DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Diouf-a za financiranje ovog projekta vrijednog 100 miljuna Eura (50 milijuna je već plaćeno) sa ciljem da se zaustavi daljnje osiromašenje ovih krajeva. ŠUMSKO RASADNIČARSTVO Giustino Mezzalira: Rasadničarstvo i očuvanje biljne raznolikosti Konferencija UN na temu "Okoliš i razvoj" - održana u Rio de Janeiro-u 1992. g. naglasila je 3 prioriteta vezana za očuvanje okoliša: globalne klimatske promjene, degradacija i osiromašenje teritorija i očuvanje biološke raznolikosti. Šumski rasadnički sektor je izravno uključen u 3 konvencije koje su nastale poslije konferencije u Riju: protokol iz Kvota (1997. g) dao je veliko značenje akcijama pošumljvanja radi smanjenja koncentraci je ugljičnog dioksida, u borbi protiv degradacije terena obnova biljnog pokrova (drveće i grmlje) od strateške je važnosti, povećanim pošumljavanjem povoljno se utječe na povećanje biološke raznolikosti na lokalnoj i regio nalnoj razini. Na pragu trećeg milenija uloga koju treba odigrati šumska rasadničarska proizvodnja je velika, a posebice u očuvanju biološke raznolikosti. No, u ovom trenutku može se nažalost zaključiti da stanje rasadnika u Europi i Italiji ne može jamčiti očuvanje biološke raznolikosti. Po aktualnim normativima koji su na snazi u Europi, a koji su nastali pod okriljem Organizacije za trgovinu i ekonomski razvoj (OCSE), mlade biljke su roba koja se može slobodno bez ograničenja razmjenjivati i treba zadovoljiti samo tehničku kvalitetu. Ovakva predpostavka ne može jamčiti očuvanje biološke raznolikosti, pogotovo u Italiji gdje 40 godina nakon izdavanja prvih internacionalnih normativa nije poduzeta nikakva aktivnost za zaštitu genetskih vrijednosti domaćih vrsta. Europski i talijanski rasadničarski normativi trebaju biti kompatibilni s trgovačkim liberalizmom i očuvanjem biološke raznolikosti. Iz ovoga proizlazi potreba za stvaranjem modernog sustava rasadnika koji će imati strateški zadatak očuvanja biološke raznolikosti, uz istovremenu tržišnu konkurentnost. Na ovaj će se način za pošumljavanje upotrebljavati kvalitetni sadni materijal odgovarajućeg porijekla i prihvatljivih cijena. Enrico Calvo: Rasadnički normativi na europskoj i talijanskoj razini Uporaba rasadničkog materijala neodgovarajućeg porijekla na velikim površinama namijenjenim pošumljavanju postala je zabrinjavajuća. Ta je problematika postala aktualnija uz realizaciju infrastrukture vezane za ostvarenje više ambijentalnih projekata (projekat 10 velikih šuma ravnice u Lombardiji, alpsko skijalište Bor mio 2005, zimska olimpijada Torino 2006, željeznička pruga "velika brzina" i dr.). U proteklom razdoblju od 1996. g. pa nadalje, na razini EU doneseno je više odredaba o proizvodnji sadnog materijala i eliminaciji prepreka u prometu tom robom među članicama Unije. U prosincu 1999. godine donesena je "direktiva 1999/105/CE" koja se odnosi na komercijalizaciju sadnog materijala (kojom se stavljaju izvan snage sve prve odredbe). Ova Direktiva obuhvaća 46 vrsta, od toga 24 četinjače i 22 listače (30 autohtonih, 16 egzotičnih vrsta i 1 rod Populus). Državama članicama EU ostavlja se sloboda da primjene manje strože mjere za vrste ili hibride koji nisu navedeni u popisu. Direktiva 1999. naglašava važnost zaštite genetskog nasljeđa u cilju očuvanja stabilnosti šumskih ekosustava. Ona naglašava daje "potrebno upotrebljavati sadni materijal visoke kvalitete, odgovarajućeg fenotipskog i genetičkog profila". Nadalje traži da dobavljači sadnog materijala budu uvedeni u službeni registar te da regije obvezno obilježavaju i publiciraju poduzete mjere. Ova je direktiva 10. 11. 2003. g. modificirana, što je obznanjeno Dekretom br. 386 objavljenim u službenom listu br. 23 u siječnju 2004. g., pod naslovom "provođenje direktive 1999/105/CE". Ovim Dekretom daje se veća sloboda regijama u istraživačkim radovima i proširenju broja vrsta koje se stavljaju pod zaštitu i kontrolu prometa (74 vrste i 3 roda). Očekuje se da će ove mjere omogućiti talijanskom šumskom rasadničarstvu "hvatanje koraka" s razvijenim oblicima rasadničarstva ostalih europskih zemalja. Paolo Nastasio: Kvaliteta sadnog materijala za pošumljavanje Šumski rasadnici Lombardije, a također i ostale Italije, u poslijeratnom su razdoblju pretrpijeli velike promjene. Još u 50-im godinama prošloga stoljeća vršena su pošumljavaja velikih površina, pretežito brdskih i planinskih, malim brojem vrsta, uglavnom četinjača. Ove je radove financirala država, a sadni materijal se proizvodio u mnogobrojnim rasadnicima koji su se nalazili u prcalpskim i alpskim udolinama, uglavnom u blizini šumskih radilišta. U novije vrijeme zbog redukcije sredstava obim pošumljavanja je opao, a paralelno se javlja veća potražnja za sadnicama listača, zbog različitih tržišnih i ambijentalnih zahtjeva. Osim toga smanjila se potreba za pošumljavajem brdskih zona zbog općeg spontanog proširenja šume na napuštene poljoprivredne površine. U međuvremenu su se razvile i usavršile tehnike proizvodnje sadnog materijala, od sadnica golog korijena do sadnica u kontejnerima. Za zadovoljenje sve većih potreba operative vršeni su zahvati na promjeni strukture i dimenzija šumskih rasadnika. Proizvodnja se zbog racionalizacije koncentrirala na uže strukture, provodeći paralelno zatvaranje sekundarnih rasadnika. |