DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2004 str. 93     <-- 93 -->        PDF

kovitije sredstvo za izbjegavanje požara i šteta od požara.
Prevencija može biti izravna (primijenjena na
konkretnu šumu) i neizravna kojoj je cilj reducirati
uzroke požara (tu je uključeno i povećanje osjetljivosti
stanovništva na opasnost od požara).


U daljnjem tekstu članka autor opisuje konkretne
mjere koje planovi obuhvaćaju, kao stoje: proreda šuma,
povećanje mogućnosti pristupa mehanizacije, protupožarne
pruge, smanjenje količine zapaljivog materijala,
smanjenje brzine vjetra postavljanjem vjetrobranih
pojascva, uklanjanje biomase s prilaznih putova i
vjetrobranih pojaseva i dr. Uspješna zaštita od požara
moguća je samo uz dobru koordinaciju svih čimbenika
protupožarnog planiranja.


Vittorio Leone, Raffaella Lovrcglio: Uzroci
požara u Italiji


U vremenu od 1970. godine do danas, u Italiji se registrira
povećanje broja požara i površina obuhvaćenih
požarom. Nakon dvije godine relativnog smanjenja
(2001. i 2002) uzrokovanog izvanprosječnim oborinama,
2003. godina obilježena je dramatičnim slučajevima
prouzročenim visokim temperaturama ( do 42 °C).


U tijeku 2000. godine u Italiji je registrirano 11 250
požara na površini od 81 266 ha, od čega 45 % otpada na
šumske površine. Mnogi od tih požara prijetili su naseljenim
mjestima i privredi. U vremenu od 1970. do
2003. godine u Italiji je opožareno 1 743 613 ha šumskih
površina (ili 18 % od ukupnih šumskih površina) i
2 095 624 ha poljoprivrednih površina, što ukupno iznosi
13 % površine Italije. To iznosi gotovo 4 požara na
1 km2 pošumljene površine.


Statistički podaci daju dosta nesigurnih informacija


o uzrocima požara. Tako su na primjer za 2001. godinu
požari svrstani kako slijedi:


1,1 % - prirodni


0,5 % - slučajni


34,8 % - uzrokovani kažnjivim radnjama


59,8 % - zlonamjerni


3,8 % - sumnjivog porijekla


Posebna pozornost je posvećena tipu zlonamjernih
požara, koji su po zakonu svrstani u glavni oblik nasilničkog
zločina, a identificiraju se kao: vandalizam,
provokacija, osvetnička radnja, skrivanje zločinačke
radnje, koristoljublje i ekstremizam.


Za definiranje uzroka požara u primjeni su razne
metode:
statistici podaci i njihova analiza,


- metoda Delphi,
- metoda Focus Groups i
- metoda "fizičkih evidencija"
Metoda Delphi sastoji se u okupljanju ekipe eksperata
raznih područja, dobrih poznavatelja teritorija, fe


nomena požara i socijalnih prilika, koji su u mogućnosti
dati odgovore na specijalizirani upitnik. Ta metoda
upućuje na sagledavanje kompleksnosti fenomena, a
ne samo na osobitosti pojedinih slučajeva.


Metoda Focus Groups također okuplja grupu stručnjaka,
gdje se na temelju stručnih razgovora donose
zaključci.


Metoda "fizičkih evidencija" omogućava da se na
bazi razvoja požara i pronađenih tragova na vegetaciji i
terenu ustanovi ishodište požara i klasificira njegov
uzrok, što olakšava daljnje istraživanje i identifikaciju
počinitelja i njegovu motivaciju.


Povećanom broju požara u Italiji i ostalim mediteranskim
zemljama, s velikim učešćem namjernih uzroka,
očito se ne može suprotstaviti samim defenzivnim
aparatom. Potrebno je pozornost obratiti na povećanje
preventivnih mjera, a tu je od posebne važnosti poznavanje
motivacije koje usmjeruju ljude prema takvom
ponašanju i uputiti im "poruke" na razini njihovog
stupnja kulture i obrazovanja.


Raffaella Marzano, Elisa Guglielmet: Metode
predviđanja opasnosti od požara


Autori obraduju u članku važnost predviđanja opasnosti
od požara i metode kojima se požari mogu prognozirati.


Aktivnosti oko predviđanja opasnosti izbijanja i širenja
požara daje osnovni temelj za organizaciju preventivnih
radnji te optimalizaciju protupožarnih akcija. Najveći
broj metoda predviđanja požara temelji se na analizi
meteoroloških podataka, jer su oni u čvrstoj korelaciji s
opasnostima od šumskog požara. Neke metode uzimaju
u obzir i meteorološke prilike prethodnog vremena.


Glavne metode predviđanja formulirane su na način
da daju reprezentativne pokazatelje mogućnosti izbijanja
požara (inicijativni indeks) i širenja požara (difuzijski
indeks). Ti indeksi baziraju se na ažuriranim meteorološkim
podacima. Zbog donošenja vrijednosti indeksa
potrebno je raspolagati podacima o požarima u prethodnim
godinama. Kako meteorološki podaci mogu
varirati od jedne do druge zone, potrebno je te podatke
uzimati iz homogenih područja.


Metodologija podjele terena na zone predviđa primjenu
više kriterija:


geometrijski kriterij, predviđa podjelu terena na zo


ne uz primjenu pravokutne geometrijske mreže,


orografski kriteriji, teren dijeli na zone na temelju


granica hidrografskih bazena, poštujući realnu oro


grafsku situaciju,


bioklimatski i altimetrijski kriterij, uz pomoć kartografije
ujedinjuje bliska područja sličnih karakteristika,