DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 134     <-- 134 -->        PDF

EDUARD GRADEČKI, dipl. ing. šumarstva i dipl. oec. (1924-2005)


Dana 23. siječnja 2005. godine
napustio nas je zauvijek Eduard
G r a d e č k i diplomirani inženjer
šumarstva i diplomirani ekonomist.
Prilikom ispraćaja, kolega Vladimir
K u š t r e b a ispratio ga je ovim
riječima:


Neumoljiva ljudska sudbina određuje
tko će, kada i kako napustiti
ovaj svijet, svijet naših nadanja,
želja i vjerovanja, svijet patnji i zadovoljstva.
Tko će Božjom voljom
napustiti svoje mile i drage, svoju
rodbinu, svoje kolege i prijatelje,
preseliti se u vječnost. Sudbina je
odabrala da to bude vaš suprug,
otac, djed i brat, vaš bliski rođak
naš prijatelj i kolega Edo.


Dragi naš Edo, rođen si 30. travnja
1924. godine u Đulovcu kod
Daruvara u činovničkoj obitelji. Po
potrebi službe i školovanja troje
djece, obitelj se preselila u Zagreb.
Školovanje od osnovne škole do fakulteta
završio si u Zagrebu, Gimnaziju
si završio 1943. u teško vrijeme
Drugog svjetskog rata. Kao i
mnoge, zahvatio te ratni vihor. Poslije
rata upisao si Poljoprivrednošumarski
fakultet u Zagrebu i diplomirao
na Šumarskom odjelu 1949.
godine. Kroz život se mukotrpno
probijaš i kališ u struci. Radit si počeo
1950. na Fakultetskom dobru
Igman na Ilidži kod Sarajeva, a od
tuda prelaziš na Šumariju Zalesina,
kasnije Lipovljani, fakultetska dobra
Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta
u Zagrebu, gdje ostaješ do
1954. godine. U Zalesini si upoznao
svoju suprugu i životnu suputnicu


Ivanku. Poslije Lipovljana nastavljaš
terenski život u šumarijama Generalski
Stol, Duga Resa i Josipdol
te u rasadnicima i upravi Šumskoga
gospodarstva Ogulin. Tada dobivate
svoje najveće blago, kćeri Sunčicu
i Maju.


Radom na terenu stekao si veliko
iskustvo i postao priznati stručnjak.
Želja za dopunom znanja i boljim
životnim uvjetima dovela Te
natrag u Tvoj Zagreb. Zapošljavaš
se u poduzeću “Šuma” i upisuješ
izvanredni studij na Ekonomskom
fakultetu u Zagrebu, gdje diplomiraš
1970. godine.


Kao iskusni diplomirani šumar i
ekonomista prelaziš u Poslovno
udruženje proizvođača drvne industrije,
kasnije Poslovnu zajednicu
šumarstva, prerade drva i prometa
drvnih proizvoda, i na kraju u Poslovnu
zajednicu “Exportdrvo” gdje


ostaješ raditi sve do odlaska u zasluženu
mirovinu 1989. godine.


U zadnjoj trećini Tvojega radnoga
vijeka događaju se promjene,
Tvoja obitelj proširila se zetovima i
Tebi dragim unucima.


Velik je krug poslova i zadataka
koje si obavljao kao vrijedan i savjestan
stručnjak. Posebno je značajan
Tvoj doprinos u organizaciji
rada, planiranju, dohodovnim odnosima,
analizi i unaprjeđivanju proizvodnje.


Gdje god si radio dragi naš Edo
bio si vrijedan i principijelan. Zalagao
si se za bolje rezultate i ostvarivanje
višeg standarda zaposlenih u
struci. Pamtimo Te kao čovjeka
sklonoga društvenom radu, posebice
u Ogranku Zagreb Hrvatskoga
šumarskog društva. Rado si se odazivao
i sudjelovao u našim zajedničkim
aktivnostima, predavanjima,
izletima i sastancima četvrtkom.
Na našem nedavnom sastanku
četvrtkom razgovarali smo i šalili
se, zato nam Tvoja bolest i smrt
još teže pada.


Teško i s nevjericom opraštamo
se od Tebe. Obitelji izražavam duboku
sućut, a u ime Hrvatskoga šumarskog
društva, Ogranak Zagreb i
u svoje osobno, Tebi dragi naš kolega,
prijetelju i suradniče Edo, želim
mir i spokoj. Neka Ti je vječna
hvala i slava.


Vladimir Kuštreba,
dipl. oec.