DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 141 <-- 141 --> PDF |
zaštiti šuma od 1951.-1955. godine, radio je i na zahtjevnim poslovima smolarenja u šumama crnog bora, koje su kasnije najvećim dijelom proglašene "Značajnim krajolikom" Zakonom o zaštiti prirode (1976.) nazivom "Vidova gora na otoku Braču", s površinom šuma od 1 880 ha od 400-778 m n m. Na toj koti (778 m) je i najviši vrh Jadranskih otoka kod kamenih ostataka crkvice Sv. Vid iz XIII. stoljeća, a po kojoj vrh i šire područje oko njega nosi ime Vidova Gora, s prelijepim pogledom na mjesto Bol i rt (plažu) "Zlatni rat" kod Bola. U jesen 1955. godine postaje nastavnik-predavač u Srednjoj šumarskoj školi za krš u Splitu, gdje predaje nekoliko stručnih predmeta, a pet godina je uz nastavni rad bio i voditelj arboretuma kojega je brojnim i vrijednim vrstama osnovao 1949. godine dipl. ing. Boris Giperborejski, a prof. Marinković nastavlja s radom na održavanju i obogaćivanju biljnim vrstama tog živog školskog herbarija. S učenicima je obavljao praktične radove u rasadniku, ali i vodio terenske radove na pošumljivanju u okolici Splita te na otoku Visu. Nakon dokinuća rada Srednje šumarske škole za krš u Splitu 1964. godine, ostaje bez posla. No, svojom širokom kulturnom naobrazbom, edukacijskim sposobnostima, znanjem, elokvencijom i iskustvom, te godine postaje nastavnik Srednje ugostiteljske škole, usudom baš u prostorima dokinute šumarske škole, a isto vremeno radi i kao nastavnik biologije na Srednjoj medicinskoj školi, također u Splitu. Kako mu osobna i izvorna fakultetska stručna sprema nije bila kompatibilna Zakonom o školstvu s nastavnim programima i usmjerenjima tih škola, započinje i završava uz rad studij kojim stječe i zvanje profesora te predaje odgovarajuće predmete na tim školama. Godine 1969. imenovanje sudskim vještakom u šumarskoj struci za široko područje tadašnje općine Split. Tada je za potrebe vještačenja u hortikulturi napisao naputak "Procjena vrijednosti ukrasnog i drugog drveća i grmlja prilikom eksproprijacija" (časopis "HORTIKULTURA" br. 1 (1975.). Umirovljenje na vlastiti zahtjev 1973. godine u 62. godini života. Tradiciju prosvjetiteljske djelatnosti u obitelji Marinković nastavlja sin Svebor, koji životnim usudom stanuje s obitelji u Križevcima, mjestu osnivanja Gospodarskog- šumarskog učilišta 1860. godine, prvog šumarskog učilišta na tadašnjem Slavenskom Jugu, preteče današnjeg Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Od dvoje unučadi jedan je profesor, te s pokojnim djedom Nikolom čini četiri naraštaja prosvjetiteljske djelatnosti. To dostatno govori o nazorima i kulturi unutar koje je živio kolega Marinković i u kojoj je djelovao. Tijekom svog predanog rada u šumarstvu ostavio je svoj trajan trag u šumarskoj literaturi, struč noj pisanoj rijeci i izričaju u raspravama, mišljenjima, prijedlozima, prosudbama, surađujući u stručnim popularnim časopisima, primjerice: Šumarski list, Priroda, Hortikultura i dr., te u dnevnom listu Slobodna Dalmacija. Tijekom nastavničkog rada napisao je nekoliko skripata: za zvanje lugara, iz zaštite šuma za učenike srednje šumarske škole, srednje ugostiteljske i medicinske škole. Prema podacima obitelji, bilo je oko 120 stručnih napisa i radova. Uz stručni rad u šumarstvu i nastavničku djelatnost prof. Marinković bio je i gospodin, u svim segmentima života, kao i u trenucima politčke stigmatizacije te u neobvezatnom druženju, udahnjujući u mlade ljude duh svoje inteligencije. Ostavio je svoj trag uputivši u život 400 tada mladih ljudi Srednje šumarske škole za krš u Splitu, darujući im temeljna znanja i spoznaje o specifičnom i nemjerljivom ljudskom i Božjem dobru - bogatstvu šuma, posebice iz svog predmeta zaštite šuma. U našem oproštaju izrazili smo iskrenu sućut obitelji i štovateljima prof. Marinkovića, želeći da mu dragi Bog udijeli zasluženi mir nedaleko povijesnih kamenih ulomaka u Solinu " ... od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu ..." i u okružju borovih šuma i lovrinačke čempresade u koje je ugradio svoje uvjerenje, svjetonazor, svoje znanje, rad i život. Porin Schreiber, dipl. ing. šum. Radovi prof. Branimira Marinkovića dipl. ing. šum. Nekoliko mišljenja i prijedloga k pitanju amelioracije devastiranih makija u Dalmaciji. Šum. list 5, 1950., str. 177-187 i br. 6, str.259-267. Problem propadanja česmine fQuereus ilex L.) u Dalmaciji. Šum. list 10-11. 1952.str. 403-408. Upotreba drva a brodograđevnom obrtu. Drvna industrija 7-8, Zagreb 1953., str. 1-7. Nešto o smolarenju na otoku Braču, (odgovor na članak ing. M. Sirnica). Šum. list 12, 1953., str. 527-530. Mnogostruka upotreba bagremovog drveta. Dr varski glasnik 15, 1955., str 6-7´ (MM.M.) Prilog poznavanju biljke Opuntia Fikus indica Mili. Šum. list 1-2. 1955., str.42-44. |