DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 120 <-- 120 --> PDF |
IN MEMORIAM VILIM HIBLER, dipl. ing. šum. 1918 - 2003. U relativno brojnim generacijama šumarskih stručnjaka Uprave šuma Senj, kolega Vilim bio je naš najstariji član. Sudeći po njegovom odličnom zdravstvenom stanju, vjerovali smo da će granicu životne dobi još znatno produžiti. Međutim, kada smo se najmanje nadali, nenadano je prekinut njegov životni put. Otišao je tako najstariji šumarski stručnjak stare generacije, pa smo od sada siromašniji za još jednog priznatog šumarskog stručnjaka. Kolega Vilim Hibler rođenje 23. 6. 1918. g. u Vrbovskom u višečlanoj trgovačkoj obitelji. U rodnom gradu završava osnovnu školu 1929. god., a zatim i poznatu državnu realnu gimnaziju na Sušaku 1937. godine. Nakon Drugog svjetskog rata u Zagrebu završava Poljoprivredno- šumarski fakultet. Kraće vrijeme radi u šumarstvu, a zatim zauzima niz istaknutih mjesta u lokalnim organima vlasti. Vrijedno je naglasiti daje kolega Vilim bio prvi šumarski inženjer iz Vrbovskog. Kao predsjednik općine Vrbovsko, najzaslužniji je za izgradnju kino dvorane u tome gradu, pa možemo reći daje to bilo njegovo djelo. Inače, ovaj neobično važni objekt kulture izgrađen je dobrovoljnim radom i minimalnim novčanim sredstvima. Za njegovog mandata izvedeni su radovi na vodovodu, cestama i elektrifikaciji Vrbovskog. Jedan je od osnivača lovačkog društva "Jelenski jarak" Vrbovsko, koje je i danas vrlo aktivno. U rodnom Vrbovskom uspješno rukovodi područnom šumarijom. Kraće vrijeme nalazi se na mjestu šumarskog referenta u Delnica Nastavljajući živu aktivnost, osobito na organiziranju stručnih ekskurzija, koju je započeo Vilim Hibler, dipl. ing. šum., prvi predsjednik (na slici u sredini), članovi Hrvatskog šumarskog društva-ogranka Senj posjetili su slapove Krke 1983. god. ma i rukovoditelja poljoprivredne zadruge u Vrbovskom. Iako je zaljubljen u svoj kraj, nevoljko ga napušta zbog zdravstvenih razloga i odlazi u Novi Vinodolski 1955. godine. U novoj sredini postaje upravitelj tamošnje šumarije, gdje ostaje sedam godina, do 1962. godine. Svojim angažmanom uspijeva izboriti znatna sredstva za izgradnju šumskih cesta, mnogih šumskih nastambi i nove zgrade šumarije u Novom Vinodolskom. Izgradnjom šumskih cesta postignuta je veća otvorenost šuma, što je omogućilo intenzivnije gospodarenje šumama na suvremenim načelima. U tom sklopu osobito se ističu različiti uzgojni radovi. Nakon višemjesečne specijalizacije na uzgoju brzorastućih vrsta u Italiji, osniva pokus s više vrsta i klonova topola kraj Novog Vinodolskog, kako bi se odabrale najpodesnije vrste za pošumljavanje novljanskog polja. I pisac ovih redaka bio je zadužen za praćenje tog pokusa. No, povećano zanimanje za topolarstvo nije bilo duga vijeka, pa je ovaj pokus brzo napušten. Po diktatu lokalnih vlasti, dolazi za direktora novljanskog DIP-a početkom 1962. god. do sredine 1964. godine. Nakon toga, vraća se definitivno svojoj šumarskoj struci, pa se do 1971. god. nalazi na mjestu internog šumarskog inspektora Šumskog gospodarstva Senj. Na tom radnom mjestu uspješno prenosi u praksu, pogotovo na mlade, svoje dugogodišnje bogato iskustvo. Kao dugogodišnji novinar "Vjesnika", često objavljuje članke o šumarstvu svog područja, što u javnosti pozitivno utječe na stvaranje realne slike o našoj struci. Nakon interne inspekcije, postaje šefom komercijalnog odjela u stručnim službama Šumskog gospodarstva od 1971-1976. godine. I napokon, kraj svog radnoga vijeka dočekat će na mjestu šumarskog inspektora Zajednice općina Rijeka od 1976. do 1. 12. 1980. god. kada odlazi u mirovinu. |