DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 123 <-- 123 --> PDF |
2004. g., vol. 428, 851—854) nisu objavila što se događa u vrhovima sekvoja (Seguoia sempervirens), najviših stabala u vlažnim umjerenim područjima Kalifornije. Tu i danas raste najviše stablo na svijetu, visoko 113 m. Izuzetan rast sekvoja po mišljenju autora je konkurencija u borbi za svijetlo. Stablima ne nedostaje ništa, ali jedini način da prežive je da rastu što više od svojih susjeda, no, ipak se u određenom trenutku zaustavljaju: zašto? Rezultati istraživanja pokazali su da unatoč obilju vode u tim uvjetima, glavno ograničenje rasta u visinu je opskrba vodom vrha stabla. Mehanizmi najviših listova stabla su kompleksni i nije ih lako shvatiti. Dovoljno je zamisliti da je potrebno 24 dana da voda koju je apsorbirao korijen dođe do vrha stabla. Činjenica je da najviši dijelovi stabla primaju premalo vode inicirajući cijelu seriju fizioloških mehanizama (zatvaranje puci, formiranje malih i gustih listova) koji reduciraju fotosintezu i zatim mogućnosti daljnjeg rasta. Istraživanja se zaključuju s hipotezom da maksimalna visina stabala može biti malo viša od postojeće (113 m) tj. 122 do 130 m, kako je to zabilježeno u prošlosti, ali ne i dokazano. Kako takva stabla žive više od 2000. g. i rastu još uvijek prosječno 25 cm na godinu, našim unucima ostaje da dokažu vrijednost tih pretpostavki, zaključuje autor. U prilogu ovog članka nalazi se intervju s profesorom Federicom Magnani , ekspertom za hidrauliku stabala (sveučilište Bologna), koji u vezi gornjeg članka daje sljedeće objašnjenje: “Nije dosta da postoje neki resursi, kako se to često događa, ali ih je teško transportirati tamo gdje treba. Od korijena do lišća, kroz snopove mikroskopskih cijevi provodnica vode, stablo koristeći veliku koheziju koja vlada među česticama molekula vode, vuče pravi lanac vode dugačak koliko je dugačko stablo. Što je stablo više, više snage treba lišću da povuče vodu iz korijena i zemlje. Zamislimo kolika treba snaga za povlačenje lanca dugog 100 m. Osim toga treba dodati veliki otpor koji svladava voda u svom kretanju kroz provodni sustav stabla. Usporedbe radi, pokušajte usisati vodu kroz cijev dugu 3 m. Iz tih razloga lišće vrhova zelenih divova mora maksimalno ograničiti potrošnju vode, a bez vode nema životnih procesa ni daljnjeg rasta”. Frane Grospić IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA SASTANAK GENERACIJE ŠUMARA UPISANIH 1947. GODINE Dana 11. listopada 2004. godine održan je u Hrvatskome šumarskom društvu susret šumara upisanih 1947. godine. Te poslijeratne godine bio je velik priliv na Šumarski odjel Poljoprivredo-šumarskoga fakulteta u Zagrebu. Tada još nisu bili osnovani šumarski fakulteti i Ljubljani, Sarajevu i Skoplju, postojao je samo Zemunski, pa su svi zainteresirani za šumarstvo iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije odlazili na studij u Zagreb ili Zemun. Te godine upisalo se na biološki i tehnički smjer oko 180 kandidata. Podjela u smjerove započela je 1946. g. i bila je to prva podjela studija na šumare i prerađivače drva, koja je do danas prerasla u Šumarski i Drvno tehnološki odjel Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Generacija upisanih 1947. Slijeva na desno u prvom redu sjede: Prpić, Merčun-Fajdiga, drugi red sjede: Keča, Leko, Tomičić, Bevanda, Vincetić, Tomašević, Husnjak, Furlan- Uidl, Ajbek, Šarić-Vujasinović, Vincetić-Ivančić, treći red stoje: Krnjak, Biladžić, Cvitić, Petrić, Sabadi, Galović, Pojbić, Župan, Pupačić, Mihelčić, Glezinger, Špečić. |