DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 103 <-- 103 --> PDF |
Kao što je već prethodno zabilježeno Erna je rođena u Fužinama 20. 2. 1889. god. kao jedini ženski potomak obitelji Rosmanith.8 U Senju je pohađala pučku školu, gimnaziju u Zagrebu, te studije u Grazu i Zagrebu. Na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu obranila je doktorsku disertaciju 1915. god. iz područja mineralogije i petrografije pod naslovom: ”Lapor u jednom dijelu Zagrebačke gore”. Zanimljivo je istaći da je tako postala prvi doktor geoznanosti među ženama u našoj zemlji. U svojem dugogodišnjem radu obavila je brojne kemijske analize za profesora Miju Kišpatića i čuvenog profesora Frana Tućana, kao njegovog dugogodišnjeg asistenta. Kao svestrana športašica, osim hokeja na travi, bavila se atletikom, tenisom, hazenom, plivanjem i planinarstvom. U to je doba aktivno bavljenje športom kod žena dosta rijetko. Erna je međutim s puno hrabrosti postala pionir našeg ženskog športa i predvodnik pokreta budućih naraštaja. Povoljna okolnost u njezinom životu povezana je s njezinim vjenčanjem 1918. god. za osobu sličnih širokih nazora o životu. Bio je to Fran Šuklje, rođen u Samoboru 2. 10. 1886. god., poznat kao svestrani igrač (atletičar, planinar, sanjkač, mačevalac i hokejaš na travi). Bio je dva puta drugi u uličnom trčanju na 10 km od Zagreba do Podsuseda, sudionik prvih hokejaških utakmica u Samoboru 1908. god., prvi tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza, jedan od osnivača Zagrebačkog nogometnog podsaveza, te član čak četiri čuvena kluba (“Šišmiš“ iz Samobora, te HAŠK, Građanski i Concordia iz Zagreba) što je vjerojatno jedinstveni slučaj u nas. Pisao je dramske kritike i brojne športske članke, te uređivao časopise “Priroda” i “Planinar”. Bio je dugogodišnji direktor geoloških zavoda i instituta u Zagrebu i Beogradu. Supružnici Šuklje iskazivali su osobiti interes prema znanosti, prirodopisu, geologiji, športu i glazbi, što je još više obogatilo njihov sadržajni zajednički život. Nažalost njezin je suprug umro 1949. god., što je supruga Erna vrlo teško podnijela. Vilko Luncer: Prva žena u hrvatskom športu, Novi list, 27. 12. 1999; UMIROVLJENI ŠUMARI Do posljednjeg daha gospođa Erna bila je dušom i srcem vezana za sport i mladost. U povodu stote obljetnice obilježavanja modernoga športa u Zagrebu 12. 12. 1974. god. okupili su se mnogi stari i najzaslužniji športaši Zagreba. Skupu nije bila nazočna prva hrvatska športašica gospođa Erna Šuklje rođ. Rosmanith, zbog lošeg zdravstvenog stanja. U svojem pismu koje je pročitano na skupu, gđa Erna je napisala:”Vi koji sada spadate u generacije starih športaša, znadete dobro, kao i ja, kako je neizmjerno lijep, ugodan osjećaj kad čovjek nakon bavljenja sportom osjeti onaj blagi, osvježavajući umor. Upravo danas, kada mehanička civilizacija zagađuje okolicu, potreba za sportom sve je veća. Iako sam stara, sretna sam kada se sjetim divnih dana mladosti na sportskim terenima”. Samo nekoliko dana kasnije 19. 12. 1974. god. zauvijek nas je napustila dr. Erna Šuklje rođena Rosmenith, prva dama hrvatskoga modernoga športa. U povodu 110. obljetnice njezinog rođenja 1999. god. novinar Vilko Luncer u svom članku u “Novom listu” predlaže da se postavi spomen-ploča na trokatnici u Klaićevoj 12 u Zagrebu, nekadašnjem vlasništvu obitelji Rosmanith u čast osnutka “Concordie”, daleke 1906. god. Ne vjerujemo da je ova inicijativa u međuvremenu i ostvarena. Bez obzira na to, smatramo da bi skoru 100. obljetnicu osnutka kluba “Concordia” 2006. god. trebalo obilježiti postavljanjem spomenploče. U tu svrhu treba čim prije uspostaviti kontakt između predstavnika športa i šumarstva, radi zajedničkog obilježavanja obljetnice. Pri tome bi naša struka trebala istaći važnu ulogu A. Rosmanitha kao šumarskog stručnjaka i mecenu našeg športa, zajedno s doprinosom njegove djece, i to ponajprije kćerke Erne, prve dame hrvatskoga športa. To je uostalom zaključak Hrvatskoga šumarskoga društva glede obilježavanja zaslužnih šumara i događaja, koji su doprinijeli potpunijoj valorizaciji šumarske struke, ali i sveukupnih vrijednosti naše zemlje. Vice Ivančević Mr. se. VLADO KREJČI, ŠUMARSKI INSTITUT, JASTREBARSKO Odlazak u mirovinu 31. prosinca 2004. godine Mr. se. Vlado Krej či, dipl. ing. šumarstva, rođen ju u Zagrebu. Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u je 4. srpnja 1939. godine u Kapelici, općina Garešnica. Zagrebu diplomirao je 1969. godine. Još kao student, Osmogodišnju školu završio je u Garešnici, a gimnazi- od 1964. godine radi na terenskim istraživanjima za |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 104 <-- 104 --> PDF |
