DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2004 str. 91 <-- 91 --> PDF |
kroz potrajnost prinosa fondova ostalih elemenata prirodnog područja. Na ovaj se način osigurava veča proizvodnja dobara na istom prostoru, uz trajno održavanje njihovih izvora, što znači da se oni čuvaju i za potrebe budućih naraštaja kao obnovljiva prirodna bogatstva. Treba provoditi intenzivno gospodarenje većim fondovima divljači radi bolje ekonomske isplativosti, u cilju povećanja brojnosti i poboljšanja genofonda, predlaže se unošenje kvalitetnih jedinki divljači iz drugih divergentnih populacija u područje Spačvanskog bazena. Za realizaciju ovog zaključka autor je imao na umu kontrolirani uzgoj jelena običnog u Šeprešhat u Baranji, gdje se uspješno priprema zdravi genofond za napučavanje drugih lovišta. Dobro je ostavljati određene dijelove čistina i livada nepošumljenim kao ispasišta za divljač uz obradive poljoprivredne površine na kojima se siju biljke za ljetnu ishranu. Ovdje treba uvrstiti i ostale površine obrasle zeljastim biljkama i travama kao što su šumske prosjeke - na svim tim površinama lovnim bi gospodarenjem trebalo provoditi mjere meliorizacije (sijanje, košnja, gnojidba) koje pridonose kvaliteti ispaše. Stoga nije dobro svaku neobraslu površinu unutar šumskih kompleksa pošumljavati, posebice i zbog činjenice što se ovdje radi o jednodobnim šumama. Povjerenstvo je napisalo pozitivnu ocjenu magistarskog rada Darka Beuka, ističući da je autor odabrao KNJIGE I ČASOPISI vrlo značajnu problematiku za područje istočne Hrvatske koja je "pretrpjela velike štete tijekom agresije na Republiku Hrvatsku u svim segmentima života i rada tamošnjeg pučanstva danas, između ostalog i u lovnom gospodarenju". "Sam rad po svom opsegu i broju analiziranih parametara i u konačnici rezultatom, donekle prelazi okvire znanstvenog magistarskog rada..." "Cjelokupno sagledavajući znanstveni-magistarski rad mr. sp. Darka Beuka dipl. ing. šum. predstavlja novi pristup i novu metodologiju utvrđivanja šteta na divljači i lovnom gospodarenju". Osim toga, navedeno povjerenstvo naglašava daje taj rad prvi jedinstveni pristup utvrđivanja posljedica agresije na RH u lovnom gospodarenju. Uz znanstveni pristup rad argumentirano utvrđuje ratne štete, što ostaje za budućnost značajni povijesni dokument, potvrđujući tako posljedice agresije na Republiku Hrvatsku. Sa znanstvenog gledišta rad je dao odgovor na brojna pitanja vezana za gubitke divljači i štete na lovištima Spačvanskog bazena za vrijeme i neposredno nakon agresije na Republiku Hrvatsku. Što se tiče stručnog gledišta rad je dao model utvrđivanja šteta u lovištu za slične okolnosti i vrijednosti fonda divljači u prirodi. Magistarski rad mr. se. Darka Beuka značajan je doprinos znanosti i praksi u lovnom gospodarenju. Prof. dr. se. D. Raguž ALBERI E TERRITORIO (novo izdanje časopisa Monti e bosehi) Iz broja 6. lipanj 2004. izdvajamo: Giovanni Bovio: Šumski požari i šumsko-uzgojna prevencija U uvodnom članku časopisa, koji na naslovnici nosi oznaku "Požari i gospodarenje šumama", autor iznosi svoje viđenje ove problematike. Šumski požari su bez sumnje jedan od najvećih problema okoliša, koji se sve više smatraju problemom civilne zaštite, a ne šumskog gospodarenja. Zbog toga se treba posvetiti gašenju požara, čemu doprinosi činjeni ca da su požari učestali, u određeno doba godine (ljeti), obično u poslijepodnevnim satima, na širokom području, u kratkom razdoblju i u velikom broju. Za njihovo gašenje trebalo bi imati brojnu zračnu mehanizaciju, kao i kopnenu koja najveći dio godine nije aktivna, a iziskuje visoke troškove