DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 138     <-- 138 -->        PDF

gume ruke upravitelja najveće šumarije Uprave šuma
Osijek - Šumarije Darda, dipl. ing. Dragomiru Pfeiferu,
koja gospodari s 12 000 ha površine. O pojedinostima
i značajkama šumarije upoznao nas je upravitelj
te ubrzo stižemo u rajsko podneblje, ptica i šuma, u
Parka prirode "Kopački rit".
Iako je vodostaj jezera bio nizak, uživali smo u prekrasnoj
flori i fauni tj. u krajobrazu iznimnog dara prirode,
u području kojem gospodare šumarija Darda i
Tikveš. Napuštajući Kopački rit, proputovali smo kroz
prvo mjesto u Baranji, Bilje, zatim kroz Kneževe Vinograde,
Suza, Zmajevac, uz napomenu da su vinogradi
toga područja ponajviše u privatnom vlasništvu, a
vino se čuva u ukopanim podrumima u pješčanim okomitim
visokim zasjecima, iza svake slikovite baranjske
obiteljske kuće.
Ubrzo smo dospjeli do mjesta Batina, gdje Dunav
nešto sjevernije ulazi na teritorij Republike Hrvatske, a
napušta kod Iloka, kojega ćemo tek sutradan vidjeti. S
mjesta spomenika ruskim vojnim žrtvama širok je pogled
na vojvođansku lijevu obalu Dunava, a preko puta
naziru se mjesta Bezdan, Bački Monoštar, južnije Apatin.
Pred nama se vidi ulaz u kanal Dunav-Tisa-Dunav,
a nešto južnije Dunavom koji nas razdvaja je Batinski
most, koji nas opet povezuje s "komšijama".
Nakon kraćeg odmora ostavili smo Dunav i krenuli
preko Belog Manastira i Baranjskog Petrovog Sela prema
Osijeku. S nama je ponovno kolega Berislav i izvješćuje
nas kako smo mi prvo HSD koje je prešlo preko
novog mosta na Dravi i ušli preko Belišća u Slavoniju,
u području gospodarenja najmanje šumarije Uprave
Osijek - Šumarije Valpovo, ali zato s najstarijim
upraviteljem dipl. ing. Stjepanom Vid ako vicem.
Odmoriše u lugarnici "Jarčevac"
Pod nadzorom Berislava stigli smo do lugarnice
"Jarčevac". Ing. Vidaković ukratkom je opisao povijest
lugarnice, koja je nekada bila lovačka kuća i odmorište
vlasnika grofa Normana. To nam je bilo odmorište,
nakon programa po Baranji. Upravitelj Vidaković
predstavio nam je mladog kolegu "drvarca" direktora
Belišća, dipl. ing. Mira Špoljarića, koji nam
je bio ugodno društvo za slasnim objedom. Nakon
primjerenog odmora, zbog programa i želja da što više
vidimo, krenuli smo pod vodstvom upravitelja na plantažu
topola i vrba, za koje su Dalmoši pokazali iznimnu
znatiželju, "dosađujući" čak kolegi Vidakoviću
brojnim pitanjima u području G.J. Valpovačko-podravske
šume u predjelu "Topolje", gdje se nalazi i rasadnik
topola "Topolje" površine 15 ha. Saznali smo
da posjeduju i najveći rasadnik u Hrvatskim šumama
"Višnjevac", površine od 40 ha. Oprostili smo se s valpovačkim
kolegamai krenuli prema Osijeku. Predsjednik
Berislav uvodi nas kroz predgrađe Retfalu u Osijek.
S Osijekom, s njegovom poviješću, kulturom i
spomenicima, upoznao nas je kolega Berislav.
Sastavljač ovih putnih crtica, nakon šezdeset godina,
doživio je ponovni susret s Osijekom, gradom svog
dječaštva od 1941.-1944. Napuštajući Stari grad i
Tvrđu s nama su u punom sastavu kolege Berislav Vinaj,
Ilija Gregorović i Miro Špoljarić. Preko Nemetina,
putujemo u pitoreskno mjesto Aljmaš, poznato iz vremena
srpske okupacije. Pristigli smo u sumrak, a u odmorištu
pojeli najbolji fiš-paprikaš na svijetu, u krčmi
"Kod Daneta". Bilo je i drugih delicija, predjelo kulen
itd, no paprikaš je bio povijesni kao i slasni zalogaji
pečenog smuđa i šarana. Napustili smo ubrzo Baranju
te slavonskom ravnicom, karocom produžili put Vinkovaca
u naš "Admiral".
Dana 17. svibnja, nakon više-manje kraćeg noćnog
odmora u "Pinkaču", ponovno nas uzima pod svoje
predsjednik Gregorović. Usputnom vožnjom upoznaje
nas sa značajkama i podacima Uprave šuma Vinkovci,
koja gospodari sa 72 000 ha šuma i šumskog zemljišta,
sa 12 šumarija i 850 uposlenih, 20 milijuna m3 drvne
zalihe lužnjaka te ostalih vrijednih vrsta: jasena, graba
356