DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 106 <-- 106 --> PDF |
nam je u skoro svim sferama života važno da se oko nas radi površno ili pak bilo što, stvarajući dojam brižnosti i zauzetosti za rješavanje problema, dok je istinski i prepoznati sadržaj, pa onda i stvarna djelotvornost sasvim nevažna. Uzbunjujemo se tako o problemima i broju nezaposlenih, ne nudeći niti jedan ozbiljan program za zapošljavanje, dok hladnokrvno uz značajne troškove projektiramo i očekujemo našu budućnost, u svakako presporom restrukturiranju Poduzeća. Činimo to poglavito masovnim prijevremenim umirovljenjima, stvarajući na taj način samo veći broj uprosječene umirovljene sirotinje. Što je sada već s davno pokrenutom akcijom mobilizacije na programiranom korištenju takozvanih sporednih šumskih proizvoda, usluga i djelatnosti vezanih uz šumu. Imamo li program prekvalifikacije i doškolovanja naših ljudi za nove djelatnosti i sadržaje? Stoje sa sanjanim razvojem malog obrta od proizvoda i usluga šume koji ne zahtijeva nove goleme hale, već se može organizirati u obiteljskim kućama naših ljudi. Nezaposleni će, zapamtimo to zauvijek, biti samo problem zaposlenih. Razlikujemo li po nečemu ljude koji su dizali tvrtku od onih koje je dizala tvrtka, ili čak onih koji su iz nje "dizali". Brinu li nas stvarni uzroci naše duboke moralne i socijalne krize, uzroci tako masovne korupcije, skupe, neučinkovite i glomazne nadgradnje, načini biranja državnih dužnosnika, ključnih poslovodnih ljudi i žestokom otporu u pokušajima sustavne depolitizacije gospodarstva, kulture i medija? Jesu li za promašena kadrovska rješenja uvijek i samo krivi ljudi zatečeni na pogrešnim mjestima ili bi stvarnu odgovornost za to morali snositi oni koji su ih predložili i tako zapravo "gurnuli" u promašaj? Jesmo li ikad pomislili na odgovornost članova upravnih ili nadzornih odbora za brojne promašaje i neznanje. Imamo li razrađen obrambeni sustav za ovaj takozvani "predatorski kapitalizam"? Koliko su nam civilna društva, nevladine udruge osposobljene za organizirani i argumentirani otpor ili borbu s onima koji uporno ignoriraju struku i njene poštene inicijative. Znamo li odgovor zašto znanost, kultura i vrhunska struka kod nas ima status kopileta, unatoč notornoj istini da bez znanosti i kulture nema napretka? Što smo organizirano poduzeli da se mladim stručnjacima osigura zapošljavanje, i ne samo to već uz poštenu konkurenciju znanja i javni sustav napredovanja. Ima li nade za nas? Ima li kod nas spremnih i časnih ljudi za provedbu promjena na temeljima analize uzroka problema? Smijemo li se javno zapitati gdje su odsjele "knjige" stručnih i moralnih stavova i tko to sustavno ignorira prijedloge i zaključke Hrvatskoga šumarskog društva kroz sve ove godine, i to dakako o svim značajnim događanjima u vezi sa šumarstvom? Tuče nas mentalno obilježje u kojem si međusobno možemo opraštati grijehe, ali uspjehe nikako. Glave će nas doći istina, kako se samo prvorazredni ljudi okružuju boljima od sebe, dok se slabići ograđuju drugorazrednima. Sada je već poslovično pravilo; ako si velik onda si zla savijest bližnjima pa te oni nisu niti zavrijedili, a oni maleni i njihova niskost trajno tinja, snujući osvetu i priželjkujući tvoju krv. Po ovome ispada daje grijeh znati i biti moralno jak. Imam li krivo ako utvrdim da smo definitivno srušili sustav i kriterije za priznavanje stručnih i posebno moralnih autoriteta. Sanjam li, ili priželjkujem neostvarivo, ako u nailazećoj Novoj 2005. godini, želim da barem kod jednog dijela naših mladih ljudi, posebno onih na koje računa ovaj narod i njegova mladost, da u našoj budućnosti ideal ne bude trajno, novac i vlast, već odgovornost i čast? Tomislav Starčević |