održavanja. Autor smatra da pretjerano povećanje sredstava za gašenje požara nije rješenje ovoga problema, jer će njihovo brojno stanje uvijek biti nedovoljno, a osim toga kopnena mehanizacija djeluje samo na rubnim požariš |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2004 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Slikah Požaru fazi prijelaza u krošnju tima, a u velikim požarima broj zrakoplova je uvijek nedovoljan. Puno je učinkovitije dobro poznavati šumski okoliš i predvidjeti nepovoljne pojave koje se mogu dogoditi, te preventivno gospodariti. To vrijedi ne samo za čiste šumske površine, već posebice za dodirne zone s naseljima, gdje zapaljivi šumski materijal može ugroziti urbane sredine. Važnost gospodarenja šumom najveća je u zaštićenim područjima (Nacionalni parkovi, Parkovi prirode i si.), gdje je neophodno planirati preventivne mjere gospodarenja, kako bi se umanjio negativni učinak požara i omogućilo pravovremeno interveniranje. Gospodarenje šumom i šumskim zemljištem treba organizirati na način da se izbjegnu suprostavljanja požarima velikog energetskog učinka. Poznavanje učinka vatre na okoliš treba biti poticaj za donošenje učinkovitih protupožarnih planova, koji se temelje na međusobno povezanim aktivnostima što će dati bolje rezultate od skupih sredstava za gašenje, čiji je učinak upitan. Ova problematika, kaže autor, otvara prostor za daljnja istraživanje. Giovanni B o v i o : Planiranje zaštite šuma od požara Šumski protupožarni planovi i šumsko-uzgojna preventiva pretpostavka su za smanjenje šteta od požara i za stvaranje veće rezistencije šumskog pokrova na vatru. Na europskoj razini evidentira se godišnje oko 35 000 požara, koji obuhvate oko 550 000 ha površine, od čega 95 % otpada na zemlje Mediterana. U Italiji je u razdoblju od 1970. do 2000. godine evidentirano 9 700 požara godišnje, a taj je prosjek za posljednjih 20 godina još veći. U tim požarima godišnje obuhvaćeno je 55 000 ha šumskih površina i 63 000 ha ostalih površina. Ovi podaci variraju ovisno o godišnjim klimatskim prilikama. Štete koje su često vrlo velike, variraju u odnosu na intenzitet požara, a očituju se na: produkciji drvne mase, na izgledu krajolika, na promjeni kvalitete tla, na šumskoj fauni i atmosferskom zagađenju. Svi ovi negativni učinci ovise o intenzitetu požara. Tako na primjer kod laganog požara emisija zagađivača atmosfere iznosi oko 1 kg/tona izgorenog zapaljivog materijala, dok kod intenzivnih požara ta količina iznosi nekoliko desetaka kilograma po toni izgorenog materijala. Za obnovu opožarenih površina (ovisno o veličini šteta) potrebno je određeno razdoblje te eventualno intervencije koje trebaju biti planski određene. Planiranje obrane teritorija od požara regulirano je zakonskom odredbom 353/2000, a njihovo provođenje obavlja se na razini Regija. Šumsko protupožarno planiranje predviđa i opisuje tehničke, organizacijske i administrativne procese relevantne za zaštitu šuma od požara. Planovi se zasnivaju na poznavanju terena i obuhvaćaju preventivne mjere, način gašenja eventualnih požara i obnovu oštećene šume. Osnovni kriteriji na kojima se zasniva planiranje su: 1. ravnoteža između preventivnih zahvata, procesa gašenja i radova na obnovi opožarenih površina rezultati preventivnih mjera trebaju reducirati potrebu gašenja, 2 periodična provjera dobivenih rezultata, usporedbom s predviđenim mjerama, 3. primjena novih metoda proizašlih iz tehničkoznanstvenog napretka, 4. smatrati aktivnosti u razdoblju vrijednosti plana kao potrebne mjere za ostvarenje smanjenja šteta u dugom razdoblju. Cilj planiranja je smanjiti