DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 118 <-- 118 --> PDF |
neki članovi djeluju u Hrvatskoj na svojim veleposjedima na području današnje Varaždinske županije od 18. st. Nama šumarima nešto su poznatiji i bliskiji Marko grof Bombelle s Stariji (1830-1906), a još više sin mu, "prvi hrvatski šumarnik" Marko grof Bombelle s Mlađi (1858-1912), kao "začasni" članovi Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, kasnije Hrvatskog šumarskog društva, sloveći kao promicatelji lovstva i šumarstva u nas. Knjigom "Bombelles - grofovska lovišta Varaždinske županije" autora Davora Martića, koja je u nakladi Pučkog otvorenog učilišta "Hubert" Split predstavljena ove jeseni na Međunarodnom sajmu lova i ribolova u Varaždinu 8. listopada 2004., o velikaškoj obitelji Bombelles saznat ćemo mnogo više. "Ovo nije priča, niti sam je tako zamislio, o grofovima Bombelles u Hrvatskoj", pripomenut će autor u proslovu knjige. "Ovo je priča o hrvatskoj lovnoj baštini, jednoj kulturi, o gospodarskom poimanju lovstva još u davna vremena, o lovačkoj etici i običajima", ustvrdivši da "tradicija hrvatskog lovstva neraskidivom je vrpcom povezana s obitelji Bombelles". Od više poglavlja, samoj obitelji Bombelles i njihovom vlastelinskom gospodarstvu posvećenje najveći prostor. Od petorice predstavljača knjige, ravnatelja splitskog Pučkog otvorenog učilišta "Hubert" Mlađana Vi do vica, mr. se. Marina Tomaića, dipl. ing. šu- BOMBELLES GROFOVSKA UDVIŠTA VAJRAŽDINSKE ŽUPANIJE marstva, prof. dr. se. Zvonimira Tu caka i novinara Krunoslava Kruljca, najviše se dojmio nastup prof, dr. se. Josepha T. Bombellesa, unuka grofa Marka Bombellesa Mlađeg, koji je kao sveuč. profesor napustio Hrvatsku prije pola stoljeća, preselivši se u Cleveland, Ohio u SAD. Prema njegovim riječima knjiga Davora Martića pregled je doprinosa obitelji Bombelles lovnoj privredi, posebno uzgoja i lova na fazane, zečeve, srne i jelenske divljači. Uzgoj počinje 1870. g. kada je Marko Bombelles Stariji uvezao iz Južne Moravske prve fazane u svoje lovište u Zelendvoru, a usporedo s time i doveo uglednog "lovnog meštra" i šumarnika Paula Vi ttmanna , potomka stare češke obitelji da "uređuje lovstvo na europski način". Te je godine, podsjetit će živući potomak obitelji Bombelles, započeo uzgoj fazana, zečeva, trčki i prepelica da bi 1882. g. u lovište bile unesene prve srne i jeleni iz Mađarske, Češke i Štajerske. U usporedbi s današnjim mogućnostima, većine naših lovišta fascinantni su iznijeti podaci o "odstreljenoj i prodanoj" divljači s vlastelinstva obitelji, na smjeni dvaju proteklih stoljeća. U jednoj drugoj svojoj knjizi, Martić će tako zapisati: "U dnevnim lovovima u kojima je sudjelovalo probrano visoko društvo, znalo se odstrijeliti i tisuće zečeva i fazana. U gala vlastelinskim lovovima sudjelovali su hrvatsko plemstvo i članovi najuže kraljevske obitelji". Sve je tako bilo "gala" do 1919. g., kada je prvom agrarnom reformom vidno smanjeno imanje, a lov kao grana gospodarstva bio podcijenjen. Misli Josepha T Bombellesa, kao jedinog živućeg potomka i svjedoka zbivanja na imanju Zelendvor, izrečene na predstavljanju knjige kao i bilješke koje je autor zapisao razgovarajući s njime, provlače se poput crvene niti kroz cijelu knjigu, bez obzira je li riječ o lovu ili o kojoj drugoj gospodarskoj aktivnosti velikaške obitelji. Prelistavajući knjigu, tečno pisani redci predstavit će nam šumarnika djeda mu Marka kao uzornog stočara i konjogojca (uvezao je bolje pasmine goveda i konja iz inozemstva i nastojao ih raširiti po okolnim krajevima), kao i industrijskog poduzetnika. Obitelj za njegova "vladanja" podiže tvornicu žeste, pogon alkoholnog pića (proizvodnja šampanjca), a samo zbog gospodarske krize nije proradila tvornica cementa u Vinici! U ono vrijeme iz Varaždina do Zelendvora i Opeke moglo se putovati uskotračnom željeznicom, čiji nasip, kako kaže Joseph T. Bombelles, danas brani Varaždin od nabujalih voda Drave. Među tri hrvatska arboretuma koja su i zakonom zaštićena spada i Arboretum Opeka kraj Vinice, koji, prvobitno zamišljen kao perivoj uz dvorac, postupno prerasta u pravi botanički vrt s drvećem i grmljem iz čitavog svijeta, koje su članovi obitelji donosili sa svojih putovanja. Iako je ovaj dendrološki dragulj status arboretuma dobio još 1961. g., grof Joseph T. Bombelles sa sjetom ističe da su od njega danas ostali samo |