DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 16 <-- 16 --> PDF |
M. Idžojtić, R. Pernar, Z. Lisjak, H. Zdelar, M. Ančić: DOMAĆINI ŽUTE IMELE (Loranthus europaeus Jacq.) ... šumarski list br. 1-2, CXX1X (2005), 3-17 Slika 11. U;ešće pregledanih odsjeka hrasta luĐnjaka (%), prema intenzitetu zaraze (0-40 %). Figure 11 The share of examined subcompartments of pedunculate oak (%), according to infestation intensity (0-40 %). Za analizirane stanišne i sastojinske parametre uodsjecima u kojima je istraĐena imela na hrastu kitnjaku, postoje odre]ene pravilnosti u odnosu na zarazuĐutom imelom. No, te pravilnosti nisu dovoljne za po 5. ZAKLJUČAK Domaćini žute imele na području Uprave šuma podružnice Požega su autohtone vrste hrastova: kitnjak šQ. petraed), sladun šQ. frainetto), lužnjak šQ. rohur), cer šQ. cerris) i medunac šQ. pubescens). Na pitomom kestenu šCastanea sativd) i crvenom hrastu šQ. rubrd) imela nije zabilježena. Na istraživanom području domaćin s najvećim postotkom zaraženih stabala je sladun, kod kojega je 22.7 % pregledanih stabala na sebi imalo imelu, a svi su pregledani odsjeci bili zaraženi. Zatim slijede lužnjak i kitnjak, s 13,7 %, odnosno 13,3 % pregledanih stabala u zaraženim odsjecima na kojima raste žuta imela. Kod ovih je vrsta također visok postotak zaraženih od ukupno pregledanih odsjeka (96 % za lužnjak i 91,5 % za kitnjak). Od pregledanih stabala medunca, 12,5 % na sebi je imalo imelu, ali je uzorak malen u usporedbi s drugim vrstama (pregledano je 40 stabala u jednom odsjeku). Cer je najmanje zaražena vrsta, s 3,1 % stabala s imelom u zaraženim odsjecima, a zaraženo je 50 % pregledanih odsjeka. Kitnjak, za razliku od ostalih domaćina, ima 3,4 % pregledanih odsjeka u kojima je zaraženo više od 40 % stabala, a u najzaraženijem odsjeku imela je prisutna na 89.8 % pregledanih stabala. U najzaraženijem odsjeku hrasta lužnjaka imela je zabilježena na 36,2 % pregledanih stabala, za sladun to je 35 %, a za cer 6,1 %. vezivanje pojedinih analiziranih parametara i pridolaska imele, koji je zna;ajno utjecan kretanjem ptica prenositelja, a o ;emu nema dostupnih podataka. - Conciusion Može se zaključiti da unatoč širokoj rasprostranjenosti žute imele na hrastovima kitnjaku i lužnjaku, intenzitet zaraze nije velik, jer kod tih vrsta 83 %, odnosno 85 % pregledanih odsjeka ima intenzitet zaraze manji od 20 %. Za razliku od njih, samo je u 39 % pregledanih odsjeka sladuna intenzitet zaraze manji od 20 %, odnosno kod te je vrste većina pregledanih odsjeka zaražena između 20 i 35 %. Među pregledanim odsjecima sladuna nije bilo onih bez imele, a samo je 4 % pregledanih odsjeka s manje od 10 % zaraženih stabala. Prosječan broj grmova imele na zaraženim stablima je od jednoga grma za cer do 2,5 grma za kitnjak, a najveći broj prebrojenih grmova na jednome stablu je 38, što je zabilježeno na kitnjaku. Budući da je žuta imela samo za kitnjak praćena na području cijele UŠP Požega, odnosno na području svih šest šumarija, za tu vrstu možemo usporediti intenzitet zaraze na području pojedinih šumarija, odnosno gospodarskih jedinica. Najmanji postotak zaraženih, od pregledanih stabala hrasta kitnjaka u zaraženim odsjecima, bio je u Šumariji Požega (7 %), a najveći u Šumariji Pleternica (21 %). Na razini gospodarskih jedinica, najmanja zaraza je u GJ Sjeverna Babja gora, Šumarija Požega (6,6 %), a najveća u GJ Sjeverni Dilj, Šumarija Pleternica (37,5 % pregledanih stabala). |