DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 111 <-- 111 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA U PRIRODNOM ŠUMSKOM EKOSUSTAVU, DIVLJAČ MORA BITI URAVNOTEŽENA SASTAVNICA Hrvatska šumarska znanost i struka odavna posjeduju praktična iskustva i svjedočanstva u gospodarenju šumskim ekosustavima, pa su nedvojbeno i jasno opredjeljene za uzgoj prirodnih šuma. Slijedom toga, isto tako čvrsto stručno opredjeljenje odnosi se i na uzgoj svih autohtonih vrsta divljači u broju koji ne ugrožava stabilnost šumskih staništa i proizvodnost općih dobara. Šumski ekosustavi Hrvatske, zahvaljujući dvjestogodišnjoj šumarskoj tradiciji i načelu potrajnosti, najočuvaniji su u Europi. Po svojoj prirodnosti (95 %), bioraznolikosti, obnovljivosti, proizvodnosti biomase i općih dobara šume, Hrvatska uistinu predstavlja posljednju prirodnu oazu u Europi. Aktualni svjetski razvojni procesi, posebno u okruženju razuzdane globaliziranc ekonomije, nespojivi su s održivim razvojem i sposobnošću građenja sigurne i potrajne budućnosti naših šuma. Pod pojmom održivosti, osim ekonomskih, društvenih i kulturnih, nužni su i neizbježni ekološki sadržaji. O tome kakva je aktualna problematika u očuvanju stabilnosti šumskih ekosustava u Hrvatskoj, progovorit ću kroz prikaz njihove ugroženosti glede neprimjerenog gospodarskog pristupa u uzgoju krupne divljači, posebno srneće. Nacionalna strategija zaštite okoliša jasno se opredjeljuje za: a) gospodarski razvoj b) socijalni boljitak i c) cjelovitu zaštitu prirode. Stanje lovstva u Hrvatskoj karakterizira: smanjenje i degradacija staništa divljači slaba popunjenost populacija (zec, trčka, kamenjarka) kvalitativna destrukcija populacija (ob. jelen, srna) izrazito upitna jednostrana zaštita krupnih predatora (vuk, ris, medvjed) osjetno i opasno povećanje populacije divlje svinje ugroženost od bolesti (svinjska kuga, trihinela, veliki američki metilj, bjesnoća) relativno slaba lovačka izobrazba i znanje o prirodi izostanak stručnih opažanja i pokrivenosti kompetentnim nadzorom slaba zaštita rijetke i posebno zaštićene faune. Pregled lovnih površina prema lovoovlaštenicima: Lovoovlaštenik Površina ha % udio Zajednička lovišta 3,200.000 65,5 Koncesije i zakup 1,346.472 27,6 Hrvatske šume 337.895 6,9 Ukupno 4,884.367 100,0 Iz ovog pregleda, prepoznatljivi su površinski udjeli lovnog gospodarenja prema vrstama lovoovlaštenika. Sa 65,5 % lovišta gospodare lovne udruge, koje s manje ili više izobrazbe, stručnosti i odgovornosti za odnose unutar cjelovitih ekosustava gospodare s divljači. Koncesionari i lovozakupnici imaju 27,6 % lovnih površina, pod isto tako slabom kontrolom u gospodarenju, dok Hrvatske šume d.o.o. gospodare sa svega 6,9 % lovnih površina Hrvatske. Za lovoovlaštenika Hrvatske šume d.o.o. svakako treba naglasiti da u tim lovištima integralno s cjelovitim šumskim ekosustavom gospodare šumari profesionalci, uz stalnu suradnju sa znanošću. Ono na što treba ponovno i jasno upozoriti, je činjenica da još uvijek funkcija nadzora u Republici Hrvatskoj nije u stanju fizički pokriti, pa niti kompetentno nadzirati ukupno lovno gospodarenje. Ne malu, čak izrazito značajnu ulogu u opažanju i predstavljanju važnosti lovstva pred javnošću ima njegova stručna, kritička i medijska prezentacija. Do sada, u medijskoj borbi za zaštitu prirode, nažalost, češće se susrećemo sa zanesenjačkom "romantičnom idilom" nego sa stvarnim poznavanjem i prepoznavanjem nužnosti stručnih i nužnih intervencija u borbi za očuvanje dobre ili ozdravljenje narušene prirodne ravnoteže. Zbog nepridavanja odgovarajućeg značenja zaštiti prirode, lovstvu i temeljnog neznanja, izostaje uloga arbitraže kod institucija države. Otuda i istina kako i zašto od državnih institucija nadzora izostaju stvarni obračuni s nesavjesnim korisnicima prirodnih dobara, koji gospodareći prelaze liniju održanja ravnoteže i osiguranja potrajnosti, kao i razlikovanje odnosno vrijednosno priznavanje onih lovoovlaštenika koji znanstveno- stručno uranjaju u sustav prirode, a svojim aktivnostima znalački i programirano utječu na njeno očuvanje, održanje bioraznolikosti ili programiranu uspostavu narušene ravnoteže. Svi naši pozitivni propisi jasno nas obvezuju na očuvanje prirode i prirodne ravnoteže unutar šumskih ekosustava. Stručna, pa i najstarija lovačka literatura, nedvojbeno se određuje prema mogućnostima uzgoja 329 |