DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 111     <-- 111 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA
U PRIRODNOM ŠUMSKOM EKOSUSTAVU, DIVLJAČ
MORA BITI URAVNOTEŽENA SASTAVNICA
Hrvatska šumarska znanost i struka odavna posjeduju
praktična iskustva i svjedočanstva u gospodarenju
šumskim ekosustavima, pa su nedvojbeno i jasno opredjeljene
za uzgoj prirodnih šuma. Slijedom toga, isto
tako čvrsto stručno opredjeljenje odnosi se i na uzgoj
svih autohtonih vrsta divljači u broju koji ne ugrožava
stabilnost šumskih staništa i proizvodnost općih dobara.
Šumski ekosustavi Hrvatske, zahvaljujući dvjestogodišnjoj
šumarskoj tradiciji i načelu potrajnosti, najočuvaniji
su u Europi. Po svojoj prirodnosti (95 %), bioraznolikosti,
obnovljivosti, proizvodnosti biomase i općih dobara
šume, Hrvatska uistinu predstavlja posljednju prirodnu
oazu u Europi.
Aktualni svjetski razvojni procesi, posebno u okruženju
razuzdane globaliziranc ekonomije, nespojivi su
s održivim razvojem i sposobnošću građenja sigurne i
potrajne budućnosti naših šuma. Pod pojmom održivosti,
osim ekonomskih, društvenih i kulturnih, nužni su i
neizbježni ekološki sadržaji. O tome kakva je aktualna
problematika u očuvanju stabilnosti šumskih ekosustava
u Hrvatskoj, progovorit ću kroz prikaz njihove
ugroženosti glede neprimjerenog gospodarskog pristupa
u uzgoju krupne divljači, posebno srneće.
Nacionalna strategija zaštite okoliša jasno se opredjeljuje
za:
a) gospodarski razvoj
b) socijalni boljitak i
c) cjelovitu zaštitu prirode.
Stanje lovstva u Hrvatskoj karakterizira:
smanjenje i degradacija staništa divljači
slaba popunjenost populacija (zec, trčka, kamenjarka)
kvalitativna destrukcija populacija (ob. jelen, srna)
izrazito upitna jednostrana zaštita krupnih predatora
(vuk, ris, medvjed)
osjetno i opasno povećanje populacije divlje svinje
ugroženost od bolesti (svinjska kuga, trihinela, veliki
američki metilj, bjesnoća)
relativno slaba lovačka izobrazba i znanje o prirodi
izostanak stručnih opažanja i pokrivenosti kompetentnim
nadzorom
slaba zaštita rijetke i posebno zaštićene faune.
Pregled lovnih površina prema lovoovlaštenicima:
Lovoovlaštenik Površina ha % udio
Zajednička lovišta 3,200.000 65,5
Koncesije i zakup 1,346.472 27,6
Hrvatske šume 337.895 6,9
Ukupno 4,884.367 100,0
Iz ovog pregleda, prepoznatljivi su površinski udjeli
lovnog gospodarenja prema vrstama lovoovlaštenika.
Sa 65,5 % lovišta gospodare lovne udruge, koje s
manje ili više izobrazbe, stručnosti i odgovornosti za
odnose unutar cjelovitih ekosustava gospodare s divljači.
Koncesionari i lovozakupnici imaju 27,6 % lovnih
površina, pod isto tako slabom kontrolom u gospodarenju,
dok Hrvatske šume d.o.o. gospodare sa svega
6,9 % lovnih površina Hrvatske. Za lovoovlaštenika
Hrvatske šume d.o.o. svakako treba naglasiti da u tim
lovištima integralno s cjelovitim šumskim ekosustavom
gospodare šumari profesionalci, uz stalnu suradnju
sa znanošću. Ono na što treba ponovno i jasno upozoriti,
je činjenica da još uvijek funkcija nadzora u
Republici Hrvatskoj nije u stanju fizički pokriti, pa niti
kompetentno nadzirati ukupno lovno gospodarenje.
Ne malu, čak izrazito značajnu ulogu u opažanju i
predstavljanju važnosti lovstva pred javnošću ima njegova
stručna, kritička i medijska prezentacija. Do sada,
u medijskoj borbi za zaštitu prirode, nažalost, češće se
susrećemo sa zanesenjačkom "romantičnom idilom"
nego sa stvarnim poznavanjem i prepoznavanjem nužnosti
stručnih i nužnih intervencija u borbi za očuvanje
dobre ili ozdravljenje narušene prirodne ravnoteže.
