DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 122 <-- 122 --> PDF |
događaja: cijena sirove nafte popela se na 50 dolara po barelu, te najava i pristup Rusije protokolu iz Kyota. Prvi argument nesumnjivo signalizira da je svjetski energetski sustav koncipiran na nafti i ostalim fosilnim gorivima u ozbiljnoj krizi. Rezerve nafte po izjavama meritornih eksperata kao što je Jeremy Rifkin, male su i kraj proizvodnje se brzo približava. Nova serija nuklearnih izvora energije ne predviđa se zbog nepovoljnog javnog mišljenja, kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljama u razvoju. Druga vijest koja je pobudila interes medija je odluka ruske vlade da prihvati protokol iz Kyota, koji, kako je poznato predviđa smanjenje emitiranje stakleničkih plinova u 2012. godina za 5,2 % u odnosu na 1990. Ovaj izbor ruske vlade nesumnjivo predstavlja velik pritisak na aktualnu vladu Busha, jer je nestao jedan od glavnih argumenata opravdanja za odbijanje pristupanja sporazumu koji je potpisan još 1997. g. Protokol iz Kyota, kako navodi Antonio Cianciullo u knjizi “Velika toplina”, iako još parcijalno utječe na uzroke klimatskih pojava, predstavlja prekretnicu iz tri razloga: – smanjenje emisije zagađivačkih plinova za razvijene zemlje i zadržavanje reducirane emisije kod zemalja u razvoju, – protkol aktivira tehnološki razvoj, jačajući tržište zdrave energije i određuje cijenu zagađenja, – protokol znakovito doprinosi stvaranju međunarodnog prava za obranu atmosfere i ostalih zajedničkih vrijednosti ambijenta. Zbog visoke cijene nafte te otvorenog puta za primjenu protokola, povećava se interes za obnovljive izvore energije. Primjena tehnologije koja proizvodi energiju iz čistih izvora je sve učestalija. Daljnji razvoj ovih promjena treba pratiti i adekvatno, održivo gospodarenje biološkim resursima. Elisabetta F a l l e r i : Rastu “mjesečeva stabla” U okviru obavljenih pokusa prilikom svemirskih putovanja, istraživan je utjecaj tog ambijenata na biologiju sjemena. Pokusi, u sklopu programa NASA, odnosili su se na očuvanje, klijavost, metabolizam, orijentaciju i proizvodnju sjemena. Svemirske letjelice s posadom kretale su se na visini od 192 do 576 km od površine zemlje. Na toj visini gravitacija još iznosi oko 90 % od svoje snage, ali se letjelica koja kruži oko zemlje nalazi u stanju slobodnog pada, te u njenoj unutrašnjosti vlada mikrogravitacija. Ova mikrogravitacija stvara oko sjemenke zonu stajaćeg, tekućeg i plinovitog sloja, te da bi se sjemenke razvile, potrebna je savršena ventilacija radi osiguranja sinteze ugljikohidrata potrebnih za razvoj embrija. Zbog nepostojeće gravitacije, korijen u početku raste u smjeru orijentacije koju je imao u stanju embrija, a zatim u slučajnom smjeru. Težina suhe sjemenke pro izvedene u svemiru je niža u donosu na uzorak uzgojen na zemlji, a rezervne supstance su promijenjene. Očuvanje sjemenki tijekom svemirskog leta ovisi o kisiku i vlažnosti koje nepovoljno djeluju na njihovu vitalnost. Tijekom 1971. g. 500 sjemenki javora, bora, jele i sekvoje bili su u orbiti oko mjeseca na Apollu 14 u du- žem razdoblju. Nakon toga su na zemlji proklijali i posađeni su na 34 lokacije u SAD-u. Nazvani su “mjesečeva stabla”. Danas, 30 godina poslije, ta su stabla u potpunosti jednaka onima koja potječu od kontrolnog sjemena na zemlji. Važnost ovih pokusa je velika, jer sjeme ima ključnu ulogu u specifičnim uvjetima boravka ljudskih bića u svemiru i predviđena su naknadna istraživanja ovog utjecaja mikrogravitacije na biologiju sjemena. Jedno do mjesečevih stabala posađeno prije 30 g. Giacomo G r a s s i : Zašto stabla ne dodiruju nebo? Mnoge stare kulture, kao npr. Kelti i Indiosi zamišljali su da su stabla stupovi neba, te da istovremeno pripadaju svijetu neba i zemlje. Svatko tko je hodao šumom sekvoje mora osjećati divljenje i poštovanje zbog čudesnog uzdizanja stabala prema nebu. No, ipak stabla ne dopiru do neba, već se zaustavljaju prije, što pred nas postavlja pitanje: zašto? O uzrocima zašto stabla ne rastu dalje postoje mnoge hipoteze, koje se uglavnom zasnivaju na mehaničkim i hidrauličkim ograničenjima. Sve bi ostalo na pretpostavkama da nedavna istraživanja objavljena u časopisu “Nature” (K o c h i dr. |