štete od požara. Taj je cilj teško ostvariti u kratkom vremenu od 3 do 5 godina (što je obično trajanje razdoblja planiranja). Moderni planovi zasnivaju se na temelju utvrđivanja "tolerirane godišnje opožarene površine" na teritoriju za koji se plan donosi. U nekim slučajevima ta je površina vrlo mala, a o njenoj veličini ovise i predviđeni troškovi. Donošenju protupožarnih planova prethode istraživanja, kojima je cilj utvrditi opasnost od požara i težinu posljedica koje može prouzročiti požar. Glavni sadržaj planova odnosi se na prevenciju koja je najučin |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2004 str. 93 <-- 93 --> PDF |
kovitije sredstvo za izbjegavanje požara i šteta od požara. Prevencija može biti izravna (primijenjena na konkretnu šumu) i neizravna kojoj je cilj reducirati uzroke požara (tu je uključeno i povećanje osjetljivosti stanovništva na opasnost od požara). U daljnjem tekstu članka autor opisuje konkretne mjere koje planovi obuhvaćaju, kao stoje: proreda šuma, povećanje mogućnosti pristupa mehanizacije, protupožarne pruge, smanjenje količine zapaljivog materijala, smanjenje brzine vjetra postavljanjem vjetrobranih pojascva, uklanjanje biomase s prilaznih putova i vjetrobranih pojaseva i dr. Uspješna zaštita od požara moguća je samo uz dobru koordinaciju svih čimbenika protupožarnog planiranja. Vittorio Leone, Raffaella Lovrcglio: Uzroci požara u Italiji U vremenu od 1970. godine do danas, u Italiji se registrira povećanje broja požara i površina obuhvaćenih požarom. Nakon dvije godine relativnog smanjenja (2001. i 2002) uzrokovanog izvanprosječnim oborinama, 2003. godina obilježena je dramatičnim slučajevima prouzročenim visokim temperaturama ( do 42 °C). U tijeku 2000. godine u Italiji je registrirano 11 250 požara na površini od 81 266 ha, od čega 45 % otpada na šumske površine. Mnogi od tih požara prijetili su naseljenim mjestima i privredi. U vremenu od 1970. do 2003. godine u Italiji je opožareno 1 743 613 ha šumskih površina (ili 18 % od ukupnih šumskih površina) i 2 095 624 ha poljoprivrednih površina, što ukupno iznosi 13 % površine Italije. To iznosi gotovo 4 požara na 1 km2 pošumljene površine. Statistički podaci daju dosta nesigurnih informacija o uzrocima požara. Tako su na primjer za 2001. godinu požari svrstani kako slijedi: 1,1 % - prirodni 0,5 % - slučajni 34,8 % - uzrokovani kažnjivim radnjama 59,8 % - zlonamjerni 3,8 % - sumnjivog porijekla Posebna pozornost je posvećena tipu zlonamjernih požara, koji su po zakonu svrstani u glavni oblik nasilničkog zločina, a identificiraju se kao: vandalizam, provokacija, osvetnička radnja, skrivanje zločinačke radnje, koristoljublje i ekstremizam. Za definiranje uzroka požara u primjeni su razne metode: statistici podaci i njihova analiza, - metoda Delphi, - metoda Focus Groups i - metoda "fizičkih evidencija" Metoda Delphi sastoji se u okupljanju ekipe eksperata raznih područja, dobrih poznavatelja teritorija, fe nomena požara i socijalnih prilika, koji su u mogućnosti dati odgovore na specijalizirani upitnik. Ta metoda upućuje na sagledavanje kompleksnosti fenomena, a ne samo na osobitosti pojedinih slučajeva. Metoda Focus Groups također okuplja grupu stručnjaka, gdje se na temelju stručnih razgovora donose zaključci. Metoda "fizičkih evidencija" omogućava da se na bazi razvoja požara i pronađenih tragova na vegetaciji i terenu ustanovi ishodište požara i klasificira njegov uzrok, što olakšava daljnje istraživanje i identifikaciju počinitelja i njegovu motivaciju. Povećanom broju požara u Italiji i ostalim mediteranskim zemljama, s velikim učešćem