DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 140     <-- 140 -->        PDF

IN MEMORIAM


Prof. BRANIMIR MARINKOVIC
dipl. ing. šum. (1911 - 2002)


Svib cvjeta. Drijen lista Kroz sne što sam snio
Sum vrutakajača. Raj ljepši mi blisto
Trak sunčev se blista Sok novi sam htio


Na grani. Da hrani
Jest! Proljet se vraća Moj život. -A cio
A l jednako, ista Svijet opet je isto


Ko lani,


Krajem mjeseca prosinca 2002.
godine na domijenku i uobičajenom
rastanku sa "Starom godinom"
djelatnika i umirovljenika
Uprave šuma Podružnice Split,
najstariji član i doajen HŠD
ogranak "Dalmacija" - Split dipl.
ing. Heliodor Prelesnik reče:
"... Naš umirovljenički skup HŠD


je i ovom zgodom brojčano isti. Na
dan 9. prosinca, napustio nas je i
na žalost otišao -gdje za vazda
gre se -naš najstariji član šumar i
profesor Branimir Marinković,
ali nam se pridružio umirovljenjem
najmlađi Porin ".


Tužna je bila vijest i spoznaja
da nas je u smiraj dana 9. prosinca
napustio u umirovljeničkom domu
na Zenti u Splitu, nadomak mora s
čijeg doseže pogled obzoru, obrisima
otoka Brača poslijednjeg radnog
mjesta, a još nešto dalje otoka
Visa - korijenima obitelji štovanog
kolege Branimira Marinkovića.


Prof. Branimir Marinković rodio
se 9. rujna 1911. u mjestu Sveti
Filip i Jakov nedaleko Biograda
na moru, od oca Nikole Marinkovića,
rođenog u SAD (Oregon-
Astoria), a sina hrvatskih iseljenika
u SAD iz Komiže (otok Vis)
Jurja i Katice rod. Petrić oboje iz
Komiže. Majka prof. Marinkovića
je Anka Kremenić s otoka Krka.


Prof. Marinković pohađao je
Mješovitu pučku školu u mjestu
Sveti Filip i Jakov koju završava


1923. godine. Gimnaziju upisuje u
Splitu u Državnoj velikoj realki i
maturira s vrlo dobrim uspjehom
1929. godine, ali sa slabijom ocjenom
iz talijanskog jezika, poradi
averzije prema tom jeziku, jer su
mu talijanske vlasti oca Nikolu,
učitelja, držale 2,5 godine u zarobljeništvu,
radi prohrvatskog prosvjetiteljskog
rada u zadarskom
kraju. Otpušten je iz zarobljeništva
"Rapalskim ugovorom" 12. studenog
1920. godine, razmjenom kažnjenika
Kraljevine SHS i pripadnika
Italije, u vrijeme kada je Zadar
pripojen Kraljevini Italiji.


Nakon mature upisuje Poljoprivredno-
šumarski Fakultet u Zagrebu.
Doba je to umjetno i nasilno
stvorene države triju naroda, u
kojoj zbog svojih nacionalnih
uvjerenja i javnih izjašnjavanja
pripadnosti Hrvatskom narodu i
svjetonazoru Rimokatoličke vjeroispovjesti,
ne trpi optužbe i psihička
zlostavljanja te napušta Zagreb
i nastavlja studij u Zemunu, koji je
tada bio u granicama Banovine Hrvatske.
Diplomirao je 1934. god.,
no nije se mogao zaposliti u Hrvatskoj
sve do 1936. godine i odlazi u
Bosnu, u Sarajevo, radeći kao
dnevničar u "ŠIPAD"-u. U Sušaku
1937. godine radi u Direkciji šuma
kao pripravnik u Odsjeku za bujičarstvo
Banovine Hrvatske, a
1938. god. zapošljava se u Splitu
kao činovnik-pripravnik u Kraljev


no lani...


("Ko lani" Vladimir Nazor)
skoj Banskoj Upravi za Primorsku
Banovinu.


Godine 1941. zbog vlastite egzistencije
i obitelji prihvaća ponudu
u tada okupiranom Splitu od
Talijana u "Re prefetturi di Spalato"
kao činovnik. No, ne miri se s
talijanskom okupacijom Splita i u
1942. godine premiješta se u Makarsku
(teritorijalno u NDH) u
svojstvu vježbenika u Šumarskotehničkom
uredu za uređenje bujica,
a kasnije sve do 1945. godine
službuje u Omišu kao šumarski
pristav u Ministarstvu šuma i ruda


- Odjel za šumarstvo, Ravnateljstvu
šuma Omiš.
Tijekom 1945. god. uspijeva se
uposliti u Oblasnom narodnom
odboru za Dalmaciju u Odjelu za
poljoprivredu i šumarstvo u Splitu,
gdje radi na inventarizaciji šuma
u Dalmaciji.


"Dekretom" 1948. godine premješten
je u Šumariju Mljet, u Nacionalni
park Mljet, gdje su u ona
vremena "po kazni" premještani
nepodobni i nepoćudni šumari. Iste
godine "dekretom" je premješten u
Kotarski narodni odbor u Korčuli
na poslove općinskog referenta za
šumarstvo. Godine 1951. premješten
je u Supetar, na otok Brač,
najveći otok na Jadranu, kao upravitelj
Šumarije. Nedugo zatim odlazi
na mjesto referenta za šumarstvo
u Kotarskom narodnom odboru.
Uz redovite poslove na obnovi i