DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Prikaz stanja
Iznijet ću neka razmišljanja u pokušaju analize postojećeg
stanja u šumarstvu i njegovu okruženju, koja
su ujedno i u suglasju s Vladinim programom i stavovima
o načinu utvrđivanja i rješavanja nagomilanih
problema u našoj gospodarskoj grani. Pokušat ću se
ograničiti na stvarnu situaciju, bez imalo uljepšavanja i
umatanja u celofan.
Ako se bilo koga od nas ovdje nazočnih zapita za
mišljenje: Kakvo je danas stanje u našemu šumarstvu?,
vjerujem da će većina odgovoriti: pa nije baš tako sjajno.
Stoje temelj za ovakvo mišljenje?
Kao stoje već poznato, činjenica je da se naše Poduzeće
nalazi u određenim teškoćama vezanim uz redovito
podmirivanje svojih obveza prema zaposlenicima
i dobavljačima, što naravno nije od jučer.
Nelikvidnost i otežano finacijsko poslovanje nisu
nepovoljne značajke koje danas krase samo naše poduzeće,
to je nažalost naša gospodarska stvarnost, uzrokovana
mnogim objektivnim i subjektivnim utjecajima
proizišlim iz složenih socioekonomskih i državnopolitičkih
odnosa zemlje u tranziciji, koja se bori za svoje
mjesto pod suncem europskih integracija.
U takvom nedefiniranom gospodarskom okruženju,
Hrvatske šume su iz nekadašnjega Javnog poduzeća
zaduženog za gospodarenje hrvatskim šumama i
šumskim zemljištem, proglašene društvom ograničene
odgovornosti, koje bi trebalo funkcionirati isključivo
prema načelima rada trgovačkoga društva, poslovati i
ostvarivati prihode putem tržišnih odnosa s partnerima.
Međutim, ni danas još nije u potpunosti razriješen
imovno-pravni status Društva, poglavito odnos prema
šumama i šumskome zemljištu, jer šume i šumsko
zemljište nisu u imovini Društva. Zbog toga se društvo
Hrvatske šume može zapitati postoje li uopće pravnoekonomske
mogućnosti, i je li opravdano ulagati u
imovinu koja nije njegova.
Velika nenaplaćena potraživanja, s dugim redovitim
rokovima naplate te nemogućnost primjene tržišnih
načela pri formiranju cijena vlastitih proizvoda,
dobrim su dijelom uzrokovani spomenutim stanjem i
odnosima nepostojanja tržišta, odnosno "tržišne insuficijencije".
U vrijeme stalnoga porasta ulaznih cijena
sjedne strane i nemogućnost povećanja vlastitih cijena
već gotovo 8 posljednjih godina, nastupio je određeni
manjak likvidnih sredstava koji znatno ograničava
poslovanje Društva i dovodi do teškoća u podmirivanju
financijskih obveza. Kreditna je zaduženost Poduzeća
izravna posljedica ove situacije.
Dodatni negativan utjecaj na stanje likvidnosti je relativno
mala vrijednost imovine koja se vodi na Društvu,
jer kako je već navedeno, u imovini se ne vodi vrijednost
šuma i šumskog zemljišta, pa banke, poštujući
svoja pravila, uvjetuju vraćanje kredita iz prethodnih
razdoblja, da bi se mogli ponovo zaduživati. Tako u
ovom trenutku nije moguće normalno poslovati i vraćati
dospjele anuitete, bez mogućnosti reprograma kredita.
Tu se još može spomenuti i visina kamata za kratkoročne
kredite, koja je odraz boniteta tvrtke.
Sljedeća stvar koja otežava poslovanje Poduzeća, a
koju su dobro uočili i članovi irskog konzultantskog
tima koji je radio studiju, a koja je trebala poslužiti kao
ideja za način restrukturiranja našega poduzeća je, prema
njihovim riječima, previsok stupanj zakonodavne
propisanosti, jaka tradicija i oslanjanje na nadzorne
mehanizme, a ja bih dodao i sporost i neprilagodljivost
nužnih promjena zakonskih propisa pri novonastalim
situacijama. Vezano uz ovu činjenicu (npr. u smislu
odredaba članka 22. Zakona o šumama) nepotrebno se
stvaraju ograničenja u poslovanju i tamo gdje to nije
nimalo logično. Tako se za gotovo svaku kupoprodajnu
aktivnost u svezi s kapitalom i promjenom imovine
poduzeća mora tražiti suglasnost Vlade RH, iako se
radi o nedvojbenom dijelu kapitala društava s ograničenom
odgovornošću.
Sljedeći od negativnih utjecaja koji otežavaju poslovanje
Društva, a na kojega se izravno iz Struke ne
može utjecati, je dobro poznata situacija preklapanja i
kolidiranja odredaba Zakona o šumama s drugim zakonima
i državnim pravilnicima. Često se događa da
zakonske odredbe drugih zakona koji su doneseni poslije
Zakona o šumama, nadjačavaju naš resorni zakon,
iako je on još je uvijek na snazi. Zadnjih godina osjetno
je u porastu trend brojnih zakonskih i političkih poteza,
koje podržavaju čak i neki naši kolege iz struke, a
koji promovira "zaštitu šuma i parkova od šumara".
Ovime se također oduzima radno-životni prostor nama
šumarima, te se moramo ozbiljno zapitati: ne bismo li
kao struka morali hitno poraditi na učvršćivanju vlastitih
političkih i statusnih pozicija u odnosima prema zakonodavnoj
i izvršnoj vlasti, podastirući ponajprije argumente
struke koji nam, hvala bogu, ne nedostaju.
Da ne bismo govorili samo o više-manje vanjskim
uzrocima koji su doveli naš šumarski sektor u ne baš
305