DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 97     <-- 97 -->        PDF

velikom kompleksu parametara koje treba sakupiti i evidentirati
prilikom inventrizacije šuma za različite potrebe,
primjerice zaštite prirode ili za neke druge sektore,
gdje se šumarstvo može nametnuti. Kada je riječ o velikim
problemima u šumarstvu, gledajući izvana, promišlja
da je jedan od problema u struci što ne postoji jasan
kritetij vrednovanja rada, odnosno doprinosa struci.
Toga smo svi svjesni. Očekuje se Zakon o prijenosu
vlasništva, pa bi možda HŠD trebalo pokrenuti izradu
Pravilnika o prijenosu vlasništva u struci, jer ljudi moraju
biti motivirani da svojom aktivnošću osiguravaju i
veću nagradu za rad. Danas je to još uvjek stvar politike,
koja kod promjena nakon izbora mijenja menedžment
na svim razinama, bez obzira na uspješnost u radu. Trebaju
postojati neka pravila, kojih do danas nema, no
možda mlada generacija bolje prepoznaje taj problem.
Možda je to poticaj HŠD-a za aktivnost u svezi s odgovorom
na ta pitanja, zaključuje I. Tikvić. Glede nacionalne
inventure S. Matić ističe to kao najveći nacionalni
projekt jedne države, na kojemu se okupljaju sve
snage sa svih područja znanosti i struke, a bez Hrvatskih
šuma d.o.o. to nije moguće raditi.
V. Topić u svojoj se raspravi osvrnuo na problem
prenamjene šumskog zemljišta, ispričavajući se što će
to za one koji su u više navrata u raznim prilikama o
tome slušali, biti ponavljanje. No, šumarska struka se o
tome očitovala i jasno iskazala svoj stav o prenamjeni
prostora. "Mediteransko krško područje Hrvatske pokriva
oko 1,5 mil. ha (što je oko 27,2 % površine), od
toga su oko 950.000 ha (ovo su podaci dobiveni dugogodišnjim
radom na projektiranju, za razliku od podataka
koji se koriste u ministarstvima, a nisu točni) šume i
šumsko zemljište, oko 550.000 ha su poljoprivredne
površine, oko 300.000 ha tih poljoprivrednih površina
se obraduje, a oko 250-270.00 ha su livade i pašnjaci.
Zamislite to nacionalno bogatstvo. U tom prostoru nalazi
se 88 krških polja s površinom od 77.500 ha. Preko
50 % tih najplodnijih, najkvalitetnijih površina (sada je
to još i više, jer je ovo stariji podatak) stoji u korovu.
Šumarstvo kao struka i mi kao najpozvaniji i najobrazovaniji,
htjeli smo pomoći državi, ukazujući na politiku
koja nije dobra, jer osvajati krš takvim poljoprivrednim
zahvatima intenzivnim kulturama nije dobro, tim
više što na spomenutim korovom obraslim površinama
možemo proizvesti što god hoćemo i to ne samo za nas
nego za izvoz, riješimo li samo vodni režim".
On ističe kako krivo ljudi shvaćaju da su šumari
protiv toga da se podižu maslinici i vinogradi, a kao čovjek
koji dolazi iz toga prostora, koji gotovo svakodnevno
s kolegama agronomima kontaktira, poznaje
problem. "Svugdje u svijetu kod razdjeljenja i namjene
prostora vodi se računa o produktivnosti i zadovoljavajućim
učincima, dok mi nemamo znanstvenih saznanja
što će tih 1.000 do 2.000 ha i koji učinak polučiti. No,
imamo saznanja da su naši prethodnici koji su podizali
sličan objekt 1950-ih godina, s ciljem forsiranja voćarstva
na kršu, doživjeli neuspjeh. Zašto? Forsirale su se
površine koje ne zadovoljavaju voćarske kulture. Maslina
je simbol mediterana i treba podizati maslinike
tamo gdje će postići najbolje učinke. Neka struka odredi
koje će površine imati koju namjenu. Pitanje privatnog
vlasništva je problem, ali ovdje govorimo od 1.000
do 2.000 ha neobrasloga šumskog zemljišta i nije moguće
da tolika površina spomenutog obraslog u korov
poljoprivrednog zemljišta nije u državnom vlasništvu".
Kada se govorilo o zaštićenim šumama i postocima
zaštite koju navodno svijet traži, V. Topić se nadovezuje
na raspravu S. Matica, pitajući se zašto se prostor mediterana,
jedno izuzetno nacionalno bogatstvo koje bi svaka
zemlja mogla poželiti, izuzima iz prostora zaštite?
"To je atraktivno i najveće bogatstvo koje imamo, koje
treba zaštititi od rasprodaje. Ne može se to prodavati po
26 lipa za m2 i tko za takav čin može preuzeti odgovornost".
Na kraju naglašava kako mu nije namjera politizirati,
jer govori s gledišta struke, s kojom treba tražiti
bolja i kvalitetnija rješenja. Kombinacija šume i voćnjaka
na temelju naših i svjetskih saznanja nije dobra
kombinacija. Intenzivna voćarska kultura ne dobiva ono
što treba dobivati (njegu, zaštitu i dr.), a u tom priobalnom
izrazito erudibilnom prostoru, gdje je rizik erozije
visok, isključuje se bilo kakav intenzivni zahvat. To su
standardi mediteranskih zemalja. Svojom raspravom,
kako kaže, želio je potaći sve nadležne da razmisle prije
nego što krenu u bilo kakav posao. I agronome bi trebalo
potaći da počnu rješavati pitanje zapuštenoga poljoprivrednog
zemljišta. "Govorili smo o strukturi poljoprivrednih
površina, a o strukturi šumskih površina da i
ne govorimo. Najveća je površina degradiranih stadija
(makije, šikare, garizi i t.d.), a imati 400.000 ha šumskih
tala, tipičnih šumskih staništa, gdje jedino šuma može
stvoriti novu vrijednost, mora biti nacionalni interes države
i ove struke, koji nije od danas do sutra, nego mora
imati projiciranu strategiju i politiku, kontinuitet kojim
će se te površine privesti svrsi, Hrvatska država i šumarska
struka morale bi naći zajednički interes u okviru materijalnih
mogućnosti".
I. Grbac, pomoćnik ministra i dopredsjednik
HŠD-a, nadovezujući se na poticajne referate, iznio je
neke svoje impresije i iskustva stečena na dužnosti
koju je tijekom jedne i pol godine obnašao. Kaže, prva
mu je impresija bila "daje Uprava šumarstva i lovstva
na slijepom kolosjeku, marginalizirana i kadrovski neekipirana.
To je bio jedan problem, i koji je vjerojatno i
rezultat naših problema vezanih uz ovaj sektor. No,
Uprava je ipak radila na nekim strateškim dokumentima
zajedno sa šumarskom operativom i znanstvenim
institucijama i rezultat toga je da smo prošle godine dobili
prvu Nacionalnu šumarsku politiku i strategiju. Tu
je bilo dosta primjedbi, no činjenica je daje taj dokument
usuglašen s 28. ministarstva i drugih institucija.
315