DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 115     <-- 115 -->        PDF

tor je decidirano predložio za kontinentalni dio Hrvatske
prihvat fazana u kombinirano hranilištc. Rezultate
istraživanja autor je obradio matematičko-statističkim
metodama.
Za potpun uspjeh postupka u kombiniranom prihvatilištu
autor daje istražene i dokazane upute:
1. Izbor lokacije - 5 uvjeta
2. Površina zatvorenog i otvorenog dijela prihvatilišta
(1 : 10) na bazi 500 fazana - 3 upute
3. Priprema površina - minimum 4 upute
4. Ograđivanje - 2 upute
5. Vegetacijski pokrov - 4 upute
6. Opremljenost objekata s alatom - zatvoreni dio 5
uputa i otvoreni dio 10 uputa
Uz sve to čitatelj ove radnje spoznat će postupke s
fazanima kao stoje hranjenje, pojenje, higijena, bolesti,
vrijeme boravka fazana u pojedinim fazama, kalendar
radova u prihvatilištu, proces odrastanja i podivljavanja.
Autor je izradio i priložio nacrt s brojnim detaljima za
kombinirano prihvatilište. Lovoovlaštenici koji u gospodarenju
divljači imaju obvezu gospodarenja sitnom
pernatom divljači, ovaj magistarski rad mogu koristiti
kao priručnik. Na kraju želimo komentirati 3 zaključka.
Prvi zaključak je da se gotovo svi gubici na ispuštenim
fazanima događaju u lovištu. Toj se fazi podivljavanja
premalo posvećuje pozornost. O odabranim površinama
za umjetno uzgojene fazane treba cijelu godinu voditi
brigu, a posebice prije, za i poslije ispuštanja fazanske
divljači. Drugi zaključak odnosi se na potreban prostor
za fazane, bez obzira na tip prihvatilišta. Treba osigurati
1 m2 za svakog fazančića starosti 7 - 8 tjedana. Unutar
kombiniranog prihvatilišta ne smije biti nikakvih objekata
koji bi narušavali mir. Omjer zatvorenog dijela
kombiniranog prihvatilišta u odnosu na ukupnu površinu
prihvatilišta treba biti 1 : 10.
Zaključke autor završava tvrdnjom da je optimalni
tip prihvatilišta za fazane u lovištima kontinentalnog
dijela Hrvatske kombinirani tip.
Nije nam poznato da se posljednjih godina netko bavio
istraživanjima problema sitne divljači na znanstvenoj
osnovi ili ista nisu publicirana. Stoga je autor i primio
čestitke za takav doprinos lovnoj znanosti i praksi.
Ne može se dati bolja ocjena tog magistarskog rada
od one koju je dalo Povjerenstvo znanstveno nastavnog
Vijeća šumarskog fakulteta, gdje pored ostalog
stoji: "Sam rad po svom opsegu, broju istraživačkih
parametara i u konačnici rezultatom, donekle prelazi
okvire kvalifikacijskog rada - stručnog magistarskog
rada - ali je bilo vrlo teško izostaviti bilo koji segment
u istraživanju, obradi podataka i na kraju njihovoj interpretaciji,
a da se pritom ne naruši cjelovitost rada".
Time je Povjerenstvo htjelo izreći da je šteta što nije
znanstveni stupanj umjesto stručnog.
Nadamo se da će dolazak autora u HŠ d.o.o. pridonijeti
stručnom gospodarenju sitnom divljači u lovištima
kojima gospodare HŠ d.o.o., te da autor neće stati
sa znanstveno-istraživačkim radom.
Prof. dr. se. Dominik Raguž
Mr. sp. VLADO JUMIC, dipl. ing. šum.
obranio je magistarski rad 24. 7. 2003. godine
Mr. sp. Vlado Jumić, dipl.
ing. šum. rođen je 13. svibnja
1965. godine u Grabovcu, kraj
Kneževih vinograda gdje i sada
živi. U Kneževim vinogradima završio
je osnovnu školu, a srednju
drvnotehnološku u Osijeku. Godine
1982. zapošljava se u lovnošumskom
gospodarstvu "Jelen"
kao poslovođa na pilani u Zlatnoj
Gredi, te po potrebi radi i kao
šumarski tehničar u Šumariji Tikveš.
Kao dragovoljac sudionik je
Domovinskog rata od 1991 - 1994.
godine. Godine 1992. tijekom izvršavanja
borbenog zadatka teže je
ranjen u nogu. Ministarstvo obrane
RH ga je kao invalida Domovinskog
rata uputilo na daljnje školovanje
na Šumarski fakultet u Zagrebu.
Studij na Šumarskom fakultetu
u Zagrebu upisao je 1994/95.,
a diplomirao je u svibnju 1999. Iste
godine upisao je poslijediplomski
studij smjera lovstvo na istom fakultetu.
Zaposlen je u poduzeću
HŠ d.o.o. na radnom mjestu revirnika
u Šumariji Tikveš. Tijekom
studija bio je jedan od glavnih osnivača
lovačke sekcije Šumarskog
fakulteta, a obnašao je i dužnost
predsjednika sekcije. Objavio je je-
333

ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 116     <-- 116 -->        PDF

dan znanstveno-popularni članak. Fakultetsko vijeće
Šumarskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici 27.
lipnja 2003. godine imenovalo je Povjerenstvo za ocjenu
izrađenog magistarskog rada V. Jumića: prof. dr. se.
Joso Vukelić - predsjednik, doc. dr. se. Marijan
Grubešić - član, Šumarski fakultet Zagreb, prof. dr.
se. Zvonimir Tucak - Poljoprivredni fakultet Osijek,
član.
Za mentora Vijeće je imenovalo doc. dr. se. Marijana
Grubešića. Pred gornjim Povjerenstvom obranio je stručni
magistarski rad 24. 7. 2003. godine pod naslovom:
"Tjelesni i trofejni razvoj jelena običnog (Cervus elaphus
L.) u državnom lovištu VII/4 - Garjevica".
Rad je opsega 76 stranica i uređen je u 10 potpoglavlja.
Za ovaj sažeti prikaz odabrali smo u kratkim
crtama dijelove poglavlja metode rada, rezultate istraživanja
te rasprave i zaključake.
U poglavlju metode rada autor je predočio način
prikupljanja podataka za potrebe rada. Podaci se odnose
na 10 lovnogospodarskih godina, a analizirana su
sva odstrijeljena grla te uzeti sljedeći parametri: datum
odstrela, neto težina, vrijednost trofeja u CIC točkama,
a od izmjere trofeja uzeti su: duljina grane, duljina nadočnjaka,
duljina srednjaka, opseg vijenca, opseg rogova
između nadočnjaka i srednjaka te srednjaka i krune,
težina rogovlja, raspon rogova i broj parožaka. Pri
tomu je bitan podatak starost grla. U daljnjoj obradi
podaci su uspoređivani s analognim podacima trofeja
Baranje i lovišta Đurđenica. Rezultati istraživanja su
brojni. U razdoblju od 10 godina u lovištu Garjevica
odstrijeljena su 392 jelena ili 47 % od ukupnog odstrela.
U prvih 5 godina odstreljivani su uglavnom srednjedobni
jeleni. Međutim u drugih 5 godina politika odstrela
je promijenjena, pa se težište odtrijela odnosilo
na kategorije podmlatka i mladih grla. Trofejni razvoj
jelena pokazuje pregled stečenih trofeja od 1992 -
2002. u medaljama: zlatnih 12 %, srebrnih 19 % i brončanih
24 %. Bez medalje je odstreljeno 45 % jelena.
Autor je analizirao postizanje maksimalne vrijednosti
mjerenja parametara trofeja prema dobi:
- Duljina grane u 8 - 9-toj godini
Duljina nadočnjaka u 10-toj godini
Duljina srednjaka u 8 - 9-toj godini
- Opseg vijenca u 10-toj godini
Opseg između nadočnjaka i srednjaka u 10-toj
godini
Opseg između srednjaka i krune u 10-toj godini
- Masa rogova u 9 - 10 godini
- Raspon rogova u 9-toj godini
Broj parožaka u 8 - 9-toj godini
Prema iznijetome, nakon statističke obrade i grafičkih
prikaza uočava se daje najviše elemenata roga postiglo
svoj maksimum u starosti 9 -10-ta godina.
Rezultat toga predstavljaju uzgojni zahvati, genetske
osnove populacije kao i utjecaj ekoloških čimbenika.
Autor naglašava tehnologiju uzgoja kao izuzetno
značajan čimbenik za povećanje kvaliteta trofeja.
Autor je zaključke rada napisao u 13 točaka. Neke
citiramo:
"Kroz promatrano razdoblje u odstrelnom kontingentu
dominiraju jeleni u odnosu na telad i košute, a
u kategoriji jelena dominiraju mlađa grla. Time se
dobiva povećani prirast, a početak izlučivanja neperspektivnih
muških grla pomiče se na pomladak i
mlada grla.
Kroz promatrano razdoblje ukupno je odstrijeljeno
22,4 grla jelenske divljači na 100 ha LPP. Godišnji
odstrel je varirao od 1,2 do 4,5 grla na 100 ha LPP, s
prosjekom od 2,2 grla na 100 ha LPP. Ovakav podatak
govori o vrlo visokoj odstrelnoj kvoti, a maksimalna
vrijednost nadmašuje prosjek Baranje.
U intenzivnom lovnom gospodarenju proizvodi se i
značajna količina mesa divljači (divljačine). U ovom
je lovištu ona varirala od 4 038 kg (108,5 kg/100 ha
LPP) do 15 327 kg (412 kg/100 ha LPP) godišnje".
Navedeno Povjerenstvo dalo je visoku ocjenu
ovom stručnom radu. U ocjeni se osobito ističe značenje
da je autor odabrao područje istraživanja koje ranije
nije bilo predmet sličnih radova, a danas postiže međunarodna
priznanja u lovnom gospodarenju. U tom
lovištu odstrijeljen je jelen čiji je trofej prvak Hrvatske.
Povjerenstvo ističe daje u istraživanju jelena najviše
rađeno u baranjskim lovištima, dok su ostala slična
lovišta ostala manje obrađena, pa bi trebalo znanstveno
obraditi ostala lovišta jelena običnog u Hrvatskoj,
stoje preporuka i autora.
Rad predstavlja vrijedan doprinos istraživanju jelena
običnog, a stečeno zvanje daje poticaj autoru da nastavi
istraživanja i time doprinese boljem gospodarenju
tom vrstom divljači u Hrvatskoj.
Prof. dr. se. Dominik Raguž
334