namjernih uzroka, očito se ne može suprotstaviti samim defenzivnim aparatom. Potrebno je pozornost obratiti na povećanje preventivnih mjera, a tu je od posebne važnosti poznavanje motivacije koje usmjeruju ljude prema takvom ponašanju i uputiti im "poruke" na razini njihovog stupnja kulture i obrazovanja. Raffaella Marzano, Elisa Guglielmet: Metode predviđanja opasnosti od požara Autori obraduju u članku važnost predviđanja opasnosti od požara i metode kojima se požari mogu prognozirati. Aktivnosti oko predviđanja opasnosti izbijanja i širenja požara daje osnovni temelj za organizaciju preventivnih radnji te optimalizaciju protupožarnih akcija. Najveći broj metoda predviđanja požara temelji se na analizi meteoroloških podataka, jer su oni u čvrstoj korelaciji s opasnostima od šumskog požara. Neke metode uzimaju u obzir i meteorološke prilike prethodnog vremena. Glavne metode predviđanja formulirane su na način da daju reprezentativne pokazatelje mogućnosti izbijanja požara (inicijativni indeks) i širenja požara (difuzijski indeks). Ti indeksi baziraju se na ažuriranim meteorološkim podacima. Zbog donošenja vrijednosti indeksa potrebno je raspolagati podacima o požarima u prethodnim godinama. Kako meteorološki podaci mogu varirati od jedne do druge zone, potrebno je te podatke uzimati iz homogenih područja. Metodologija podjele terena na zone predviđa primjenu više kriterija: geometrijski kriterij, predviđa podjelu terena na zo ne uz primjenu pravokutne geometrijske mreže, orografski kriteriji, teren dijeli na zone na temelju granica hidrografskih bazena, poštujući realnu oro grafsku situaciju, bioklimatski i altimetrijski kriterij, uz pomoć kartografije ujedinjuje bliska područja sličnih karakteristika, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2004 str. 94 <-- 94 --> PDF |
administrativni kriterij, granice zona određuju se na temelju administrativnih komunalnih granica, s pripadajućim meteorološkim stanicama. Mogućnost predviđanja opasnosti od požara temelji se na podacima o požarima iz proteklih razdoblja i aktualnih meteoroloških podataka. Indeks opasnosti donosi se za svaki dan i za svako ustanovljeno područje. Na temelju usporedbe rezultata elaboriranih indeksa i stvarno verificiranih požara moguće je ustanoviti vrijednost metode i primijeniti eventualne korekcije u idućem razdoblju. Stupnjevi indeksa opasnosti donose se empirički i imaju operativnu vrijednost za protupožarnu službu. Svakodnevni monitoring meteoroloških uvjeta i dnevno određivanje indeksa opasnosti od posebne su važnosti za optimalizaciju preventivne službe i same organizacije službe gašenja požara. Iz broja 7-8 izdvajamo: Giacomo Grass i: Dobivena bitka protiv požara u Aspromontu U ovome članku autor iznosi zanimljiv prikaz uspješnih aktivnosti na smanjenju štetnih posljedica požara. Nacionalni park Aspromonte zauzima površinu od 78 000 ha, od čega na šume otpada preko 40 000 ha. Za vrijeme ljetnih žega ovdje se požari šire strahovitom brzinom i Park postaje zgarište. U razdoblju od 1997. do 1999. godine izgorjelo je više od 5 300 ha šume. Moderna tehnologija gašenja i veliki troškovi nisu zaustavili požare. Godine 1999. na čelo uprave Parka došao je gospodin Tonino Perno , docent ekonomske sociologije s univerziteta Messina. On je odmah postavio pitanje kako se oduprijeti ovom fenomenu, jer su dotadašnje akcije davale slabe rezultate, unatoč primjeni moderne tehnologije. Novac se trošio, kaže Pcrna, kao voda koju ispušta kanader. Francuska poslovica kaže: "Kada izbije požar dosta je čaša vode da ga ugasi, poslije minute treba kanta vode, a poslije jednog sata kanader". Pcrna smatra da borba protiv požara nije problem tehnologije, već socijalni problem, pa ako nije moguće spriječiti nekoga da zapali šibicu, treba tražiti odgovarajući odgovor. U slučaju Nacionalnog parka Aspromonte i ostalog dijela provincije Reggio Calabria, od izbijanja požara do dolaska kanadera prođe u prosjeku 3,5 h, što je dovoljno da deseci hektara izgore, a to znači da kada krene kanader, šteta je već počinjena. 