DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 102 <-- 102 --> PDF |
kultet, gdje je 1932. god. apsolvirao šumarstvo. S njime su, između ostalih, apsolvirali D. Andrašić,I . Bastjančić, I. Godek, O. Piškorić, I. Žukina i drugi. Kao apsolvent zaposlio se u BiH, gdje je radio u Olovu, a 1933. prelazi u Šipad - Direkcija šumskih radova u Oštrelju. Nakon diplome 1939. god. radi u Hrvatskoj i to do 1945. u Crikvenici, na Rabu i u Sušaku. U tom je razdoblju radio i u Odjelu za uređivanje šuma Ministarstva šumarstva NDH u Jurišićevoj ulici u Zagrebu, gdje su također radili tada šumarski inženjeri M. Markić , D. Klcpac, dr. se. Z. Vajda i honorarno S. Bertović kao student šumarstva. Nakon završetka rata do 1950. radio je u Brinju, Gospiću i Garešnici. Interesantno da pregledom Šumarskog lista od 1931. do 1946. nisam pronašao podatke o Jakovljevu, niti u tada uobičajenoj rubrici o kretanju u službi šumara, niti u pregledima članova Hrvatskoga šumarskog društva4. Također niti Šumarije Brinje, Gospić i Garcšnica ne posjeduju o njemu sačuvanu dokumentaciju. Kada je 1948. god. došlo do raskida tadašnje FNR Jugoslavije s Informbiroom, Rusima, koji su napustili Rusiju poslije I. svjetskog rata, omogućen je ostanak u Jugoslaviji ili povratak u Rusiju, odnosno tadašnji SSSR. Jakovljev je izabrao povratak i 1950. napustio Garešnicu. Vlasti SSSR-a nisu tada dozvoljavale izravni povratak u rodni kraj, već je put vodio preko drugih država tadašnjega Istočnog bloka, pa je Jakovljev upućen u Mađarsku, gdje je radio pri Ministarstvu saobraćaja na pro f ŽeA;n ^u^o v.Je+v&s \ w*-Mh&&Lž ´f *t © p W// ZA 5* Slika 2. Novogodišnja čestitka Ivana Jakovljeva profesoru Zlatku Širu OL 7\Jt /993^ Slika 3. Sućut Nadi Sabadoš povodom smrti njenog supruga prof. Dionizija Sabadoša jektiranju prometnica. God. 1956. upućen je u Taškent, glavni grad Uzbekistanskc Sovjetske Socijalističke Republike (od 1991. Republika Uzbekistan). Kao glavni inženjer projektant radio je na projektiranju prometnica, irigacija, pošumljavanja stepa i ozelenjavanja gradova. God. 1963. odlazi u mirovinu. Umirovljeničke dane provodio je u Taškentu, baveći se pretežito planinarenjem i športskim ribolovom. Kao student živio je u oskudici. U spomenutom pismu upućenom Hrvatskom šumarskom društvu napisao je "tko s pjesmom kroz život ide, taj propasti neće nikada". Piškorić (1991) je napisao: "Njega je pak pjesma mogla držati na površini života, jer mu je to omogućavao njegov bas, po kojemu je bio poznat i među kolegama. Bio je član više pjevačkih zborova kao npr. Cirilo-metodskog (grkoka- Pronašao sam samo podatak o Leonidu Jakovljevu, koji je 1931. bio član tadašnjeg Jugoslavenskog šumarskog udruženja (Šum. list 1931., str. 34 i 143), a radio je uGevgcliji (Makedonija). Prema Borošiću (1933) rođen je u Rusiji 1905., diplomirao šumarstvo 1929. u Zemunu (Beograd). Radio je u struci od 1931, a 1933. radio je kao činovnički pripravnik u Skopju (Makedonija). Bio je suradnik Šum. lista 1932. god. |