DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 105 <-- 105 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA JE LI FARSA NASA SUDBINA? Nakon toliko životnih iskustava i nedvojbenih potvrda, sada više zapravo i ne znam zašto, ali uporno i stalno, obuzima me jad, ljutnja na našu ukupnu mlitavost, jalovost, izostanak memorije ili pak iskrivljeno pamćenje prošlosti, šutnju i dobrovoljno prepuštanje vodi da nas nosi, rastvara, raznosi i usput razbijene odlaže. To tim više, što dobro znam, kako nije u pitanju neprepoznavanje stranputica, izostanak znanja o svim našim promašajima, grijesima, ali i jasnoći spoznaja o tome stoje dobro a što loše na našem putu. Čitav sam život živio u uvjerenju kako su nam neki drugi krivi što nemamo svoju i uređenu državu, i ne upravljamo sami sobom. Sada, nažalost znam da sam imao krivo. Kao što je za osvajače Divljeg zapada samo mrtav Indijanac bio dobar, tako ispada da je kod nas sada samo šutljiv i poslušan Hrvat, dobar Hrvat. Slušajući i ne protusloveći, puštajući samovoljne i bahate da nas zastupaju, poučavaju, da misle umjesto nas i odlučuju, mi zapravo svjesno sudjelujemo u proizvodnji opće zbrke i nereda. Odgovor na pitanje gdje su u tome mlade generacije, nažalost leži u njihovom odgajanju u duhu kontrole i političke podobnosti. Naši političari okružuju se isključivo istomišljenicima ili ulizicama, jer više vole kontrolirati procese nego ih mijenjati. Svi moramo znati kako Hrvatska ovisi o potencijalima znanja svojih najsposobnijih, najproduktivnijih ljudi, dakle o svojoj elitnoj znanosti. Jesmo li se upitali, pa onda i suprostavili tražeći odgovor na pitanje; stoje na primjer sa šumom Šiljakovačka dubrava, koja je od Ministarstva poljoprivrede i šumarstva u vrijeme ministrovanja gospodina Pankretića podređena "znanosti", o tome koliko pitomih turopoljskih svinja može živjeti na površini od 140 ha srednjedobnih hrastovih šuma? Treba tomu dodati daje ista površina o trošku Hrvatskih šuma žičanom ogradom ograđena. Ili, do kada će šumarstvo Hrvatske nasmijavati Europu, plaćajući slivnu vodnu naknadu za hidrotehničke radove koji nerijetko ugrožavaju šumu, dok im šuma proizvodi, pročišćava i sprema pitku vodu. Jesmo li smjeli odšutjeti na javnu bahatost gospodina Bože Kovačevića, bivšeg ministra zaštite okoliša, kada na problem izuzimanja šuma i šumskog zemljišta za izgradnju cesta bez naknade (zbog protuustavnog Zakona o javnim cestama) izjavljuje da šumarima nitko ne brani da sade nove šume. Nije li vrijeme da se javno upitamo, koliko i do kada će Hrvatske šume biti u mogućnosti financirati obveznu jednostavnu biološku reprodukciju na osnovi postotnih izdvajanja iz prihoda koji nisu rezultat tržnih nego propisanih cjenika? Nije li vrijeme da se javnosti predoče stvarni rezultati pasivne zaštite prirode nekih nacionalnih parkova i posebno parkova prirode? Što reći na nebuloznu odluku o prenamjeni šuma i šumskog zemljišta u maslinike ili vinograde kroz institut služnosti. Čini se kako to točno predviđa FAO-va Vizija šumarstva 2050. godine, procjenjujući najveći pritisak na šumska područja zbog širenja poljoprivrede kod zemalja u razvoju. Živimo li stvarno u vremenu kada se kod nas političkim utjecajem ili kapitalom može kupiti sudska presuda, urbanistički plan, pa sve do ekološke studije? Znaju li oni koji tako olako i za dnevno-političke svrhe kroje sudbinu šuma u Hrvatskoj da te šume, zbog svoje prirodnosti i opće ekološke učinkovitosti, godišnje vežu 3,688.637 tona ugljika iz atmosfere, ostvarujući tako na najbolji način protokol iz Kyota o smanjenju emisije ugljičnog dioksida do 2008. godine. Treba li se onda čuditi što je na hrvatskoj sceni opće prisutno gađenje prema političkom okruženju? Možda nakon svih ovih spoznaja, ipak prepoznamo kako imamo razloga strahovati za našu budućnost. Zato, nije čudo što se uvijek zbunjeno pitam; zašto u našem mentalnom sklopu strah ne proizvodi zadatak za otpor i borbu, već to mahom bude povlačenje, skrivanje, šutnja ili bijeg? Zašto |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 106 <-- 106 --> PDF |
