DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 101 <-- 101 --> PDF |
nitha na novu dužnost u Kraljevstvo šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu.4 Premještaju se odlučno protivilaKr. zemaljska vlada, a pogotovo izboru njegova nasljednika Otta Nyitraya, mladog neiskusnog šumara. Međutim, ban grof Khuen Hedervary prepušta donošenje konačne odluke ministru Ignatu Daranyu. Ovakomlaki popustljivi stav Bana vjerojatno je bio motivirannjegovim bliskim odnosima s A. Rosmanithom, kojegaje njegovom privolom htio premjestiti u Zagreb na višufunkciju. Tako je nakon dva desetljeća rada na terenu A. Rosmanith premješten u Kr. šumarsko ravnateljstvou Zagrebu 1899. god. na mjesto Kraljevskog šumarnika, a nešto kasnije Kr. šumarskog nadinžinira. U Senju ga je ipak naslijedio Otto Nyitray, unatoč protivljenju Kr. zemaljske vlade iz Zagreba. Albert Rosmanith je uživao veliki ugled u domaćim i stranim šumarskim krugovima. Pri kraju radnog vijeka dodijelio mu je car Franjo I. naslov i značaj Kr. šumarskoga savjetnika, uz oprost svih pristojbi. A. Rosmanith je bio stalni član I. razreda hrvatsko-slavonskoga šumarskoga društva. Umirovljen je 1919. god. kao šumarski nadsavjetnik. Jedini sačuvani rad A. Rosmanitha sadrži 23 stranice ručno pisanog teksta na mađarskom jeziku pod naslovom: “Opis pošumljavanja mađarsko-hrvatskoga krša u Primorju”, koji je nastao oko 1900. godine.5 Dobrotom kolege Istvana Abonyia tekst je preveden nahrvatski jezik, kojega ovdje donosimo u nešto skraćenom obliku. Napominjemo da se Ugarsko primorje(Littorale Hungaricum) prostiralo od Rijeke do Dugedrage kraj Novog Vinodolskog. To područje uspostavio je Josip II 1786. godine, koje je u jednom kratkomrazdoblju 1848-68. bilo pod ingerencijom Hrvatske. Međutim, privremenim „corpus separatum” krune svetog Stjepana došlo je opet pod upravu Ugarskog ministarstva. Tako je ostalo do sloma Monarhije. Pod primorskim kršem autor podrazumijeva priobalno područje od Rijeke do sv. Magdalene (granice Vojne krajine iDalmacije) ukupne površine 70.000 ha (bez privatnogposjeda), prosječne širine 3–8 km od mora prema unutrašnjosti sve do 1.400 mnv. Od sveukupne površineodnosi se na Rijeku 700 ha, koridor od Rijeke do Dugedrage kraj Novog Vinodolskog 29.000 ha, te od NovogVinodolskog do južne granice krša 40.300 ha. Devastacija krša započeta u srednjem vijeku nastavljena je u 17. i 18. stoljeću. Autor smatra da sječa šuma nije motenzivnim stočarstvom. Nakon sječe šuma krče se panjevi i vadi korijenje pa dolazi do stvaranja erozije i bujica. Na taj način umnogome se pogoršavaju prilike na kršu, pa za njihovo poboljšanje treba puno sredstava i vremena. Na području primorskoga krša živi 45.000 stanovnika, koji opasno narušavaju stabilnost njegova ekosustava. Šuma se koristi kao javno dobro i nitko ne brine o njezinoj potrajnosti prihoda. Napokon bečke vlasti izdaju naređenja 1867. god. o zaštiti šuma, pašarenju i čuvanju, koja se vrlo slabo primjenjuju u praksi. Mađari zapošljavaju veći broj stanovnika krša na izgradnji luka, željeznica i građevina.6 Slijedi opis geološke i pedološke podloge prema uobičajenim standardima. U vegetacijskom pogledu autor razlikuje četiri zone, i to: srednje primorsku, obalnu, balkansku i snježnu. Za svaku zonu daje se po pis vrsta drveća, grmlja i prizemnog rašća. Od izvrsno sačuvanih šuma spominje se autoktona šuma crnog bora “Borova draga” kraj sv. Jurja, kao jedinstveni pri mjer prirodnoga rasprostranjenja autoktonih šuma cr noga bora do mora, na cijelom priobalnom pojasu primorskoga krša. Dalje se opisuju događaji na kršu po osnivanju Kraljevskoga nadzorništva za pošumljenje krasa krajiškoga područja u Senju 1878. god. Ukratko se opisuju radovi na pošumljavanju krša prema redoslijedu, počevši od izvedbe stroge zabrane paše (branjevine), izgradnje suhozida i dodatnog ograđivanja suhim stablima do resurekcije. U bujičnim područjima izgrađuju se suhozidovi ili zidovi u žbuci. Od 1894. god. obustavlja se izgradnja suhozida uokolo kultura – branjevina zbog velikih troškova, te se postavljaju samo znakovi zabrane. Nakon obnove izbojaka i travnog pokrivača započinje pošumljavanje različitim vrstama sadnica, ovisno o vanjskim prilikama, vrsti i debljini tla. Na jednom ha vrši se iskop 2.500 jama dimenzija 60 x 60 x 60 cm, u koje se sade po tri sadnice. To zapravo znači da se sadi 7.500 komada sadnica po ha radi boljeg uspjeha pošumljavanja. Kod strmih terena najprije se kopaju horizontalni jarci (okomito na slojnice), a potom i jame u jarcima na određenu udaljenost. Iskop jama obavlja se u jesenskom razdoblju, a sadnja od 15. 2. do 15. 4. sljedeće godine. Uokolo sadnica polažu se kamene ploče radi zaštite od stoke, isparavanja i očuvanja zemlje. Sadnice listača poslije sadnje se posijeku u razinu zemlje. Prosječni uspjeh pošumljavanja iznosi 4 Hrvatski državni arhiv, KIZ4, 62611/19.10.1897; 1868/20.11.1897 i spis od 14.12.1897; gla prouzročiti devastaciju krša, jer izbojna snaga pa- 85 %, ali može biti i puno manji ovisno o intenzitetu 5 Njegov naziv na mađarskom jeziku glasi: “A magyar-horvát tengermelléki Karst beerdösitése”. Kopiju orginalnog teksta dobio sam od njeva inače omogućuje obnovu šuma. Konačna deva- suše. Popunjavanje se obavlja samo u slučaju sušenja dr. A. Bondora iz Mađarske posredstvom moga prijatelja dr. sc. J. Gračana. stacija krša nastaje zbog negativnog utjecaja abiotskih svih sadnica u jami. 6 Najviše sredstava osigurala je Krajiška investicionalna zaklada. U raspodjeli njezinih sredstava Mađari su imali dominantnu ulogu. i biotskih čimbenika. Krajem srednjega vijeka krška područja naseljavaju Bunjevci. Ti prostori im omogu-99 ćuju bolju zaštitu od Turaka i nesmetano bavljenje eks |