Zbog nepridavanja odgovarajućeg značenja zaštiti
prirode, lovstvu i temeljnog neznanja, izostaje uloga
arbitraže kod institucija države. Otuda i istina kako i
zašto od državnih institucija nadzora izostaju stvarni
obračuni s nesavjesnim korisnicima prirodnih dobara,
koji gospodareći prelaze liniju održanja ravnoteže i
osiguranja potrajnosti, kao i razlikovanje odnosno vrijednosno
priznavanje onih lovoovlaštenika koji znanstveno-
stručno uranjaju u sustav prirode, a svojim aktivnostima
znalački i programirano utječu na njeno
očuvanje, održanje bioraznolikosti ili programiranu
uspostavu narušene ravnoteže.
Svi naši pozitivni propisi jasno nas obvezuju na
očuvanje prirode i prirodne ravnoteže unutar šumskih
ekosustava. Stručna, pa i najstarija lovačka literatura,
nedvojbeno se određuje prema mogućnostima uzgoja
329

ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 112     <-- 112 -->        PDF

divljači. Sažeto, može se izreći jednostavna a dobra
misao: Brojno stanje divljači mora biti uravnoteženo
s mogućnostima zdrave i izdašne prirodne prehrane,
bez značajnijih šteta na šumi i poljoprivredi.
Aktualna problematika gospodarenja šumskim
ekosustavima bremenita je značajnom ugroženošću
šumskih ekosustava sušenjem hrastika i degradacijom
nizinskih staništa, ali isto tako u brdsko-planinskom
dijelu, sušenjem jele ugrožena su najvrijednija staništa
prebornih šuma bukve i obične jele.
Posljednjih pet godina (1999-2003) prosječna značajna
oštećenost kod hrasta lužnjaka (>25 % osutosti
krošanja) kretala se u rasponu od 21,3 % do 30,2 %
stabala, dok se značajna oštećenost obične jele u istom
razdoblju kretala od 58,1 % do 70,3 % stabala.
Takvo stanje značajne oštećenosti naših najvrijednijih
gospodarskih vrsta drveća potvrđuje i podatak da
je prosječni udio sanitarnih sječa u prethodnom prihodu
kod hrasta lužnjaka u razdoblju od 1996-2003. iznosio
čak 57 %, pa je prethodni prihod za hrast lužnjak,
zbog sušenja, već u osmoj godini valjanosti
ŠGOP-a prekoračio ukupno propisanu sječu hrasta
lužnjaka za 1,581.677m3. Dakako daje takav razvoj
događaja izazvao goleme teškoće u prirodnoj obnovi,
posebno lužnjakovih sastojina. Sjedne strane degradacija
staništa izazvala je veći udio grmlja i prizemnog
rašća u sastojinama, što pogoduje svoj divljači, posebno
srnećoj, no istovremeno, značajno su se povećale
teškoće, opseg radova i troškovi u obnovi hrasta lužnjaka,
kao i štete na pomlatku srneće divljači.
Gospodarska jedinica hektara biljaka/ha
Bukovac 99,53 13.670
Varoški lug 13,00 26.400
Novakuša-Sikava 95,76 11.347
Česma 117,98 10.251
Ukupno-prosječno 326,27 12.259
Brojčani podaci vrijednog i redovitog osmogodišnjeg
utvrđivanja brojnosti pomlatka hrasta lužnjaka
Slika 1. Posljedice višegodišnjeg odgrizanja vršnog izbojka
330
statističkom metodom prosječnog uzorka za Šumariju
Vrbovec, razlikuju se po gospodarskim jedinicama od
minimalno 10.251 biljke po 1 ha do maksimalnih
26.400 biljaka po 1 ha. Ipak, prosječan broj biljaka za
Šumariju upozorava kako je ipak riječ samo o 12.259
biljaka hrasta lužnjaka po 1 ha, dok se kod normalnih
prirodnih obnova, iskustveno, taj broj kretao između
30-50.000 biljaka po 1 ha.
Osim brojnosti pomlatka, po davno predloženoj (i
još uvijek neslužbenoj) Metodologiji utvrđivanja i obračuna
šteta od divljači (Knepr J.), vršeno je i utvrđivanje
količine netolerantnih šteta u postocima. Netolerantno
oštećenje poglavito se odnosi na odgriz vršnog izbojka
biljke. Taj prosječni podatak za Šumariju Vrbovec iznosi
50,8 %, a kreće se od 38-74 % oštećenih biljaka.
Računski, to znači daje od prosječnog broja biljaka hrastovog
pomlataka (12.259 biljaka po 1 ha) isto tako prosječno,
a netolerantno oštećeno 6.227 biljaka po 1 ha.
