DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 93     <-- 93 -->        PDF

zeće. Nije pošteno ponašanje po onoj već poznatoj inačici,
da mnogi u hrvatskoj žanju a boga mole da kiša
pada negdje drugdje, u ostalom zna se gdje. Doduše,
kada je o šumarima riječ, ova gospoda ne siju nigdje, a
debelo žanju najmanje na dva mjesta.
Ovom prilikom htio bi upozoriti na odnos sada bivšeg
Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja
te njihovog Zakona o zaštiti prirode, prema šumama,
ali i prema šumarstvu. Danas je to Zavod koji se neznatno
organizacijski promijenio, ali pogubne posljedice
onoga bivšeg danas su itekako vidljive, a njegovi
današnji nasljednici bar za sada ne čine ništa da bi se te
posljedice ublažile.
Bez učešća šumara, odnosno šumarske struke i znanosti,
prihvatio se navedeni Zakon, iako smo na njega
na vrijeme argumentirano reagirali o čemu smo već pisali
u Šumarskom listu. Europske norme za zaštitu
okoliša a šuma pogotovo, prihvaćaju se bez argumentirane
stručne rasprave o posebnosti i kvaliteti prirodnih
šuma u Hrvatskoj u odnosu na europske. Rasprava je i
nemoguća, jer u tom Ministarstvu i nije bilo šumara
koji bar malo poznaju stanje šuma i šumarstva Hrvatske,
a pogotovo ne poznaju europske šume i šumarstvo,
da bi na njega dali kritički i argumentirani osvrt.
Osim toga, zadatke i projekte dobivene od Europske
unije i dakako velika financijska sredstva, povjeravaju
se privatnim poduzećima koja nemaju ni stručne ni
znanstvene kvalifikacije za takav posao, ali znaju uzeti
svoje mecene za suradnike. To im nije nikakav problem,
niti jedni ni drugi baš o šumarskoj struci ne znaju
puno, no dobro plivaju u vodama gdje isključivo politika
bez struke vodi glavnu riječ. Najbolji primjer za to
su studije utjecaja na okoliš. Najnoviji primjer sušenja
jelovih šuma uz trase novog autoputa, posebice na području
Otočca se događa suprotno od "veleučene" studije,
koju takva poduzeća upravo čine. Negativni utjecaji
se upravo drastično za šumu i društvo događaju.
Pitamo se tko će namiriti štetu. Jesu li "Hrvatske
šume" i ostali zaduženi za šume i okoliš poduzele nužne
korake? Jesu li pozvali one koji su izradili Studiju
da snose posljedice svog neznanja. Vjerojatno bi u
pravnoj državi netko za to morao odgovarati i materijalno
i moralno.
Ovo pitanje i ovaj problem potaknut je na zadnjoj
sjednici UO HŠD i smatrao sam svojom dužnošću da
taj vrlo značajan problem iznesem pred ovu Skupštinu.
Nažalost, takve se stvari događaju i u drugim strukama
(proglašenje kalifornijske pastrve autohtonom
vrstom i dozvola umjetnog uzgoja u našem moru, kamenolomi
na Lastovu i si.). Ovakve pojave nisu čudo
kada se zna, a jedna ugledna profesorica, biolog na Prirodoslovno-
matemetičkog fakultete u Zagrebu otvorenim
pismom upozorava, citiram: "Kako je moguće da
se načelnik Odjela za strateška planiranja utjecaja na
okoliš Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja
i graditeljstva Republike Hrvatske udružuje s privatnim
tvrtkama APO, PUTO, 1ND-EKO, DVOKUT,
ECRO, IGH, IPZ, Uniprojekt MCF, Ant-Laboratorij,
OIKON itd. i osniva Hrvatsku udrugu stručnjaka zaštite
prirode i okoliša´? Ne bi li načelnik Odjela koji je
najčešće i predsjednik Povjerenstva za ocjenu studija
utjecaja na okoliš koje u najvećem broju slučajeva izrađuju
upravo te tvrtke, morao biti na "suprotnoj strani"?
Mislili smo, do nedavno, daje šumarstvo jedina struka
u Hrvatskoj koja je šikanirana i omalovažavana od
novopečenih zaštitara, ali i profitera razne provenijencije.
Nažalost, čini se daje to danas opća pojava. Razloge
uz to što ne funkcionira pravna država, možemo tražiti i
u poplavi novopečenih zaštitara prirode koji to nisu ali
im se to isplati raditi. U svezi s tim, još ću jednom citirati
uvaženu profesoricu, svjetsku stručnjakinju za biologiju
mora, s kojom se u potpunosti slažemo, a koja pita:
"Kako to, gospodine načelnice Odjela za strateško planiranje
utjecaja na okoliš, da ne znate da stručnjaci
zaštite prirode i okoliša ne postoje, stoje i dobro, jer bi
se radilo o zaštiti radi zaštite, a danas tako više nitko ne
razmišlja? Postoje stručnjaci raznih prirodoslovnih i
društvenih struka, koji imaju znanje, iskustvo, moral i
poštenje, i sa svim tim zajedno pokušavaju zaštititi okoliš
i prirodnu baštinu. Okupljanje u udruge neće nas
uvjeriti da su izrađivači studija o npr. masovnom uzgoju
pastrva u Velebitskom kanalu ili kamenolomu na Lastovu
ili tunogojilištima u uvalama i kanalima našeg Jadrana
(ja bih dodao i studije utjecaja na okoliš autoceste
kroz Gorski kotar i Liku) stručnjaci za zaštitu prirode i
okoliša, s obzirom da tvrde kako će u svim tim zahvatima
utjecaj na okoliš biti zanemariv ili nikakav! Kako je
moguće da u nedavno imenovanom Povjerenstvu za
izradu novog pravilnika za izradu studija o utjecaju na
okoliš, za zahvate na moru i uz more nema ihtiologa i
biologa"?, a ja bih dodao da nema ni šumara!
Mislim da ovo ne zaslužuje nikakav komentar. Svakom
razboritom čovjeku sve je jasno, čak i više od toga.
Nastojat ću samo u kratkim crtama iznijeti kako se
ovo stanje reflektira na šumu i šumarstvo danas i kako
to izgleda prikazano brojkama. Šumarska su struka i
znanost u Europi nastale ponajprije zbog zaštite šuma, a
svi radovi koji se u njima izvode, posebice radovi njege
i obnove, u svakom su dobrom šumarstvu u funkciji
zaštite i održavanja šuma u optimalnom prirodnom stanju.
Danas se u Hrvatskoj nalazi 2,485.611 ha šuma i
šumskih zemljišta, što predstavlja 43,5 % ukupne
kopnene površine Hrvatske. Sumom u različitim uzgojnim
oblicima i degradacijskim stadijima obraslo je
2,078.289 ha, od čega su 1,243.442 ha ili 60 % šume visokog
uzgojnog oblika ili šume iz sjemena (regularne i
preborne), 504.901 ha ili 24 % su šume niskog uzgojnog
oblika ili panjače, a ostalih 329.946 ha ili 16 % su šume
u nekom od degradacijskih oblika (30.824 ha makije,
13.203 ha garizi, 279.019 ha šikare, 6.900 ha šibljaci).
311