DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 122 <-- 122 --> PDF |
Volio je dobro društvo, vic, i pjesmu, volio je ribolov, bio je vrstan vinogradar, uživao u uređivanju svog dvorišta, a volio je i knjige. Neizmjerno je volio svoju suprugu, cijenio sinove, snahe i unuke, te im nastojao pomoći koliko je to bilo u njegovoj moći. Štovani Upravitelju! Ne može se u ovom tužnom trenutku reći sve o vama, ali znam da ćete živjeti u srcima onih za koje ste živjeli, koje ste ljubavlju darivali. Neka vaše tijelo prihvati Međimurska zemljica, a vašu dušu ovog jesenskog popodneva lagani vjetrić ponese u vječni smiraj Međimurskih šumica. Tamo ćemo se sresti sa vama, tamo će živjeti naša sjećanja na vas kao stručnjaka i divnog plemenitog čovjeka. Vašoj supruzi, sinovima, snahama, unucima i rodbini iskrena sućut u ime svih kolega i djelatnika "Hrvatskih šuma", a vama dragi Upravitelju još jednom veliko hvala za sve. Laka vam bila hrvatska gruda. Kolege i prijatelji JOSIP TUMBRI, dipl. ing. šumarstva (1920 - 2003) Šestog prosinca 2003. godine zauvijek nas je napustio kolega Turnbri . Napustio nas je dragi, skroman čovjek, kojega su svi suradnici, znanci i prijatelji veoma cijenili i voljeli. Njegova skromnost u kojoj je čak i pretjerivao, godila je svakom sugovorniku, bilo da se radilo o poslu ili o uobičajnim razgovorima. Nikada nije tražio bilo što za sebe jer je bio zadovoljan s onime što je imao i što gaje okruživalo u njegovom životu. Takvog smo ga paznavali, cijenili i voljeli. Rođen je u Dragan i ću kraj Karlovca 1. 3. 1920. godine u obrtničkoj obitelji oca Ilije i majke Emilije. Osnovnu školu završio je u Draganiću, a II. Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1939. godine. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu te apsolvirao 1942/1943. Vrtlog ratnih strahota zahvaća i Jožu te do kraja Drugog svjetskog rata provodi u regularnoj vojsci NDH kao domobran. Po završetku rata prolazi kroz mnoge torture kao i mnogi mladići toga vremena, ali nakon relativno kratkog vremena biva pušten na slobodu. Posvećuje vrijeme učenju i 1949. godine diplomira na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Odmah po primljenoj diplomi zapošljava se u Šumskom poduzeću Vojnić na poslovima operativne evidencije, a potom u planskoj službi. Nakon prvog radnog mjesta, premješten je za kotarskog referenta za šumarstvo u Pazinu. Već 1951. g. premještanje na mjesto upravitelja šumarije Krašić, a 1956. g. prelazi u šumariju "Klek" u 1 k "i k l i L Ogulinu na mjesto pomoćnika upravitelja. Godine 1960. prelazi u novoosnovano Š.G. "Papuk" u Voćinu, najprije za referenta uzgajanja šuma, a zatim na mjesto tehničkog direktora. Godine 1962. prelazi u Podravsku Slatinu zajedno s upravom, gdje je postavljen za v. d. direktora 1965. godine, a 1966. i za direktora tog Š.G. gdje ostaje do 1970. godine. Godine 1970. u vrtlogu novih integracijskih procesa prelazi u Š.G. Bjelovar na radno mjesto referenta za zaštitu šuma. Ubrzo dolazi do daljnjih integracija sa Š.G. Koprivnica, osnivaju se Zajedničke službe Združenog poduzeća koje opslužuju i drvnu industriju bjelovarskog, koprivničkog i varaždinskog područja. U toj organizaciji kolega Tumbri radi na poslovima plana, analize i kao voditelj Odjela za projektiranje šumskih prometnica. Ubrzo dolazi do osipanja integriranih šumarskih i drvnoindustrijskih poduzeća, pa se tako i kolega Tumbri vraća u Stručne službe Š.G. "Mojica Birta" Bjelovar, u Odjel za uređivanje šuma, na mjesto samostalnog taksatora, gdje je radio do odlaska u mirovinu. Za vrijeme svog službovanja volio je kontakt s mlađim kolegama, uvažavajući njihova svježa znanja, kao i iskustva starijih kolega. S njim je bilo zaista ugodno raditi i surađivati. Zbog svoje točnosti i savjesnosti u poslu, bio je poštovan i cijenjen. Volio je svoju struku, šumu, šumare, svoju obitelj i sve ljude. Nešto u čemu je posebno uživao, a što nije bilo znano mnogima, volio je matematiku. Zabavljao se u slobodno vrijeme rješavajući matematičke zadatke, a kao negdašnji đak klasične gimnazije, često je čitao latinske i grčke tekstove. Nije bio sklon velikim društvima, jer je po naravi bio tih. Volio je šetnje gradom i parkovima svoga Bjelovara, a susret s kolegama radovao gaje uz ćaskanje o svagdašnjici i uspomenama. Upravo tako kako je skromno i tiho živio, tako nas je i napustio. Otišao je na vječno počivalište u svoj rodni Draganić, od kuda je i krenuo. Na njegov zahtjev, ispraćaj je bio tih, samo uz njegovu obitelj. Za poseban doprinos u šumarstvu, godine 1974. primio je Zlatnu plaketu. Nije bio član ni jedne političke stranke, osim stalni član HŠD-a. Neka mu je lahka rodna gruda i neka počiva u miru. Josip Knepr |