DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 119 <-- 119 --> PDF |
"rudimenti" (najviše devastiran nakon 1945. g.) dok je sam dvorac "nakon što je obitelj Bombelles istjerana, prepušten propadanju i danas je pusta ruševina". Šumarnik grof Marko Bombelles Mladi, iako krhka zdravlja, obnašao je brojne društvene i kulturne dužnosti, a nije se klonio ni političke angažiranosti. Poznato je tako daje 28. kolovoza 1896. izabran za predsjednika Hrvatskoga šumarskog društva, a dvije godine kasnije bio je i prvi medu jednakima pri svečanostima oko otvorenja Šumarskog doma i Šumarskog muzeja u Zagrebu. Na toj dužnosti austrijski kralj dodijelio mu je titulu i dostojanstvo "pravog tajnog savjetnika" te na taj način, čitamo u knjizi Davora Martića, posredno "odlikovao i podigao ugled i važnost Šumarskog društva". Usko povezan s austrijskim prijestolonasljednikom Franjom Ferdinandom, njihova nastojanja idu za tim da Austro-Ugarsku pretvore u federativnu državu u kojoj bi i Hrvatska bila jedna od članica. Kako nam prostor ne dozvoljava da pobliže prikažemo ostala zanimljiva poglavlja knjige, zadržat ćemo se samo ukratko na onom posvećenom već spomenutom Paulu Wittmannu i uzgoju fazana. Taj ugledni šumarski i lovni stručnjak, kojega je grof Marko Bombelles Stariji zaposlio na svom imanju još 1871. g., punih 40 godina radi na, za ono vrijeme, pionirskim po duhvatima: umjetnom uzgoju fazana i gaterskom uzgoju srneće i jelenske divljači. Na temelju stečenih iskustava u "fazaneriji" Bombelles Wittman će napisati i u Beču izdati odličnu knjigu "Der Fasan seine Jagd und Hege", čiji integralni tekst u prijevodu na hrvatski jezik sadrži knjiga "Bombelles - grofovska lovišta Varaždinske županije". Davor Martić dipl. iur, dugogodišnji je novinar i urednik Dalmatinske redakcije dnevnika "Slobodna Dalmacija". Početkom 2003. prelazi u redakciju časopisa za lovce, ljubitelje pasa i prirode "Dobra kob", čiji je osnivač i glavni urednik već pune tri godine. Baveći se proučavanjem povijesti hrvatskog lovstva, lovačkih običaja i etike, do sada je uz knjigu "Bombelles", objavio četiri knjige: "Lov u kamenu" (2001), "Jadranski otoci morski gateri" (2001). "Njegov lov prepelica" (2003) i "Lovište Marjan" (2004). Na predstavljanju knjige o obitelji Bombelles u Varaždinu iznesene su brojne pohvale autoru. Mi ćemo se složiti s ocjenom jednog od recenzenata, da ova knjiga predstavlja značajan povijesni dokument, svojevrsnu kroniku o obitelji Bombelles u Hrvatskoj, a još više o začecima i razvoju hrvatskog lovstva, u čemu je autor potpuno uspio. Alojzije Frković ALBERI E TERRITORIO (novo izdanje časopisa Monti e bosehi) Iz broja 9 - rujan 2004. godine izdvajamo: Giacomo G r a s s i: I stabla mogu zagađivati Iako su stabla smatrana jednim od glavnih sredstava borbe protiv zagađenja, novija istraživanja navode da u izvjesnim okolnostima stabla mogu zagađivati. Odavno je poznato da biljke mogu izlučivati širok spektar ugljikovodika, poznatih kao "složeni organski spojevi". Na planetarnoj razini prirodna emisija ovih spojeva nadmašuje onu antropološkog podrijetla. Produkcija ovih spojeva ovisi o temperaturi, insolaciji i vrsti vegetacije. Listače izlučuju izoprene, a četinjače terpene. Ove supstance (osobito izopren) u kontaktu s dušičnim oksidima (koji su produkt prometa i industrije) iniciraju seriju lančanih kemijskih reakcija koje doprinose zagađenju i povećanju površinskog ozona koji je štetan za zdravlje djece, starijih osoba i asmatičara. Po nekim autorima biljke sudjeluju sa 6 do 10 % u zagađenju i sa 5 do 25 % u površinskom ozonu. Iz iznijetog proizlazi da bi bilo poželjno stabla u gradovima skresati ili ukloniti, ali to u stvarnosti nije baš lako izvedivo. Potrebna su još mnoga istraživanja kako bi se ustanovilo koje vrste i u kojem razdoblju godine izlučuju veće količine zagađujućih tvari i što na to utje če. U međuvremenu bilo bi važno, kaže autor, da se ne zlouporabe ove informacije i ne posijeku stabla u