DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 131 <-- 131 --> PDF |
zovanje kako bi mogli dobro gospodariti svojim šumama. Upravo tome služi ova vrlo moderno uređena škola internatskog tipa, koja uz stručnu izobrazbu nudi i brojne druge sadržaje za upotpunjavanje slobodnog vremena. Kako studijska putovanja koja organizira vinkovački Ogranak Hrvatskoga šumarskog društva uz stručni, uvijek imaju i onaj turistički - zabavni dio, taj sadržaj nije izostao ni ovaj puta. Tako se kao posebno atraktivan ističe posjet Oktoberfestu, jednom od svjetski prepoznatljivih turističkih simbola grada Miinchena i Bavarske, a između ostaloga, jednako je dojmljiva bila i vožnja čamcima klancem Dunava. Bavarci su najavili uzvratni posjet Vinkovcima iduće godine, gdje će prevoditelj biti upravitelj šumarije Vukovar Željko Majer, dipl. ing., koji je ovaj posao izvrsno obavio i prilikom ovog putovanja. I. Gregorović IZLET U ISTRU HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA OGRANAK ZAGREB Izlet u Istru planirali smo za proljeće, ali zbog raz1. dan: nih organizacijskih problema uspjeli smo ga realizirati posjet Humu, najmanjem gradu na svijetu, tek 4. i 5. listopada. Možda i bolje, jer jesen u Istri pru putovanje kroz središnji dio Istre, pokraj Buzeta do ža nezaboravan ugođaj. Motovuna, smještaj i ručak, Autobusom Šumarskog fakulteta krenuli smo rano iza ručka posjet Motovunskoj šumi i akumulacij s Trga Mažuranića i već nakon nekoliko sati bili s onu skom jezeru Butoniga, stranu tunela Učka, gdje su nas dočekali naši domaćini večera i spavanje u hotelu "Kaštel" u Motovunu. i upoznali s programom našeg boravka u Istri: |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 132 <-- 132 --> PDF |
2. (hiti: ustajanje, doručak, putovanje autobusom do Fazane, u 10 sati prijevoz brodicom do Velog Brijuna, razgledavanje otoka uz pratnju stručnog vodiča, povratak brodom te autobusom do konobe "Volte" u Kozarima, ručak oko 16 h, oproštaj i povratak u Zagreb. Naši domaćini tijekom našeg boravka bili su Mario Marečić dipl. ing., voditelj Uprave šuma- Podružnica Buzet, Ivan Pen tek, dipl. ing. upravitelj šumarije Pazin i predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva - Ogranak Buzet, Mladen Ć ale ta, dipl. ing. upravitelj šumarije Buzet. Slika 1. Voditelj Uprave šuma Podružnice Buzet g. Mario Marečić, dipl. ing. šum. Informacije koje smo dobili od naših gostoljubivih domaćina i dojmovi koje smo doživjeli za vrijeme našeg boravka, ne bi stali na sve stranice ovoga časopisa. Prije ulaska u grad Hum, domaćini gospoda Marečić iPentek, upoznali su nas s organizacijom Podružnice, šumskim zalihama, načinom gospodarenja, etatom i dr. Ova podružnica gospodari s vrijednom šumskom površinom, skromnog šumskog fonda i malog etata, ali velikog potencijala, koji se očituje u povoljnoj klimi, raznolikosti vegetacije i velike vrijednosti šumskog zemljišta, od kojega je značajan dio u privatnom vlasništvu. Posjet Humu, najmanjem gradu na svijetu, koji ipak ima sva obilježja srednjovjekovnog grada, a kojega su po tradiciji napravili istarski divovi od materijala koji im je preostao poslije gradnje velikih istarskih gradova, trajao je kratko. Crkva, središnji mali trg, ka- Slika 2. Mladen Ćaleta, upravitelj šumarije Buzet i Ivan Pentck, upravitelj šumarije Pazin i predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva - Ogranak Buzet menim pločama pokrivene malobrojne kratke ulice sa starim kućama u kojima stalno živi svega desetak stanovnika, koji sami biraju svog gradonačelnika, izaziva čudesan osjećaj prošlosti. Nakon vožnje kroz prekrasni dio središnje Istre, pokraj Buzeta, Istarskih toplica, dolinom rijeke Mirne i Motovunske šume, stigli smo autobusom do podnožja zidina staroga grada Motovuna, koji dominira nad dolinom Mirne. Uskim ulicama Motovuna uputili smo se prema središtu grada. Prošli smo ulicom u kojoj je živio i radio šumar i izumitelj češkog porijekla Joseph Ressel (1793-1857), kojega povijest pamti po izumu brodskog vijka, a koji je izazvao pravu revoluciju u brodograditeljstvu. Stigli smo do starog ali obnovljenog hotela "Kaštel" s udobnim sobama i dobrim restoranom. Rakija "biska", pripravljena s imelom, lovački ručak i malvazija, vratili su nam snagu pa smo se nakon ručka uputili na obližnje jezero Butoniga, a zatim u Motovunsku šumu. Akumulacijsko jezero Butoniga umjetno je jezero na istoimenoj pritoci Mirne, kapaciteta 20 milijuna ku- Slika 3. Ing. Ćaleta s grupom izletnika na zidinama Motovuna (Foto: Bolont) |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 133 <-- 133 --> PDF |
