DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Od ukupne površine šuma 95 % prirodne su šume nastale
prirodnom obnovom, a 5 % su šumske kulture ili
umjetno podignute šume. Državne šume zauzima ju
82 %, a privatne 18 % površine. S državnim šumama
gospodari jedno poduzeće i to Trgovačko društvo Hrvatske
šume d.o.o. Privatne šume usitnjene su s prosječnom
površinom po vlasniku od 0,7 ha i male drvne
mase po hektaru od 70 m3.
Cilj i način gospodarenja odabire se ovisno o tome
koja je funkcija šume u pojedinoj sastojim posebno naglašena
ili je zbog nekih opravdanih razloga treba naglasiti.
S obzirom na postavljeni cilj, sastojine se razvrstavaju
u ove skupine: gospodarske, zaštitne i posebne
namjene. Gospodarske šume zauzimaju površinu od
1,965.541 ha, a glavna im je namjena u optimalnoj proizvodnji
drva i sporednih šumskih proizvoda.
Zaštitne šume zauzimaju površinu od 88.839 ha, a
osnivaju se ponajprije zbog zaštite tla, vodotoka, erozivnih
područja, naselja, gospodarskih i drugih objekata.
One su ozakonjene na temelju Gospodarske osnove područja,
koje predlažu i izrađuju šumarske organizacije.
Šume posebne namjene zauzimaju površinu od
23.909 ha, a to su najčešće sjemenske sastojine, šume
za znanstvena istraživanja, za obranu zemlje, za odmor
i rekreaciju i dr.
Unutar gospodarskih šuma nalazi se 683,5 ha prašuma
koje se isključuju iz redovitog gospodarenja, zaštićene
su na prijedlog šumarskih organizacija, a uključuju
se u one šume kojima je uz ostalo vrlo značajna
općekorisna (ekološka i zaštitna) a ne gospodarska
funkcija.
Osim zaštitnih šuma, šuma s posebnom namjenom i
prašuma, kojima šumarstvo posvećuje posebnu pozornost,
najviše zbog ekoloških i zaštitnih, tj. općekorisnih
funkcija, hrvatsko šumarstvo opterećeno je s još
329.946 ha šuma koje se nalaze u različitim degradacijskim
stadijima (šikare, makije, šibljaci, garizi). Te
šume, koje se možda i neopravdano svrstavaju u gospodarske
šume, pretežito se nalaze na području mediterana
i submediterana. U njih hrvatsko šumarstvo ulaže
velik rad i financijska sredstva glede njihove zaštite,
očuvanja i unapređenja, a one ne daju gospodarska već
samo općekorisna dobra koja svi koriste, najviše turizam.
Već smo naveli da se hrvatsko šumarstvo samoinicijativno
opredijelilo za gospodarenje zaštitnim šumama,
šumama posebne namjene, prašumama i degradiranim
šumama, čija je ukupna površina 443.378 ha,
značajna isključivo zbog općekorisnih a ne gospodarskih,
materijalnih razloga. Ta površina kojom se gospodari
s ciljem povećanja općekorisnih funkcija, predstavlja
18 % ukupne površine šuma i šumskog zemljišta
u Hrvatskoj.
Na temelju Zakona o zaštiti prirode, zaštićena područja
imaju površinu od 586.651,05 ha, od koje su preko
80 % šume. Od navedene površine na 447.672 ha, od
čega se na parkove prirode odnosi 429.132 ha, u kojima
je prema odredbama Zakona o zaštiti prirode dozvoljena
gospodarska aktivnost.
Na temeljem Zakona o zaštiti prirode pod poglavljem
4. u člancima od 51. do 56. stoji daje nužno je osnovati
nacionalnu ekološku mrežu Republike Hrvatske,
koja je dio sveukupne europske mreže i mreže
NATURA 2000, što je obveza u svezi s potpisanim
Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Republike
Hrvatske u Europsku uniju. Prvi dio toga projekta sastoji
se u izradi Preliminarne ekološke mreže. Po Preliminarnoj
ekološkoj mreži, stoje razvidno iz karte i tablica
površina, većina od 32 % površine kopna Hrvatske
obuhvaćene ekološkom mrežom, odnosi se na šume.
Uz do sada zaštićena područja, što čini jezgru
mreže, dodatna područja, visinska područja i nagibi
terena čine površinu od 772 220 ha, koridori koji to povezuju
zauzimaju daljnjih 817 650 ha te zaštitne zone
od 217 870 ha, što ukupno iznosi zaštićenu površinu od
1 809 750 ha. Pitamo seje li to prijedlog ukidanja šumarstva
kao struke, koja je jedina kvalificirana da
upravlja i gospodari šumama. Stanje naših šuma danas
je to potvrdilo.
S obzirom da su predlagači u Ekološku mrežu
uključili sve najkvalitetnije sastojine nije čudo što su
predložili 32 % površine Hrvatske ali je začuđujuće da
su uzeli površinu čak 3 puta veću od one koju traži EU,
koja kaže da je najmanje 10 % površine dovoljno za
ekološku mrežu. Još više čudi što predlagači u Ekološku
mrežu nisu uključili velik dio šuma mediterana i
submediterana koje se nalaze na čak 42 % površine Hrvatske.
U članku 54 navedenoga Zakona doslovno
piše, da su ekološki značajna područja uz ostale i "područja
stanišnih tipova koji su ugroženi na svjetskoj,
europskoj i državnoj razini", što znači da ne postoji
razlog njihovog neuključivanja. Upravo te šume traže
rekonstrukciju ili obnovu ekosustava, što su neke europske
države i napravile (Češka), predlažući površinu
Ekološke mreže od 27,8 %, u kojoj dominiraju šume
koje treba rekonstruirati (šumske kulture). Prema usmenim
informacijama kolega iz Austrije, oni će uzeti
samo 10 % površine, upravo onoliko koliko traži EU.
Već smo naveli da se hrvatsko šumarstvo samoinicijativno
opredijelilo da gospodari s zaštitnim šumama,
šumama posebne namjene, prašumama i degradiranim
šumama čija je ukupna površina 443.378 ha. isključivo
zbog općekorisnih, a ne gospodarskih materijalnih razloga.
Ta površina kojom se gospodari s ciljem povećanja
općekorisnih funkcija predstavlja 18 % ukupne površine
šuma i šumskog zemljišta u Hrvatskoj. To je vrijedna
površina uz napomenu da su hrvatske šume takve očuvane
prirodne strukture da su sve u funkciji zaštite
okoliša odnosno općekorisnih i gospodarskih funkcija.
Ovakvim, ponajprije sa stanovišta racionalnog i potra-
312