DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 46 <-- 46 --> PDF |
I. Pilaš, N. Potočić: ODNOS UNUTARSHZONSK1H VARIJACIJA PRIRASTA DEBLA, ELEKTRIČNOG ... Šumarski list br. 5-6. CXXV11I (2004). 255-267 no potvrđeno) iz maksimuma kroskorelacije u - 1 koraku. Ta pojava vezana je također za prvi dio vegetacije (vrijeme povoljnih vodnih odnosa u tlu) dok u drugom dijelu vegetacije, nakon sniženja razine podzemne vode, dolazi do izjednačenja dinamike rasta debla dvije grupe stabala. U odnosu na istraživanje K o m l e n o v i ć a (1996), koji je za najvitalnija stabla dobio vrijednosti ispod 5 kQ, a osutost krošnje iznad 40 %, korespondirala je s vrijednostima iznad 11 kQ, utvrđene su niže vrijednosti otpora. U razdoblju od 26. 6. do 8. 7. električni otpor kambijalne zone dobrih stabala iznosi od 5 do 7 kQ, a loših od 7 do 11 kQ. Visina očitanja u različitim godinama mijenja se i u velikoj mjeri ovisna je od klimatskih prilika u godini istraživanja, a razlike su veće kod zdravstveno slabijih stabala ( L e v a n i č i dr. 1997). Unatoč razlikama u dobivenim vrijednostima, dinamika vrijednosti otpora slijedi isti trend smanjenja od proljeća prema ljetu i ponovnog porasta prema kraju vegetacijskog razdoblja, a diferencijacija stabala različite osutosti prema otporu kambijalne zone i dalje je vrlo jasna. Uz to, primjetne su i veće amplitude vrijednosti kod loših stabala. Ta pojava vezana je uz nejednako razvijenu kambijalnu zonu manje vitalnih stabala ( K o m l e n o v i ć 1996), raspadanje drvne tvari djelovanjem gljiva i posljedično oslobađanje iona ( T a t t a r i dr. 1972, O s t r o f s k y 1986, T o r e l l i i dr. 1990) te socijalni položaj u sastojim kroz dulje razdoblje (F e r i in 1993). Ovime je potvrđeno postojanje kolebanja sezonske dinamike električnog otpora kambijalne zone u ovisnosti o kolebanjima podzemne vode. Voda koja se transportira provodnim sustavom drveća sadrži otopljene tvari te pokazuje svojstva elektrolita. Stoga je kambijalna zona nositelj električne aktivnosti u deblu (Kurek 1992). Električni otpor ovisan je o svojstvima stanične stijenke i molarne koncentracije kationa u apoplastnoj tekućini. Električni otpor kambijalne zone, odnosno živih tkiva u deblu, u korelaciji je s brzinom prirasta i vitalnosti te tako sa zdravstvenim stanjem, odnosno kondicijom drveta. Tako zdrava stabla dobrog rasta sa širokom kambijalnom zonom i širokom živom korom, pogotovo provodnim floemom, iskazuju niži električni otpor i obrnuto (Tor e l l i idr. 1990, T o r e l l i i K r i ž a j 1991). Do istih je zaključaka došao K o m l e n o v i ć (1996) istražujući električni otpor kambijalne zone hrasta lužnjaka u Pokupskom bazenu. Pojava maksimuma spektralne gustoće u istovjetnom razdoblju ukazuje na međuovisnosti između promatranih varijabli, što je najočitije u razdoblju od 4,4, odnosno 5,5 mjerenja kod dinamike prirasta debla i podzemne vode na dubini cijevi od dva metra. Porast podzemne vode unutar tog profila tla, prema tomu, utječe i na porast prirasta debla tj. utječe na povećanje protoka vode i tvari u deblu. Isto tako, na temelju ovih i prethodnih mjerenja možemo ustvrditi kako postoji jasna povezanost između povećanja promjera debla hrasta lužnjaka u odnosu na povećanje vode u tlu, ali s druge strane samo iz mjerenja unutar jedne vegetacijske sezone nismo u mogućnosti ustanoviti o kojem se obliku veze radi. Iako promjene u radijusu debla u određenoj mjeri nastaju kao posljedica prolaska vode, ne može se decidirano tvrditi da se radi o uzlaznom tijeku vode kroz ksilem pod utjecajem transpiracije (S e - van to 2003), već je promjena radijusa debla uzrokovana i silaznim tijekom vode i otopljenih šećera kroz floem. Između širenja ksilema i transpiracije nije nađeno vremensko zadržavanje ( H e l l k v i s t i dr. 1980). Utvrđeno je kako vremenski odmak varijacija na deblu ima veze s unutarnjim transportom šećera kako su to utvrdili Se v a n to i dr. (2002 i 2003), što je pokazatelj dinamizama vezanih uz descedentne tokove floema. Do sada je prevladavalo tradicionalno shvaćanje kako transpiracija u stablima ovisi ponajprije o vodnom potencijalu lišća, međutim pojedina istraživanja potvrdila su kako isušivanje tla uzrokuje pokretanje određenih kemijskih spojeva od korijenja prema lišću, koji uzrokuju zatvaranje pući neovisno od vodnog potencijala u lišću ( L a n d s b e r g i Gower 1997 prema W a r t i n - ger i dr., Z h a n g i D a v i e s , T a r d i e u i dr). Tako možemo objasniti pojavu smanjenja i izjednačavanja prirasta debla kod dobrih i loših stabala u drugoj polovici vegetacijskog razdoblja, tj. u vrijeme pada podzemne vode. S obzirom i na postojanje lateralnog transporta vode i u njoj otopljenih tvari između ksilema i floema, cijeli tok vode u sistemu debla predstavlja izuzetno kompleksan sklop. U slučaju dinamike električnog otpora kambijalne zone problem je još kompleksniji, jer se radi o promjenama u količini i sastavu elektrolita tijekom vegetacijske sezone koji se izražava putem električnog otpora, pa uočavamo slabije podudarnosti spektrograma električnog otpora dobrih stabala i prirasta. Iako više autora smatra da negativna veza postoji između EOKZ i prirasta drveća (Short lc idr. 1977, K i l e idr. 1982, B l a n - e h a r d , S h o r t l e i Davis 1983, L i n d b e r g 1991), L e v a n i č i dr. (1997) dobili su relativno slabu negativnu vezu ( r = 0,44) visine otpora u mjesecu kolovozu i širine goda u godini mjerenja. Razmatrajući relativno slabu korelaciju kambijalnog otpora i prirasta, P i e n e i dr. (1984) smatraju da razlike u električnom otporu kod zdravih, dominantnih stabala u istoj sastojini pokazuju kompleksan odnos kambijalnog otpora i zdravstvenog stanja stabala, što se djelomično može objasniti razlikama u debljini floema između stabala. Postoji podudarnost dinamike električnog otpora kambijalne zone i dinamike razina podzemne vode na 0,5 m, što je donekle u vezi s pojavom neposrednih oborina na pokusnoj plohi koje se odražavaju na povećanje razine vode u površinskom piezometru (PO,5 m). 264 |