gradovima pod izgovorom da će se poboljšati kvaliteta zraka. Laura Russo (FAO): Opasnost od štakora! cvjetaju bambusi Institucije koje se bave očuvanjem najvažnijih vrsta bambusa (INBAR i UNEP - WCMC) objavile su informacije o stanju ovih ugroženih vrsta. Postoje mnoge vrste bambusa (pripadaju porodici Graminaceae): drvenaste, zeljaste i penjačice. Drvenastih bambusa ima u svijetu oko 1200 vrsta, od kojih polovici prijeti izumiranje. Drvenasti bambusi formiraju šumske formacije u Aziji, Africi i Latinskoj Americi (Amazonija i Ande). Milijuni osoba upotrebljavaju bambus za prehranu, za proizvodnju namještaja i razne konstrukcije. Proizvodi od bambusa imaju procijenjenu vrijednost od preko dvije milijarde dolara godišnje. U prirodnim staništima drvenastih bambusa glavni razlog nestajanja leži u ciklusu cvjetanja bambusa, nakon kojega slijedi uginuće biljaka. Jedinke određenih vrsta bambusa cvjetaju zajedno svakih deset do sto godina i zatim ugibaju. Uz |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 120 <-- 120 --> PDF |
Drvenasti bambus ekonomske štete ovo odumiranje kompletnih formacija ima i velike ekološke posljedice. Mnoge vrste rijetkih životinja, kao na primjer velika panda, ovise isključivo o bambusu i njihovo preživljavanje bez bambusa nije moguće. U novije vrijeme u Indiji se poduzimaju mjere opreza radi prijetnje pojave velikog broja štakora koji se pojavljuju nakon cvjetanja i fruktifikacije bambusa. Istodobna pojava sjemenki milijuna stabala već povijesno uzrokuje masovnu populaciju ovih glodavaca, koji zatim naprave pustoš u poljima u potrazi za hranom. U Ministarstvu okoliša i šuma Indije smatraju da će više od 10 milijuna ha bambusa uskoro biti u zajedničkoj cvatnji, zatim fruktifikaciji i uginuću. Renato B r u g n o 1 a: Rizici širenja "stranih vrsta" Promet i širenje stranih biljnih vrsta često čini probleme u području fitosanitarnih jamstava. U sustavu međunarodne kooperacije za fitosanitarnu zaštitu djeluje sporazum IPPC (Internacional Plant Protection Convention), čiji je cilj suprotstavljanje eventualnim opasnostima, kao i preventivne radnje. Često puta pojedine države poduzimaju mjere ograničenja komercijalne razmjene s raznim zemljama zbog bojazni unošenja raznih štetnih organizama. Opasnost unošenja štetnih organizama samo marginalno pogađa poljoprivredne kulture, dok su šumske vrste i ukrasne biljke ugrožene. Štetnici životinjskog i biljnog podrijetla strane provenijencije, svake godine prouzrokuju velike štete na ekološkim i biološkim resursima zemalja u koje se unose. Teško je ustanoviti ukupnu ekonomsku štetu, ali istraživanja sveučilišta u Kaliforniji (Berkeley) procjenjuju godišnju štetu u SAD na iznos od 140 milijardi dolara, a preventivni troškovi za suzbijanje tog fenomena u idućem razdoblju će se povećati. Stotine vrsta insekata i drugih organizama kao što su biljke, gljive i bakterije, prenose se iz jedne zemlje u drugu i prouzrokuju ozbiljne štete u novom okružju. Prikrivenost ili bolje rećeno nenamjernost, obilježavaju ove migracijske tokove. Jedna institucija iz SAD-a izvršila je klasifikaciju načina unošenja štetnih Odrasli mužjak kornjaša Anoplophora glabripennis organizama te sistematizaciju najopasnijih od njih, s ciljem smanjenja njihovog nesmotrenog unošenja. Razni su načini unošenja štetnih vrsta: slučajnim transportom, prijevozom biljaka i životinja radi raznih manifestacija i izložaba, u ambalaži od drveta, ilegalnoj trgovini biljkama i životinjama i slično. Oko 70 % međunarodnog prometa obavlja se u ambalaži od drveta, to su: palete, gajbe, sanduci, platforme za terete. Svi oni predstavljaju, kako kaže autor, "Trojanske konje", jer u svojoj strukturi mogu imati razne uzročnike koji su sposobni napasti i uništiti šume, gradsko zelenilo i druge nasade. U Italiji je ova opasnost još veća jer se uvozi oko 80% drva za preradu. Ovom treba dodati i sve ostale oblike razmjene, tako daje popis "rizičnih vektora" vrlo velik. Oštećenja pod korom |