DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 93 <-- 93 --> PDF |
zeće. Nije pošteno ponašanje po onoj već poznatoj inačici, da mnogi u hrvatskoj žanju a boga mole da kiša pada negdje drugdje, u ostalom zna se gdje. Doduše, kada je o šumarima riječ, ova gospoda ne siju nigdje, a debelo žanju najmanje na dva mjesta. Ovom prilikom htio bi upozoriti na odnos sada bivšeg Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja te njihovog Zakona o zaštiti prirode, prema šumama, ali i prema šumarstvu. Danas je to Zavod koji se neznatno organizacijski promijenio, ali pogubne posljedice onoga bivšeg danas su itekako vidljive, a njegovi današnji nasljednici bar za sada ne čine ništa da bi se te posljedice ublažile. Bez učešća šumara, odnosno šumarske struke i znanosti, prihvatio se navedeni Zakon, iako smo na njega na vrijeme argumentirano reagirali o čemu smo već pisali u Šumarskom listu. Europske norme za zaštitu okoliša a šuma pogotovo, prihvaćaju se bez argumentirane stručne rasprave o posebnosti i kvaliteti prirodnih šuma u Hrvatskoj u odnosu na europske. Rasprava je i nemoguća, jer u tom Ministarstvu i nije bilo šumara koji bar malo poznaju stanje šuma i šumarstva Hrvatske, a pogotovo ne poznaju europske šume i šumarstvo, da bi na njega dali kritički i argumentirani osvrt. Osim toga, zadatke i projekte dobivene od Europske unije i dakako velika financijska sredstva, povjeravaju se privatnim poduzećima koja nemaju ni stručne ni znanstvene kvalifikacije za takav posao, ali znaju uzeti svoje mecene za suradnike. To im nije nikakav problem, niti jedni ni drugi baš o šumarskoj struci ne znaju puno, no dobro plivaju u vodama gdje isključivo politika bez struke vodi glavnu riječ. Najbolji primjer za to su studije utjecaja na okoliš. Najnoviji primjer sušenja jelovih šuma uz trase novog autoputa, posebice na području Otočca se događa suprotno od "veleučene" studije, koju takva poduzeća upravo čine. Negativni utjecaji se upravo drastično za šumu i društvo događaju. Pitamo se tko će namiriti štetu. Jesu li "Hrvatske šume" i ostali zaduženi za šume i okoliš poduzele nužne korake? Jesu li pozvali one koji su izradili Studiju da snose posljedice svog neznanja. Vjerojatno bi u pravnoj državi netko za to morao odgovarati i materijalno i moralno. Ovo pitanje i ovaj problem potaknut je na zadnjoj sjednici UO HŠD i smatrao sam svojom dužnošću da taj vrlo značajan problem iznesem pred ovu Skupštinu. Nažalost, takve se stvari događaju i u drugim strukama (proglašenje kalifornijske pastrve autohtonom vrstom i dozvola umjetnog uzgoja u našem moru, kamenolomi na Lastovu i si.). Ovakve pojave nisu čudo kada se zna, a jedna ugledna profesorica, biolog na Prirodoslovno- matemetičkog fakultete u Zagrebu otvorenim pismom upozorava, citiram: "Kako je moguće da se načelnik Odjela za strateška planiranja utjecaja na okoliš Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske udružuje s privatnim tvrtkama APO, PUTO, 1ND-EKO, DVOKUT, ECRO, IGH, IPZ, Uniprojekt MCF, Ant-Laboratorij, OIKON itd. i osniva Hrvatsku udrugu stručnjaka zaštite prirode i okoliša´? Ne bi li načelnik Odjela koji je najčešće i predsjednik Povjerenstva za ocjenu studija utjecaja na okoliš koje u najvećem broju slučajeva izrađuju upravo te tvrtke, morao biti na "suprotnoj strani"? Mislili smo, do nedavno, daje šumarstvo jedina struka u Hrvatskoj koja je šikanirana i omalovažavana od novopečenih zaštitara, ali i profitera razne provenijencije. Nažalost, čini se daje to danas opća pojava. Razloge uz to što ne funkcionira pravna država, možemo tražiti i u poplavi novopečenih zaštitara prirode koji to nisu ali im se to isplati raditi. U svezi s tim, još ću jednom citirati uvaženu profesoricu, svjetsku stručnjakinju za biologiju mora, s kojom se u potpunosti slažemo, a koja pita: "Kako to, gospodine načelnice Odjela za strateško planiranje utjecaja na okoliš, da ne znate da stručnjaci zaštite prirode i okoliša ne postoje, stoje i dobro, jer bi se radilo o zaštiti radi zaštite, a danas tako više nitko ne razmišlja? Postoje stručnjaci raznih prirodoslovnih i društvenih struka, koji imaju znanje, iskustvo, moral i poštenje, i sa svim tim zajedno pokušavaju zaštititi okoliš i prirodnu baštinu. Okupljanje u udruge neće nas uvjeriti da su izrađivači studija o npr. masovnom uzgoju pastrva u Velebitskom kanalu ili kamenolomu na Lastovu ili tunogojilištima u uvalama i kanalima našeg Jadrana (ja bih dodao i studije utjecaja na okoliš autoceste kroz Gorski kotar i Liku) stručnjaci za zaštitu prirode i okoliša, s obzirom da tvrde kako će u svim tim zahvatima utjecaj na okoliš biti zanemariv ili nikakav! Kako je moguće da u nedavno imenovanom Povjerenstvu za izradu novog pravilnika za izradu studija o utjecaju na okoliš, za zahvate na moru i uz more nema ihtiologa i biologa"?, a ja bih dodao da nema ni šumara! Mislim da ovo ne zaslužuje nikakav komentar. Svakom razboritom čovjeku sve je jasno, čak i više od toga. Nastojat ću samo u kratkim crtama iznijeti kako se ovo stanje reflektira na šumu i šumarstvo danas i kako to izgleda prikazano brojkama. Šumarska su struka i znanost u Europi nastale ponajprije zbog zaštite šuma, a svi radovi koji se u njima izvode, posebice radovi njege i obnove, u svakom su dobrom šumarstvu u funkciji zaštite i održavanja šuma u optimalnom prirodnom stanju. Danas se u Hrvatskoj nalazi 2,485.611 ha šuma i šumskih zemljišta, što predstavlja 43,5 % ukupne kopnene površine Hrvatske. Sumom u različitim uzgojnim oblicima i degradacijskim stadijima obraslo je 2,078.289 ha, od čega su 1,243.442 ha ili 60 % šume visokog uzgojnog oblika ili šume iz sjemena (regularne i preborne), 504.901 ha ili 24 % su šume niskog uzgojnog oblika ili panjače, a ostalih 329.946 ha ili 16 % su šume u nekom od degradacijskih oblika (30.824 ha makije, 13.203 ha garizi, 279.019 ha šikare, 6.900 ha šibljaci). 311 |