DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2004 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Slikah Požaru fazi prijelaza u krošnju tima, a u velikim požarima broj zrakoplova je uvijek nedovoljan. Puno je učinkovitije dobro poznavati šumski okoliš i predvidjeti nepovoljne pojave koje se mogu dogoditi, te preventivno gospodariti. To vrijedi ne samo za čiste šumske površine, već posebice za dodirne zone s naseljima, gdje zapaljivi šumski materijal može ugroziti urbane sredine. Važnost gospodarenja šumom najveća je u zaštićenim područjima (Nacionalni parkovi, Parkovi prirode i si.), gdje je neophodno planirati preventivne mjere gospodarenja, kako bi se umanjio negativni učinak požara i omogućilo pravovremeno interveniranje. Gospodarenje šumom i šumskim zemljištem treba organizirati na način da se izbjegnu suprostavljanja požarima velikog energetskog učinka. Poznavanje učinka vatre na okoliš treba biti poticaj za donošenje učinkovitih protupožarnih planova, koji se temelje na međusobno povezanim aktivnostima što će dati bolje rezultate od skupih sredstava za gašenje, čiji je učinak upitan. Ova problematika, kaže autor, otvara prostor za daljnja istraživanje. Giovanni B o v i o : Planiranje zaštite šuma od požara Šumski protupožarni planovi i šumsko-uzgojna preventiva pretpostavka su za smanjenje šteta od požara i za stvaranje veće rezistencije šumskog pokrova na vatru. Na europskoj razini evidentira se godišnje oko 35 000 požara, koji obuhvate oko 550 000 ha površine, od čega 95 % otpada na zemlje Mediterana. U Italiji je u razdoblju od 1970. do 2000. godine evidentirano 9 700 požara godišnje, a taj je prosjek za posljednjih 20 godina još veći. U tim požarima godišnje obuhvaćeno je 55 000 ha šumskih površina i 63 000 ha ostalih površina. Ovi podaci variraju ovisno o godišnjim klimatskim prilikama. Štete koje su često vrlo velike, variraju u odnosu na intenzitet požara, a očituju se na: produkciji drvne mase, na izgledu krajolika, na promjeni kvalitete tla, na šumskoj fauni i atmosferskom zagađenju. Svi ovi negativni učinci ovise o intenzitetu požara. Tako na primjer kod laganog požara emisija zagađivača atmosfere iznosi oko 1 kg/tona izgorenog zapaljivog materijala, dok kod intenzivnih požara ta količina iznosi nekoliko desetaka kilograma po toni izgorenog materijala. Za obnovu opožarenih površina (ovisno o veličini šteta) potrebno je određeno razdoblje te eventualno intervencije koje trebaju biti planski određene. Planiranje obrane teritorija od požara regulirano je zakonskom odredbom 353/2000, a njihovo provođenje obavlja se na razini Regija. Šumsko protupožarno planiranje predviđa i opisuje tehničke, organizacijske i administrativne procese relevantne za zaštitu šuma od požara. Planovi se zasnivaju na poznavanju terena i obuhvaćaju preventivne mjere, način gašenja eventualnih požara i obnovu oštećene šume. Osnovni kriteriji na kojima se zasniva planiranje su: 1. ravnoteža između preventivnih zahvata, procesa gašenja i radova na obnovi opožarenih površina rezultati preventivnih mjera trebaju reducirati potrebu gašenja, 2 periodična provjera dobivenih rezultata, usporedbom s predviđenim mjerama, 3. primjena novih metoda proizašlih iz tehničkoznanstvenog napretka, 4. smatrati aktivnosti u razdoblju vrijednosti plana kao potrebne mjere za ostvarenje smanjenja šteta u dugom razdoblju. Cilj planiranja je smanjiti štete od požara. Taj je cilj teško ostvariti u kratkom vremenu od 3 do 5 godina (što je obično trajanje razdoblja planiranja). Moderni planovi zasnivaju se na temelju utvrđivanja "tolerirane godišnje opožarene površine" na teritoriju za koji se plan donosi. U nekim slučajevima ta je površina vrlo mala, a o njenoj veličini ovise i predviđeni troškovi. Donošenju protupožarnih planova prethode istraživanja, kojima je cilj utvrditi opasnost od požara i težinu posljedica koje može prouzročiti požar. Glavni sadržaj planova odnosi se na prevenciju koja je najučin |