DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 7 <-- 7 --> PDF |
N. Pernar, J. Vukelić, D. Bakšić, D. Baričević: PRILOG POZNAVANJU GENEZE I SVOJSTAVA TLA ... Šumarski list br. 5-6, CXXVIII (2004), 223-232 na prošlog stoljeća, a radilo se o rekonstrukciji Glavnog dunavskog nasipa. S obzirom daje nasipom ograničen prostor nekadašnje poplavne ravnice, evolucija tla u takvom inundacijskom prostoru ide drukčijim smjerom u odnosu na doba plavljenja široke poplavne dunavske ravnice. Ovaj suženi prostor nekadašnje poplavne ravnice uglavnom ne obuhvaća priterasni dio poloja, pa klasični način prikazivanja razvoja i distribucije tla i vegetacije u poplavnoj ravnici velike rijeke nije u potpunosti primjenjiv. Usprkos tomu, uloga mikroreljefa u tako ograničenoj poplavnoj ravnici, pa tako i u ovom dijelu podunavlja, vrlo je velika. Najvećim dijelom teksturno najteža tla i najzamočvarenija zemljišta nalaze se bliže nasipu, a teksturno najlakša tla u priobalnom dijelu. Distribucija mikrouzvisina (greda) u ovom području najviše ovisi o nekadašnjim meandrima i rukavcima, a manje o današnjem položaju korita rijeke. O ovim meandrima i rukavcima ovisi i teksturna stratigrafija. Dva su osnovna tipa vlaženja ključni za razumijevanje geneze i fiziografije tla ovoga područja: aluvijalni i glejni. Aluvijalni tip vlaženja može biti neoglejeni podtip i oglejeni podtip, a kod glejnog se radi o amfiglejnom, cpiglejnom te hipoglejnom podtipu. Kod aluvijalnog tipa vlaženja dominantan pedogenetski proces je aluvijacija; prenošenje i naplavljivanje riječnih taložina, dakle na prvom mjestu je transportna uloga vode. Ovo je proces koji određuje pravac i izraženost ostalih procesa i o njemu ovisi većina pedofiziografskih svojstava. Karakterizira ga periodično naplavljivanje aluvijalnog materijala i diskontinuitet pedogeneze, pa takvo tlo nema razvijene horizonte tla, već se gotovo do same površine ističu geološki slojevi. Humizacija i svi ostali procesi su manje izraženi od geološkog procesa. Kod glejnog tipa vlaženja dominantni proces je hidrogenizacija profila, pri čemu se ističe uloga vode kao medija koji određuje intenzitet i predznak redoks procesima. Ovo je vladajući proces u najnižim mikrodepresijama, osobito u dijelovima u koje poplavna voda donosi vrlo malo suspendiranih čestica. Ovaj tip vlaženja pojavljuje se kao amfiglejni podtip, s enklavama epiglejnog i hipoglejnog podtipa. U konstelaciji takvih čimbenika, danas u ovom dijelu podunavlja nalazimo fluvisole, humofluvisole, euglejcve i subakvalna tla. ŠUMSKE ZAJEDNICE ISTRAŽIVANOG PODRUČJA Forest communities in the investigated area Na istraživanom području ustanovljeno je ukupno šest šumskih zajednica, već ranije poznatih i opisanih u fitocenološkim radovima (He rp ka 1979, Ra uš 1979, Vukelić iRauš 2001,Mikac 2003). To su: Rakitov šibljak (Salicetum purpureae Wend.-Zel. 1952) Šuma bademaste vrbe (Salicetum triandrae Male. 1929) Šuma bijele vrbe s broćikom (Galio-Salicetum albae Rauš 1973) Suma bijele vrbe i crne topole (Šalici albae-Populetum nigraeJx. 1931) Šuma bijele i crne topole (Populetum nigro-albae Slavn. 1952) Suma veza i poljskog jasena (Fraxino-Ulmetum laevis Slav. 1952) Rakitov šibljak (Salicetum purpureae) česta je zajednica fragmentarno rasprostranjena na otocima i obalama uz Dunav, ali i manje potoke. Ima prijelazni karakter i tvori graničnu šumsku zajednicu prema močvarnim fitocenozama, prije svega tršćacima. Slična je zajednica bademaste vrbe (Salicetum triandrae) koja se razvija na najnižim dijelovima sprudova ili u depresijama gdje se voda povlači najkasnije. Razvija se do približno desete godine. Za to vrijeme potiče sedimentaciju riječnog materijala, čime stvara uvjete za uspijevanje bijele vrbe koja ju potiskuje. Šuma bijele vrbe s broćikom (Galio-Salicetum albae) razvijena je u nizama na aluvijalnim karbonatnim, nerazvijenim tlima, u unutrašnjosti ritova i dunavskih otoka uz bare i velike vodene površine. Nadovezuje se na rakitovu zajednicu ili izravno na tršćake ili barske fitocenoze. Poplave su u toj zajednici česte, traju 3 do 5 mjeseci, a visina vode najčešće je 2 do 4 metra. Zbog toga vrba tvori adventivno korijenje iz debla i nakon povlačenja vode ono ostaje visiti dajući šumi osebujan izgled. Šuma bijele vrbe i crne topole (Šalici albae-Populetum nigrae) najproširenija je fitocenoza na srednjim položajima dunavskih otoka i priobalja. Fitocenoza uspijeva u uvjetima rjeđih i kraćih poplava u odnosu na šumu bijele vrbe s broćikom, no poplave su češće i izraženije nego na višim položajima koje su zauzele sastojine crne i bijele topole. Lijepe sastojine ustanovljene su na području Šarkanja i Tikveša. Šuma crne i bijele topole (Populetum nigro-albae) raste na višim položajima dunavskih otoka, uglavnom nizvodno od Aljmaša i rjeđa je na istraživanom području. Uvjeti su povoljniji u odnosu na prethodne zajednice. Najviše položaje zauzima šuma veza i poljskog jasena (Fraxino-Ulmetum laevis). To su vlažne, povre- 225 |