30 godina prolijevanja slane vode po šumama, maslinicima i vinogradima, prouzročilo je velike štete na obroncima okolice Reggia. Iz ovih razloga Perna je uveo novu strategiju, jednostavnu, učinkovitu i nejako skupu - uveo je udruženje dragovoljaca u preventivne aktivnosti. Od 2000. godine svakog ljeta potpisani su "ugovori odgovornosti" s udrugama dragovoljaca i kooperativa ma civilne zaštite. Sa svakom grupom od 10-ak članova (prošle je godine bilo 10 grupa) potpisan je ugovor o nadzoru nad određenim područjem, uz predviđenu skromnu naknadu od 15 eura na dan za svakog člana, plus troškovi za utrošena sredstva. Plaćanje se obavlja u dvije transe: 50 % po potpisu ugovora, a ostatak na kraju sezone ako požari nisu obuhvatili više od 0,4 % površine date u nadzor. Ako je opožarena površina od 0,4 do 1 %, grupa gubi 20 % ukupnog iznosa, a ako je izgorjela veća površina od 1 %, druga transa je izgubljena. Poslije 4 godine rezultati su evidentni. Požari su unutar parka smanjeni za 85 % na pošumljenoj površini i 65 % na ostalim površinama. Radi usporedbe, na području provincije Reggio Calabria koja ima površinu od 250 000 ha, opožareno je 2 200 ha, dok je na 78 000 ha površine Parka opožareno svega 124 ha (32 ha šume). U tom razdoblju u parku nije smanjen broj požara, ali je omogućeno njihovo gašenje u početnoj fazi, uz primjenu brzih interventnih sredstava, i samo u izuzetnim slučajevima zrakoplovima. Većina požara ugašena je u prvih 10 do 30 minuta. Postignut je značajan ekonomski učinak, tako da je Park na 30 % površine od ukupne površine Provincije potrošio 200 000 eura na preventivu i gašenje, nasuprot 10 milijuna potrošenih za ostalu površinu Provincije. Unatoč ovakvim pokazateljima, Ministarstvo okoliša ukinulo je dotacije Parku, ali je nakon burne reakcije javnosti i sredstava informiranja Parlament povukao svoju odredbu i kontinuitet projekta je spašen. Štoviše, nakon ovako evidentnih uspjeha provincija Reggio Calabria odlučila je da projekt proširi na cijelu svoju površinu i ugovoriti posao s udrugama dragovoljaca. Može se očekivati da će ovaj projekt usvojiti i neke druge provincije. Giulio Con te: Drveće i vodeni tokovi - nerazdvojna cjelina Aktualna tema broja 7-8 je: Rijeke, drveće i teritorij, stoje označeno na naslovnici. U uvodnom članku autor, predsjednik talijanskog Centra za uređenje vodenih tokova, govori o nerazdvojivosti vodenih tokova i vegetacije. Ta veza je često nepovoljna sa stajališta regulacije vodenih tokova. Stablo koje padne u rijeku može sprječavati normalni vodeni tok i prouzročiti nepoželjne posljedice. Uređivači vodenih tokova voljeli bi imati trapezoidni oblik korita rijeka i kanala, a stabla na drugoj strani daleko od vodenih tokova. Ali bitka je izgubljena jer se stabla unatoč svim intervencijama ponovo vraćaju, na kraju sredstva su potrošena, a ostaje vodotok s "pripadajućim" drvećem. Ne zna se što će biti sljedeći povod. Ove karakteristike prate sve vodotoke. Nakon tisuće intervencija i potrošenih sredstava u Italiji ostaje velik hidrogeološki rizik. Zbog tih okolnosti brojni stručnjaci za gospodarenje vodenim tokovima udruženi su u "Talijanski centar za gospodarenje vodama". To je teh |