DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 123     <-- 123 -->        PDF

2004. g., vol. 428, 851—854) nisu objavila što se događa
u vrhovima sekvoja (Seguoia sempervirens), najviših
stabala u vlažnim umjerenim područjima Kalifornije.
Tu i danas raste najviše stablo na svijetu, visoko
113 m. Izuzetan rast sekvoja po mišljenju autora je
konkurencija u borbi za svijetlo. Stablima ne nedostaje
ništa, ali jedini način da prežive je da rastu što više od
svojih susjeda, no, ipak se u određenom trenutku zaustavljaju:
zašto?


Rezultati istraživanja pokazali su da unatoč obilju
vode u tim uvjetima, glavno ograničenje rasta u visinu
je opskrba vodom vrha stabla. Mehanizmi najviših listova
stabla su kompleksni i nije ih lako shvatiti. Dovoljno
je zamisliti da je potrebno 24 dana da voda koju
je apsorbirao korijen dođe do vrha stabla. Činjenica je
da najviši dijelovi stabla primaju premalo vode inicirajući
cijelu seriju fizioloških mehanizama (zatvaranje
puci, formiranje malih i gustih listova) koji reduciraju
fotosintezu i zatim mogućnosti daljnjeg rasta.


Istraživanja se zaključuju s hipotezom da maksimalna
visina stabala može biti malo viša od postojeće
(113 m) tj. 122 do 130 m, kako je to zabilježeno u prošlosti,
ali ne i dokazano. Kako takva stabla žive više od


2000. g. i rastu još uvijek prosječno 25 cm na godinu,
našim unucima ostaje da dokažu vrijednost tih pretpostavki,
zaključuje autor.


U prilogu ovog članka nalazi se intervju s profesorom
Federicom Magnani , ekspertom za hidrauliku
stabala (sveučilište Bologna), koji u vezi gornjeg članka
daje sljedeće objašnjenje:


“Nije dosta da postoje neki resursi, kako se to često
događa, ali ih je teško transportirati tamo gdje treba. Od
korijena do lišća, kroz snopove mikroskopskih cijevi
provodnica vode, stablo koristeći veliku koheziju koja
vlada među česticama molekula vode, vuče pravi lanac
vode dugačak koliko je dugačko stablo. Što je stablo
više, više snage treba lišću da povuče vodu iz korijena i
zemlje. Zamislimo kolika treba snaga za povlačenje
lanca dugog 100 m. Osim toga treba dodati veliki otpor
koji svladava voda u svom kretanju kroz provodni sustav
stabla. Usporedbe radi, pokušajte usisati vodu kroz
cijev dugu 3 m. Iz tih razloga lišće vrhova zelenih divova
mora maksimalno ograničiti potrošnju vode, a bez
vode nema životnih procesa ni daljnjeg rasta”.


Frane Grospić


IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA
SASTANAK GENERACIJE ŠUMARA UPISANIH 1947. GODINE


Dana 11. listopada 2004. godine
održan je u Hrvatskome šumarskom
društvu susret šumara upisanih
1947. godine. Te poslijeratne godine
bio je velik priliv na Šumarski
odjel Poljoprivredo-šumarskoga fakulteta
u Zagrebu. Tada još nisu bili
osnovani šumarski fakulteti i Ljubljani,
Sarajevu i Skoplju, postojao
je samo Zemunski, pa su svi zainteresirani
za šumarstvo iz Slovenije,
Bosne i Hercegovine i Makedonije
odlazili na studij u Zagreb ili Zemun.
Te godine upisalo se na biološki
i tehnički smjer oko 180 kandidata.
Podjela u smjerove započela
je 1946. g. i bila je to prva podjela
studija na šumare i prerađivače drva,
koja je do danas prerasla u Šumarski
i Drvno tehnološki odjel Šumarskoga
fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu.


Generacija upisanih 1947. Slijeva na desno u prvom redu sjede: Prpić, Merčun-Fajdiga,
drugi red sjede: Keča, Leko, Tomičić, Bevanda, Vincetić, Tomašević, Husnjak, Furlan-
Uidl, Ajbek, Šarić-Vujasinović, Vincetić-Ivančić, treći red stoje: Krnjak, Biladžić, Cvitić,
Petrić, Sabadi, Galović, Pojbić, Župan, Pupačić, Mihelčić, Glezinger, Špečić.