nam je u skoro svim sferama života važno da se oko nas radi površno ili pak bilo što, stvarajući dojam brižnosti i zauzetosti za rješavanje problema, dok je istinski i prepoznati sadržaj, pa onda i stvarna djelotvornost sasvim nevažna. Uzbunjujemo se tako o problemima i broju nezaposlenih, ne nudeći niti jedan ozbiljan program za zapošljavanje, dok hladnokrvno uz značajne troškove projektiramo i očekujemo našu budućnost, u svakako presporom restrukturiranju Poduzeća. Činimo to poglavito masovnim prijevremenim umirovljenjima, stvarajući na taj način samo veći broj uprosječene umirovljene sirotinje. Što je sada već s davno pokrenutom akcijom mobilizacije na programiranom korištenju takozvanih sporednih šumskih proizvoda, usluga i djelatnosti vezanih uz šumu. Imamo li program prekvalifikacije i doškolovanja naših ljudi za nove djelatnosti i sadržaje? Stoje sa sanjanim razvojem malog obrta od proizvoda i usluga šume koji ne zahtijeva nove goleme hale, već se može organizirati u obiteljskim kućama naših ljudi. Nezaposleni će, zapamtimo to zauvijek, biti samo problem zaposlenih. Razlikujemo li po nečemu ljude koji su dizali tvrtku od onih koje je dizala tvrtka, ili čak onih koji su iz nje "dizali". Brinu li nas stvarni uzroci naše duboke moralne i socijalne krize, uzroci tako masovne korupcije, skupe, neučinkovite i glomazne nadgradnje, načini biranja državnih dužnosnika, ključnih poslovodnih ljudi i žestokom otporu u pokušajima sustavne depolitizacije gospodarstva, kulture i medija? Jesu li za promašena kadrovska rješenja uvijek i samo krivi ljudi zatečeni na pogrešnim mjestima ili bi stvarnu odgovornost za to morali snositi oni koji su ih predložili i tako zapravo "gurnuli" u promašaj? Jesmo li ikad pomislili na odgovornost članova upravnih ili nadzornih odbora za brojne promašaje i neznanje. Imamo li razrađen obrambeni sustav za ovaj takozvani "predatorski kapitalizam"? Koliko su nam civilna društva, nevladine udruge osposobljene za organizirani i argumentirani otpor ili borbu s onima koji uporno ignoriraju struku i njene poštene inicijative. Znamo li odgovor zašto znanost, kultura i vrhunska struka kod nas ima status kopileta, unatoč notornoj istini da bez znanosti i kulture nema napretka? Što smo organizirano poduzeli da se mladim stručnjacima osigura zapošljavanje, i ne samo to već uz poštenu konkurenciju znanja i javni sustav napredovanja. Ima li nade za nas? Ima li kod nas spremnih i časnih ljudi za provedbu promjena na temeljima analize uzroka problema? Smijemo li se javno zapitati gdje su odsjele "knjige" stručnih i moralnih stavova i tko to sustavno ignorira prijedloge i zaključke Hrvatskoga šumarskog društva kroz sve ove godine, i to dakako o svim značajnim događanjima u vezi sa šumarstvom? Tuče nas mentalno obilježje u kojem si međusobno možemo opraštati grijehe, ali uspjehe nikako. Glave će nas doći istina, kako se samo prvorazredni ljudi okružuju boljima od sebe, dok se slabići ograđuju drugorazrednima. Sada je već poslovično pravilo; ako si velik onda si zla savijest bližnjima pa te oni nisu niti zavrijedili, a oni maleni i njihova niskost trajno tinja, snujući osvetu i priželjkujući tvoju krv. Po ovome ispada daje grijeh znati i biti moralno jak. Imam li krivo ako utvrdim da smo definitivno srušili sustav i kriterije za priznavanje stručnih i posebno moralnih autoriteta. Sanjam li, ili priželjkujem neostvarivo, ako u nailazećoj Novoj 2005. godini, želim da barem kod jednog dijela naših mladih ljudi, posebno onih na koje računa ovaj narod i njegova mladost, da u našoj budućnosti ideal ne bude trajno, novac i vlast, već odgovornost i čast? Tomislav Starčević |