Ograđivanje svake lužnjakove površine u obnovi
nalaže dodatno ulaganje od prosječno 3.564 EUR-a po
1 ha. Ako se zna daje ukupan godišnji prihod države
od koncesija i zakupa lovišta svega 2,115.147 EUR-a,
onda se vrlo brzo može zaključiti kako će troškovi
ograđivanja vrlo brzo preteći prihode od lovozakupnine
i koncesija, pa se opravdano postavlja pitanje stoje
tu racionalno? Odgovore na ta pitanja davno nam je
dala naša znanost, praksa i sva zakonska regulativa
određenjem iz Zakona o šumama, koji u članku 40.
određuje: "Od divljači, mogu se u šumi uzgajati
samo one vrste i u onolikom broju koji ne smeta
pravilnom gospodarenju šumama."
Orijentacijski, normirana brojnost matičnih fondova
srneće divljači na 1000 ha lovnoproduktivnih
površina može se kretati;
na I bonitetu ; od 60 do 100 grla
na II bonitetu ; od 40 do 80 grla
- na III bonitetu ; od 20 do 60 grla
na IV bonitetu ; od 10 do 40 grla
- na V bonitetu ; od 5 do 20 grla
Slika 2. Skupo i nerazumno ograđivanje svake površine u obnovi

ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 113     <-- 113 -->        PDF

(Izvori; dr. Andrija Gostiša; Srne-Zagreb-1952., Stručne podloge
za bonitiranje lovišta u Republici Hrvatskoj - 1994. i Lovstvo-
Osijek 2001. prema autoru Bakošu i suradnicima 1988).
Već i ovako krupne razlike u orijentacijskom normiranju
brojnosti matičnih fondova srneće divljači na
1000 ha lovnoproduktivne površine, kao i prepoznatljiva
trajna oštećenja na hrastovim biljkama, daju nam za
pravo ustvrditi kako svako lovište zahtijeva i nalaže
precizno bonitiranje i dakako određivanje stanišno dopustive
brojnosti, u ovom slučaju srneće divljači.
Bilo bi nekorektno spomenuti daje često u pitanju i
neodgovarajuća aktivnost lovoovlaštenika u poboljša-
Slika 3. i 4. Trajne deformacije hrastovih biljaka oštećivanih odgrizom
nju i stvaranju prirodnih uvjeta za osiguranje izdašne
prirodne hrane u lovištima. Naši su davni prednici u
gospodarenju lovištima vrlo dobro znali što to treba
poduzimati, kako bi se na primjer srneća divljač vezala
za stanište i činila na šumi bitno manje štete.
Pred zimu, obarala su se stabla mekih listača, a kod
svake sadnje unašale su se sadnice jarebike, brekinje,
oskoruše, divlje jabuke i divlje kruške. Na odgovarajućim
mjestima stimulirao se glog, trnina, kurika, svib,
dren, vrbe i lijeska, dok su se mnoge male oranične površine
uz rubove lovišta podređivale uzgoju sočnih
krmiva. Zbog toga, buduće, revidirane Upute o bonitiranju
lovišta moraju vrlo precizno ocjenjivati sve ekološke
čimbenike koji predstavljaju temelj kod određivanja
bonitetnih razreda za svaku vrstu divljači.
I uz pretpostavku vrlo dobro izvršenog bonitiranja,
stalna dinamika promjena u ekosustavima nalaže trajnu
stručno kompetentnu kontrolu, koja će na svaki poremećaj
u odnosima divljač-stanište odgovorno reagirati.
Na sve te promjene, institucije nadzora moraju znalački
i odgovorno reagirati, a količina šteta na šumi mora biti
kriterij za obvezne gospodarske mjere u lovištu.
Na kraju, opredjeljujem se i citirat ću točku 3. Zaključaka
6. Konferencije EUROPAFORUM FORSTVERVVALTUNG-
a, održanog u organizaciji IUFRO,
EFI (Europski šumarski institut) od 18-22. rujna 2002.
u Drveniku: "Slijedom ustavnih odredbi u pogledu
značaja i obveze očuvanja šumskih ekosustava, šumarsko-
lovna struka Hrvatske jasno je opredjeljena
za prirodni uzgoj svih autohtonih vrsta divljači u
onolikoj brojnosti koja ne ugrožava stabilnost staništa,
proizvodnost općih dobara i drveta".
Bilo bi dobro, kada bi država shvatila od koje je
sudbinske važnosti ravnoteža unutar svih šumskih ekosustava
te prepoznala da šumarska znanost i struka
Hrvatske mora u budućnosti prihvatiti i ponijeti odgovornost
za očuvanje stabilnosti, prirodnosti, bioraznolikosti
i potrajnosti svih sastavnica šumskih ekosustava
Hrvatske.
Tomislav Starčević
331