–154.


StatSoft, Inc., 2001: STATISTICA (data analysis software
system), version 6.0.


Vu k e l i ć , J. & D. B a r i č e v i ć , 2002: Novije fitocenološke
spoznaje o bukovim šumama u Hrvatskoj.
Šum. list 9–10: 439–457.


Vukelić, J. & Đ. Rauš, 1998: Šumarska fitocenologija
i šumske zajednice u Hrvatskoj. Sveučilište
u Zagrebu, 310 pp.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 18     <-- 18 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pemar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Aiičić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ...
SUMMARJ: The research of yellow mistletoe (Loranthus europaeus Jacq.)
was carried out during the winter of 2002/03 in the area administered by
Hrvatske šume d.o.o. (Croatian Forests Co.Ltd.), Forest Administration
Požega. The research was carried out on the following tree species: sessile
oak (Quercus petraea (Matt.) Liebl.), pedunculate oak (Q. robur L.), downy
oak (Q. pubescens Willd.), turkey oak (Q. cerris L.), hungarian oak (Q.
frainetto Ten.), red oak (Q. rubra L.) and sweet chestnut (Castanea sativa
Mili.). In total, 12 management units on the area of six forest offices (Caglin,
Kamenska, Kutjevo, Pleternica, Požega and Velika), 532 compartments,
1,009 subcompartments and 62,932 trees were examined. Of the total number
of examined trees the most prevalent one was the sessile oak (59,488 trees),
then the hungarian oak (1,865 trees), pedunculate oak (1,238 trees), turkey
oak (249 trees), downy oak (40 trees), sweet chestnut (34 trees) and red oak
(27 trees). For the research, compartments older than 30 years were selected.
They were examined diagonally, and notes were made about the number of
infested and non-infested trees, as well as the number of mistletoe shrubs on
infested trees.


For the sessile oak a data base of štand and habitat parameters was made
out of the management facts (exposition, soil, height above sea-level, standing,
phytocoenosis, age and framework). The data were analyzed in order to
establish whether there is a correlation between the mentioned parameters
and the intensity of yellow mistletoe infestation.


The spatial distribution of the sessile oak infestation with yellow mistletoe
was presented on the level of management units. Since the given data present
the average infestation in the management units, layers for each of the management
units were made separately, in order to give an insight into the spatial
arrangement of the examined compartments (subcompartments) and their
infestation intensity.


The hosts of yellow mistletoe on the area of the Forest Administration
Požega were the following autochthonous oak species: Q. petraea, Q. frainetto,
Q. robur, Q. cerris and Q. pubescens. On Castanea sativa and Q. rubra no
mistletoe was observed.


Yellow mistletoe was present in 91.5 % of the examined subcompartments
of sessile oak, on the area of 6 forest offices and 12 management units of the
Forest Administration Požega. In subcompartments containing mistletoe


13.3 % of the examined trees were infested; on the average 2.5 mistletoe
shrubs were growing on the infested trees, and the maximum number of
shrubs counted on one tree was 38. In 83 % of the examined subcompartments
the infestation intensity was less than 20 %, i.e. despite the wide
spreading of yellow mistletoe on sessile oaks, the intensity of infestation was
not high. The lowest percentage of infested trees in the examined area was
found in the Forest Office Požega (7 %), and the highest percentage in the
Forest Office Pleternica (21 %). On the level of management units, the least
infested were the MU Sjeverna Babja gora, Forest Office Požega (6,6 %), and
the most infested the MU Sjeverni Dilj I, Forest Office Pleternica (37.5 % of
examined trees). For the sessile oak there were 3.4 % of subcompartments in
which more than 40 % trees were infested, and in the most infested subcompartment
(59a, MU Sjeverni Dilj I, Forest Office Pleternica) mistletoe
occurred on as much as 89.8 % of the examined trees.
Mistletoe was observed in ali examined subcompartments of the
Management Unit Južna Krndija I, Forest Office Kutjevo, in which the
research was carried out on the hungarian oak. Out of the total number of
examined trees, 22.7 % had mistletoe on them, which was the highest infestation
intensity compared with other autochthonous oaks. The average number


Šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 3-17




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 19     <-- 19 -->        PDF

M. Idžojtić, R. Pemar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Aiičić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... Šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 3-17
of mistletoe shrubs on infested trees was 2.4, and the largest number on one
tree was 9. In the most infested subcompartment of the hungarian oak mistletoe
occurred on 35 % of the examined trees (subcompartment 135b, MU
Južna Krndija I, Forest Office Kutjevo).


On the pedunculate oak yellow mistletoe was present in 96 % of the examined
subcompartments on the area of the Forest Office Kutjevo and Forest
Office Požega. In the infested subcompartments mistletoe occurred on 13.7 %
of the examined tree; on the average there were two shrubs on the infested
trees, and a maximum of 9 mistletoe shrubs on one tree. The infestation intensity
was approximately the same on the pedunculate and sessile oak, with the
difference that on the pedunculate oak in the most infested subcompartment
mistletoe was observed on 36.2 % of the examined trees (subcompartment
105c, MU Južna Krndija I, Forest Office Kutjevo), which was approximately
the same as on the hungarian oak.


The turkey oak was the least infested species in the research area. In the
infested subcompartments (two of the four examined ones in the area of the
Forest Office Požega) mistletoe was observed on 3.1 % of the examined trees.


The sample of 40 examined downy oak trees, of which 12.5 % were infested,
was not sufficiently reliable for making general conclusions about the
infestation of this species with yellow mistletoe.


For the analyzed štand and habitat parameters in subcompartments in
which mistletoe was examined on the sessile oak, certain regularities were
observed in relation to yellow mistletoe infestation. However, these regularities
were not sufficient to make a connection between the particular analyzed
parameters and the occurrence of mistletoe, the latter being considerably
dependent on the movement of bird-carriers, about which there were no available
data.


Key words: Loranthus europaeus Jacq., yellow mistletoe, hosts, infestation
intensity, Quercus petraea (Matt.) Liebl, Q. frainetto Ten., Q. robur i.,


Q. cerris L., Q. pubescens Willd., Croatian Forests Co.Ltd., Forest Administration
Požega