potrebe Instituta. Od 1969. godine stalno je zaposlen u tadašnjem Institutu za šumarska i lovna istraživanja, zatim Odjelu za Tipologiju šuma Šumarskog instituta, Jastrebarsko, u kojemu radi do 1997. godine. Od tada do umirovljenja (31. prosinca 2004. godine) radi u Odjelu za ekologiju i uzgajanje šuma, u kojemu jedno vrijeme obnaša dužnost pročelnika. 20. lipnja 1988. godine na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranio je magistarski rad pod naslovom: “Prirast širina krošanja hrasta lužnjaka u zajednici hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom šGenisto elatae-Quercetum roboris Horv. 1938) na području Hrvatske”. Tijekom svog dugogodišnjeg bogatog znanstvenoistraživačkog rada vodio je više zadataka te Potprojekata za Hrvatske šume d.o.o., Zagreb i surađivao na još tri Potprojekta. Na temama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dao je značajan doprinos, posebice u znanstvenoj disciplini uzgajanje šuma. Bio je sudionik više simpozija i savjetovanja te sastanaka “Sekcije uzgajivača”. Objavio je samostalno i kao koautor 33 znanstvena rada, 18 stručnih radova te niz studija i elaborata. Bio je član mnogobrojnih povjerenstava pri izradama Osnova gospodarenja. Nakon ovih, u kratkim crtama sli]benih, bibliografskih podataka, valja istaknuti i sljedeće: Mr se. V. Krejči cijeli je svoj radni vijek posvetio istraživanju prirodnih šumskih ekosustava, s naglas kom na znanstvenu granu uzgajanje šuma. Zajedno sa svojim prethodnicima iz toga područja koji su radili u Šumarskom institutu, Jastrebarsko, vrsnim znanstvenicima i velikim ljudima, uvaženom gospodom Dragutinom Hanzlom, Josipom Šafarom i Vladimirom Hrenom, dao je izniman doprinos grani uzgajanja prirodnih šumskih ekosustava i cjelokupnoj šumarskoj znanosti, a posebice praksi. Zajedno s dr se. V. Hrenom, (koga sam imao čast upoznati i šest godina s njim siffadivati, iako je bio u mirovini), uvijek i u svim događajima, manje ili više burnim, bio je čvrsti oslonac promišljanja glede opstanka i napretka Instituta, kako stručnih tako i onih važnijh, ljudskih. Njihove bistre misli, nažalost, nisu uvijek doprle do bistra uma (umova). Iz cijeloga njegovoga iznimno bogatog znanstveno-istraživačkog opusa razvidno je kako je svoja istraživanja usmjerio na istraživanje prirodne obnove, kao temeljnog cilja obnove i opstanka naših šuma. Počevši od prvog članka kojega je objavio s dr. V. Hrenom u Šumarskom listu 1976. godine pod naslovom: “Stridctura sastojine i njezin utjecaj na prirodnu obnovu lužnjakovih šuma istočne Posavine” pa do zadnjeg (vjerujem ne i posljednjeg) kojega smo ljetos skupa objavili, također u Š. L. pod naslovom: “Oplodnom sječom od panjače do sjemenjače hrasta crnike šQuercus ilex L.)”. Slobodan sam još istaći kako je to prva sjemenjača hrasta crnike u Hrvatskoj nastala prirodnom obnovom. Zajedno s kolegama iz Odjela za tipologiju šuma, pripada mu pionirska uloga u proučavanju i razvoju znanstvene grane Tipologija šuma u Hrvatskoj, koja svoje korjene vuče još iz davne 1961. godine. S ciljem praćenja razvoja šuma u prirodnim uvjetima, na području N.P. “Plitvička jezera”, s grupom suradnika osniva četiri šumska rezervata, površine 1.347 hektara i to “Medvedak” (1976), "Corkova uvala-Cudinka” (1977), “Kik-Visibaba” (1979) te šumski rezervat “Riječica-Javomik” (1981). Cilj osnivanja rezervata bio je prikazati tadašnje (nulto) stanje vegetacije tla, stadij razvoja stridctumih odnosa, proizvodnosti i kvalitete. Tada osniva čitav niz pokusnih ploha trajnoga karaktera u smislu praćenja stridctumih osobina sastojina. Upravo su ta istraživanja temelj utvrđivanja njihovog daljnjeg tijeka rasta i razvoja, a posebice stanja i mogućnosti obnove, kao temeljnog cilja trajne samoobnovljivosti, opstanka i potrajnoga gospodarenja ovih šumskih ekosustava. Sudjelovao je u izradi prvih Osnova gospodarenja na Plitvičkim jezerima, Tramontane, Veprinačkih šuma, Učke, Brgudskih šuma, programa gospodarenja za Dalmaciju te u osnivanju trajnih pokusnih ploha, kojih je, uzgred rečeno, oko 3000 po cijeloj Lijepoj našoj — od Mljeta, Dalmatinskog zaleđa, Velebita, Korskog kotara, Hrvatskog primorja, Istre, naših kontinentalnih nizinskih, brdskih i gorskih šuma — pa do poplavnih šuma Istočne Slavonije. U svim tim pokusima bio je |