bika vode, koje uz stari Rimski vodovod opskrbljuje Istru pitkom vodom. Motovunska šuma ima sva obilježja tipične nizinske šume, čiji opstanak ovisi o razini podzemne vode rijeke Mirne. Lužnjak, jasen, brijest i druge vrste tipični su elementi nizinske šume. Na rubnome dijelu nalazi se kultura taksodija koja datira još iz 30-ih godina prošloga stoljeća. To su ogromna, prekrasna stabla sa širokom piramidalnom krošnjom, ravnoga debla i koljenastih izraslina korijena, koje do visine jednog metra izlaze iz vlažnoga tla. Posebno obilježje Motovunske šume je to stoje ona "epicentar" poznatog istarskog tartufa, koji se u Istri javlja ispod površine zemlje u dolini rijeka Mirne i Raše. Ima ih više vrsta, a najpoznatiji je plemeniti bijeli tartuf (Tuber magnatum Pico) čija vrijednost doseže iznos od nekoliko tisuća Eura po kilogramu (ovisno o veličini). Najvećega do sada je u listopadu 1999. g. našao gospodin Giancarlo Zigante . Težio je 1,31 kg i upisan je u Guinnessovu knjigu rekorda. Ova kulinarska delicija, na granici hrane, začina i afrodizijaka, ujesen aktivira mnogobrojne tartufare sa psima tragačima različitih pasmina i to podsjeća na zlatnu groznicu. Tijekom sezone pronađe se oko 5 tona bijelog tartufa i mnogo više ostalih vrsta. Mi smo u večernjem obroku kušali "razumnu" dozu i lako je povjerovati da uz dobro vino ima čudesno djelovanje. Prije povratka u hotel "Kaštel" posjetili smo lugarnicu u Livadama, mjestu gdje se događaju mnogobrojne manifestacije. Drugi dan krenuli smo rano autobusom do Fazane, gdje smo se već u 10 sati popeli na brodić koji nas je za 10-ak minuta prevezao preko 3 km širokog Fažanskog kanala do lučice Velog Brijuna. Brijunski otoci, njih ukupno 14, površine 736 ha (Veli Brijun ima površinu od gotovo 700 ha), ukupnog opsega od 46,6 km, predstavljaju veličanstveno djelo prirode i čovjeka koji je oblikovao tu ljepotu prirode, vodeći računa da ne poremeti sklad tišine i života. U lučici Velog Brijuna sjeli smo na izletnički vlak (ima ih više) i uz pratnju stručne voditeljice krenuli na obilazak otoka. Tijekom više od 2 h vožnje dobrim putovima upoznavali smo se s poviješću otoka od ilirskog doba do današnjih dana. Intenzivni razvoj otočja počinje 1893. g., kada je njihov vlasnik Paul Kupelwieser, austrijski industrijalac, počeo stvarati na Brijunima turističko središte europskog visokog društva. Bilo je potrebno prethodno sanirati malarična područja, u kojoj je akciji osobno sudjelovao bakteriolog i nobelovac Robert Koch. Poslije rata, u razdoblju od 1947. do 1980. godine razvoj otočja vezanje za ime Josipa Broza Tita, koji je na Velikom Brijunu imao službenu, a na otoku Vangi privatnu rezidenciju. Tada su Brijune posjetili mnogi državnici koji su odsjedali u luksuznim objektima, okruženi okolišem i sadržajima koji se rijetko gdje u svijetu mogu naći na jednome mjestu. Posebna briga posvećena je prirodnim i kulturnim vrijednostima. Na otoke su naseljene mnoge egzotične vrste životinja i biljaka, a u safari parku nastanjene su žirafe, antilope, zebre i mnoge druge životinjske vrste. U zoološkom vrtu nalaze se slonovi (koje je poklonila Indira Ghandi), tigrovi, lavovi, leopardi i druge životinje. Danas se brojno stanje zbog šteta na vegetaciji održava na oko 700 grla jelena i 300 grla muflona. Na otoku žive mnoge autoktone vrste te vrlo veliki broj ptica. Slika 4. Veli Brijun - grupa izletnika okupljena oko masline stare Slika 5. Predsjednik HŠD-a ogranka Buzet Ivan Pentek pozdravlja 1600g. izletnike na rastanku u konobi "Volte" u Kozarima |