DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2004 str. 105 <-- 105 --> PDF |
IUFRO priznanja Distinquiched Service Award prof´. dr. sc. Simeunu Tomaniću - Opatija 18. rujna 1999. godine prenosimo: "Priznanje Distinquiched Service Award dodijeljuje se prof. dr. Tomaniću za njegove napore u promociji ciljeva IUFRO-a i značajne doprinose šumarskoj znanosti na nacionalnoj, regionalnoj i svjetskoj razini. Prof. Tomanić drugi je hrvatski šumarski znanstvenik (prvi je bio prof. Mirko Vidaković, genetičar) kojem IUFRO uručuje ovakvo priznanje. Prof. Tomanić bio je pokretač sudjelovanja znanstvenika iz bivše Jugoslavije, a kasnije iz RH na svjetskim kongresima IUFRO-a od Osla, preko Kvota, Ljubljane, Montreala do zadnjeg u Tampereu. Mnoge su zasluge prof. Tomanića u strukturi IUFRO-a gdje je bio voditelj i suvoditelj istraživačke grupe 3.04., član međunarodnog odbora IUFRO-a, član Organizacijskog odbora i znanstvenoga vijeća IUFRO kongresa u Ljubljani 1986. godine. Mnogima su znane zasluge i doprinosi prof. Tomanića u razvoju mreže svih vrsta usluga IUFRO-a, u razvoju informacijskih izvora IUFRO-a i dr. Prof. Tomanić bio je prvi predstavnik hrvatskoga suvereniteta u IUFRO organizaciji. Svojim djelovanjem učvrstio je prijateljstva između hrvatskih šumarskih znanstvenika i mnogih od nas. Hvala prof. Tomaniću". Prof. dr. sc. Simeun Tomanić nije bio predlagan za prodekana, za dekana, ili za neku drugu funkciju na Fakultetu. Također nije bio predložen za neko od javnih priznanja ili nagrada u Hrvatskoj. Njegova malobrojna priznanja imala su međunarodno značenje. Značajne crtice: Vrijeme izrade disertacije na prijelazu 60-tih u 70-te godine također je obilježilo daljnji život S. Tomanića. Zdravlje mu se jako narušilo. Otišao je na bolničko liječenje. Iz darovane krvi pri spašavanju života u bolnici je transfuzijom primio virus, tada još nepoznate bolesti koja je pobijedila neiscrpnu volju i snagu njega i njegove supruge. Zajedno su prkosili bolesti dugi niz godina. Nitko izvana nije osjetio da Tomanić ozbiljno boluje. Svojim svakodnevnim radom, pozitivnom energijom i nekom nadnaravnom disciplinom stalno je pobijeđivao. Danas bi ispravnije bilo reći daje dugo odolijevao! Devedesetih godina proživio je rat te raspad bivše države. Osobno je bio vezan za tri republike: iz jedne je potekao, u drugoj je našao sve ljudske, profesionalne i ostale živo tne vrijednosti; a iz treće mu je životna suputnica. Bilo je razdoblja kada je teško trpio. Stoga se više nego drugima prof. Tomaniću može pripisati sva snaga misli Vlade Gotovca: "Ako čovjek nije spreman trpjeti na ovome svijetu, jedva da ima više što raditi". Takav je bio naš profesor, ustrajan u svojim ciljevima i borbi s neznanjem, lijenošću i neprofesionalizmom. Pa, iako je ta borba s vjetrenjačama ponekad izgledala uzaludna, njegov život i rad dokazuju suprotno. Smatrao je da je pojedinac svojim životom odgovoran za moral zajednice kojoj pripada, jer se svaki prosjek izračunava iz pojedinačnih visina: afirmirao je načelo podmetanja vlastitih leđa. Smrću profesora Simeuna Tomanića izgubili smo svi, izgubila je šumarska znanost u Hrvatskoj i u svijetu, izgubilo je naše šumarstvo. Zahvalni smo mu za sve učinjeno. Na rezultatima prof. Simeuna Tomanića uvijek treba iznova zastati, jer se iz njih može mnogo toga spoznati ili naučili. Vondra & Martinić & Šporčić STJEPAN HORVAT (24. 11. 1940 - 31. 7. 2004) Okupljeni na groblju kako bismo na vječni počinak ispratili našega Štefa, sigurno je svatko od nas bio prožet osjećajem tuge i pomalo zbunjen pred tako vidljivo sudbinskim završetkom jednog životnog puta. Iako načet teškom bolešću, odlučio se Štef na taj posljednji put iz Kanade u domovinu, kako bi još jednom vidio sve ono od čega se zapravo duhom nikada nije ni odvojio, a dobro je znao daje povratak u daleki Vancouver potpuno neizvjestan. Može se reći da je odlučio umrijeti ovdje, a takve odluke mogu donijeti samo posebni ljudi, 1 r# mm ga* " koji spremno odlaze s ovoga svijeta, pomireni sa sobom, svojim bližnjima i Bogom. Prerana je to smrt, koja će najveću prazninu ostaviti u njegovoj obitelji, ali i svima nama koji smo ga poznavali, s njim se družili i dobro znali koliko se znanja, poštenja, iskrenosti i povjerenja skupilo u njemu, i kako je svaki susret i razgovor s njim bio prava blagodat za dušu. Rođen 24. studenog 1940. god. u Goričkom, osnovnu je školu završio u Koprivničkom Ivancu, a gimnaziju 1959. god. u Koprivnici. Iste je godine upisao Šumarski fakultet u |