DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 120     <-- 120 -->        PDF

IN MEMORIAM


VILIM HIBLER, dipl. ing. šum. 1918 - 2003.


U relativno brojnim generacijama
šumarskih stručnjaka Uprave
šuma Senj, kolega Vilim bio je naš
najstariji član. Sudeći po njegovom
odličnom zdravstvenom stanju, vjerovali
smo da će granicu životne
dobi još znatno produžiti. Međutim,
kada smo se najmanje nadali, nenadano
je prekinut njegov životni put.
Otišao je tako najstariji šumarski
stručnjak stare generacije, pa smo od
sada siromašniji za još jednog priznatog
šumarskog stručnjaka.


Kolega Vilim Hibler rođenje


23. 6. 1918. g. u Vrbovskom u višečlanoj
trgovačkoj obitelji. U rodnom
gradu završava osnovnu školu 1929.
god., a zatim i poznatu državnu realnu
gimnaziju na Sušaku 1937.
godine. Nakon Drugog svjetskog
rata u Zagrebu završava Poljoprivredno-
šumarski fakultet. Kraće
vrijeme radi u šumarstvu, a zatim
zauzima niz istaknutih mjesta u lokalnim
organima vlasti. Vrijedno je
naglasiti daje kolega Vilim bio prvi
šumarski inženjer iz Vrbovskog. Kao
predsjednik općine Vrbovsko, najzaslužniji
je za izgradnju kino dvorane
u tome gradu, pa možemo reći daje
to bilo njegovo djelo. Inače, ovaj
neobično važni objekt kulture izgrađen
je dobrovoljnim radom i minimalnim
novčanim sredstvima. Za
njegovog mandata izvedeni su radovi
na vodovodu, cestama i elektrifikaciji
Vrbovskog. Jedan je od osnivača
lovačkog društva "Jelenski
jarak" Vrbovsko, koje je i danas vrlo
aktivno. U rodnom Vrbovskom uspješno
rukovodi područnom šumarijom.
Kraće vrijeme nalazi se na mjestu
šumarskog referenta u Delnica


Nastavljajući živu aktivnost, osobito na organiziranju stručnih ekskurzija, koju je započeo
Vilim Hibler, dipl. ing. šum., prvi predsjednik (na slici u sredini), članovi Hrvatskog
šumarskog društva-ogranka Senj posjetili su slapove Krke 1983. god.


ma i rukovoditelja poljoprivredne
zadruge u Vrbovskom.


Iako je zaljubljen u svoj kraj, nevoljko
ga napušta zbog zdravstvenih
razloga i odlazi u Novi Vinodolski
1955. godine. U novoj sredini postaje
upravitelj tamošnje šumarije, gdje
ostaje sedam godina, do 1962. godine.
Svojim angažmanom uspijeva
izboriti znatna sredstva za izgradnju
šumskih cesta, mnogih šumskih nastambi
i nove zgrade šumarije u
Novom Vinodolskom. Izgradnjom
šumskih cesta postignuta je veća
otvorenost šuma, što je omogućilo
intenzivnije gospodarenje šumama
na suvremenim načelima. U tom
sklopu osobito se ističu različiti
uzgojni radovi. Nakon višemjesečne
specijalizacije na uzgoju brzorastućih
vrsta u Italiji, osniva pokus s više
vrsta i klonova topola kraj Novog
Vinodolskog, kako bi se odabrale
najpodesnije vrste za pošumljavanje
novljanskog polja. I pisac ovih redaka
bio je zadužen za praćenje tog pokusa.
No, povećano zanimanje za topolarstvo
nije bilo duga vijeka, pa je
ovaj pokus brzo napušten.


Po diktatu lokalnih vlasti, dolazi
za direktora novljanskog DIP-a početkom
1962. god. do sredine 1964.
godine. Nakon toga, vraća se definitivno
svojoj šumarskoj struci, pa se
do 1971. god. nalazi na mjestu internog
šumarskog inspektora Šumskog
gospodarstva Senj. Na tom radnom
mjestu uspješno prenosi u praksu, pogotovo
na mlade, svoje dugogodišnje
bogato iskustvo. Kao dugogodišnji
novinar "Vjesnika", često objavljuje
članke o šumarstvu svog područja,
što u javnosti pozitivno utječe na
stvaranje realne slike o našoj struci.
Nakon interne inspekcije, postaje šefom
komercijalnog odjela u stručnim
službama Šumskog gospodarstva od
1971-1976. godine. I napokon, kraj
svog radnoga vijeka dočekat će na
mjestu šumarskog inspektora Zajednice
općina Rijeka od 1976. do 1. 12.
1980. god. kada odlazi u mirovinu.