DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 65     <-- 65 -->        PDF

S. Cmković: KVANTITATIVNE I KVALITATIVNE OSOBINE ŽIRA HRASTA LUŽNJAKA ...
Šumarski list br. 7-8, CXXVIII (2004). 413-430
D Okularno zdrav žir - proljeće 1999.


D Okularno loš žir- proljeće 1999.


Okularno loš žir-jesen 1998.
Grafikon 1. Učešće okularno zdravog žira ujesen 1998. i proljeće
1999. godine


Graph 1 The share of the visibly healthy acorn in autumn 1998
and spring 1999


pozornosti posvetiti kvaliteti žira te uvesti strožiju
kontrolu prilikom otkupa (ili u vodi gdje će "pišljiv" žir
isplivati, ili uzimanjem slučajnog uzorka te prebrojavanjem
i utvrđivanjem postotnog učešća okularno zdravog
žira).


Duljina i širina žira


Podaci iz tablice br. 2 pokazuju nam prosječne dimenzije
žira prikupljenih uzoraka: 31,5 mm duljina,
odnosno 15,6 mm širina.


Roth (1999) je mjerio žir iz različitih sjemenskih
jedinica, te je za žir iz Posavine izmjerio prosječnu duljinu
32,2 mm (od 30,5 mm do 33,1 mm) i prosječnu
širinu 17,4 mm (od 16,6 mm do 17,8 mm). Veće prosječne
dimenzije žira u Rothovim istraživanjima možemo
objasniti činjenicom da taj žir potječe iz priznatih
i izabranih sjemenskih sastojina koje su kvalitetnije
te proizvode veći, tj. žir veće mase i da autor nije sakupljao
sitan žir.


Broj sjemenki u 1 kg okularno zdravog žira


Za uzorke istraživanog područja prosječno smo u
jednom kilogramu izbrojili 221 sjemenku. Te podatke
možemo izvrsno uklopiti u podatke drugih autora, a
koje smo već naveli u poglavlju "Dosadašnja istraživanja".


Apsolutna težina


Sljedeće istraživano svojstvo je apsolutna težina
žira. Iz tablice br. 2 vidimo da za prikupljene uzorke
iznosi u prosjeku 4 985 g.


Roth (1999) navodi podatke apsolutne težine žira
za Posavinu od 5 000 g do 5 988 g, prosječno 5 589 g.
Naša odstupanja možemo objasniti već navedenom činjenicom
da je Roth sakupljao samo okularno zdrav


žir, vrlo sitan nije sakupljao, kao i da taj žir potječe iz
sjemenskih, tj. kvalitetnijih sastojina.


Prosječna apsolutna težina je najveća u uzorcima
gospodarske jedinice "Bolčanski - Žabljački lug"
(5 143 g), dakle u području gdje smo površinski sakupili
najviše žira i najviše okularno zdravog žira.


Isto tako, prosječna je apsolutna težina žira najveća
u starijim (5 100 g) a najmanja u starim sastojinama
(4 866 g). Veća je u sastojinama lužnjaka s velikom žutilovkom
(5 069 g) nego u sastojinama s grabom
(4 909 g), što se podudara i s podacima prosječne duljine
žira.


Klijavost


Klijavost, kao važno svojstvo kvalitete određena je
laboratorijski. Pratili smo i klijavost u rasadniku, što
nam je omogućilo dobru usporedbu tih dviju vrijednosti.


Laboratorijska klijavost za istraživano područje
prosječno iznosi 82,86 %.


Roth (1999) navodi laboratorijsku klijavost
78-98 %, a za uzorke iz Posavine prosječno 92,71 %.
Gradečki, Poštenjak, Topolovec (1996) navode
podatak od 78,6 %.


Iz tablice br. 3 vidimo da najveću prosječnu laboratorijsku
klijavost imaju uzorci gospodarske jedinice
"Bolčanski - Žabljački lug" te ona iznosi 88,60 %,
dakle uzorci područja gdje je po jedinici površine sakupljeno
ukupno najviše žira te okularno zdravog žira,
koji je imao najveću apsolutnu težinu.


Uspoređujući prosječne vrijednosti laboratorijske
klijavosti, apsolutne težine i duljine žira srednjodobnih,
starijih i starih sastojina, možemo zaključiti da
krupnije sjeme, tj. sjeme veće apsolutne težine, ima
veću klijavost. To je potvrđeno i za manji broj pojedinačnih
uzoraka, dok za grupe sastojina istih gospodarskih
jedinica i istih tipova lužnjakovih šuma ta povezanost
nije ustanovljena.


Rasadnička klijavost naših uzoraka u prosjeku je
znatno viša od laboratorijske i iznosi 90,46 %.
Razlike između laboratorijske i rasadničke klijavosti
možemo objasniti sljedećim činjenicama:


prije proljetne sjetve iz svakog je uzorka odstranjen


žir propao tijekom zime, te je sijan samo okularno


zdrav žir,


u rasadniku je žir čuvan do sjetve u prirodnim uvjetima,
pod sastojinom, dok je žir za laboratorijsku
analizu čuvan u vremenu od sakupljanja do analize
u hladnjaku, u zatvorenim PVC vrećicama na temperaturi
od +2 °C do +5 °C,


-
najveći broj isklijalih biljaka zabilježen je 23. kolovoza
1999. godine.