DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 104 <-- 104 --> PDF |
L´ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti - Firenze) Iz broja 5 rujan-listopad 2003. g. izdvajamo: Proslava 52. godišnjice talijanske Akademije šumarskih znanosti Dana 9. svibnja 2003. godine održana je u palači Medici Riccardi proslava 52. godišnjice aktivnosti Akademije, u nazočnosti brojnih autoriteta struke te društvenog života. O aktivnostima Akademije u proteklom razdoblju govorio je njen predsjednik prof. Fiorenzo M a n c i n i. U svom izlaganju predsjednik je nakon pozdrava nazočnima izložio aktivnosti u proteklom razdoblju: Na prošloj proslavi godišnjice (14 lipnja 2002 godine) prof. Luigi Masutti održao je predavanje na temu "Učešće faune u strukturi i dinamici šumskih ekosustava". Dana 7. ožujka u vili Favorita održano je čitanje "Sadržaja novosti u materiji šumskih propisa", pod vodstvom članova: Alberto Abrami , Orazio C i a n c i o i Amerigo H o fm a n. 21. ožujka na istom mjestu održan je prikaz članka "Šumsko planiranje u Venetu" pod vodstvom Giovannia Carrare i Maurizia Di ssegna, predstavnika regije Vcneto. U Rimu je 14. svibnja održana manifestacija na temu "Šumarske aktivnosti u cilju ruralnog razvoja" pod pokroviteljstvom Društva diplomiranih inženjera šumarstva. Od 12. do 15. rujna održan je međunarodni susret "Analysis and Management of Forest and Rural Landscapes", organiziran u suradnji sveučilišta iz Firenze, regije Toscana, banke iz Firenze i radne grupe 1UFRO (pod vodstvom Maura Agnolettia). U Bariju je 20. rujna održan kongres pod radnim imenom "Gradsko zelenilo i održivi razvoj". 19. prosinca održana je prezentacija knjige "Nestajanje planinskih šuma i područna politika - Alpe i Apenini od 18. do 21. stoljeća", autora prof. Antonia Lazzarinia. Osim toga, Akademija je s velikim brojem članova sudjelovala u radu "Druge nacionalne konferencije zaštićenih područja", Torino 11. i 13. listopada. U 2003 godini, dana 22. siječnja u sjedištu Akademije održanje seminar na temu "Korištenje satelitskih podataka u šumarskoj statistici". Dana 10. ožujka održana je prezentacija knjige prof. Gianfranca Minott e "Šumske kulture - proizvodna aktivnost u službi krajolika". Posljednjih godina Akademija je posebnu pozornost posvetila istraživanjima, te je ostvareno mnogo znanstvenih skupova od važnog općeg interesa, a mno gi programi su u tijeku kao npr.: istraživanja o utjecaju faune u N. P. Foreste Casentinesi, istraživanja o pošumljavanju Monte Ceceri (Fi) realizacija šumske tipološke karte u mjerilu 1:10000 provincije Teramo, istraživanja o ambijentalnoj obnovi borika Castel Fusano (Rim), ostvarenje projekta "Network for an Europen Forest Information Service (program za EU), realizacija programa "Procjena sposobnosti očuvanja biološke raznolikosti i prirodnih resursa u šumskoj proizvodnji i zaštiti tla", izrada studije "Gospodarski zahvati, korištenje šume i planovi uređivanja starih šuma" u N. P. Cilento i Vallo di Diano, istraživanja za primjenu novih tehnologija u borbi protiv stvaranja degradiranih površina. U protekloj godini objavljene su sljedeća izdanja: Panjače Italije autora Orazio Ciancio, Susanna Nocentini i drugi znanstvenici iz tog područja. Vodič za održivo gospodarenje šumskim resursima i pašnjacima u Nacionalnim Parkovima (grupa autora). Dvomjesečni časopis LTtalia forestale e montana ušao je u 50-godišnjicu izlaženja, a u tijeku je tiskanje 51. izdanje Annala. Biblioteka Akademije obogaćena je vrijednim izdanjima primljenim od brojnih donatora. Na kraju svog izlaganja predsjednik prof. Fiorenzo Mancin i obratio se svima, a posebno mladima, s upozorenjem na probleme vezane za korištenje vode i stanje vodnih zaliha. Podsjetio je na prošla vremena kada su građeni veličanstveni vodovodi i spajani bogati izvori s dalekim potrošačima. U današnje doba kada je potrošnja vode značajno povećana, Italija s mediteranskom klimom treba voditi posebno računa kako kompenzirati manjak vode u sušnim godinama. Nakon ovih upozorenja predsjednik je proglasio 52. akademsku godinu otvorenom. Salvatore Puglisi: Aktualnosti u uređivanju planinskih vodenih tokova u novim uvjetima Autor, redoviti profesor Sveučilišta u Bariju, u razdoblju od 1979. do 2002. g. iz problematike uređenja vodnih režima u svom predavanju obradio je kompleksnost ove problematike u specifičnim talijanskim uvjetima. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Uređenje vodnih režima složena je disciplina, koja uz vlastite instrumente koristi saznanja drugih znanosti (hidraulika, geomorfologija, geotehnika, znanost o konstrukcijama i dr.). Ona obuhvaća pravila o gradnji i njihovu primjenu za eliminiranje uzroka ili smanjenje učinka aluvijalnih fenomena, erozije i odrona. U praksi se često za ovu disciplinu upotrebljava i naziv "Uređivanje bujica", ali to zapravo predstavlja samo dio široke problematike koja obuhvaća i druge radove, sve do vraćanja vegetacije i uspostavljanja prirodne ravnoteže koja je narušena. Sve ovo čini materiju nedjeljivom od šumarstva, kako je to bilo i u prošlosti, ne samo u Italiji, već i u ostalim europskim zemljama. Registrirana aktivnost na uređenju planinskih vodenih tokova u alpskom području spada u vrijeme oko polovice XIX. stoljeća, nakon višestrukih prirodnih katastrofa uzrokovanih nepovoljnim klimatskim čimbenicima i pustošenjem šumske vegetacije zbog povećanja broja stanovnika. Veliki francuski stručnjak Prospere Demontzey (1894) rekao je: "Ne znam plemenitije uloge od one da se pomogne prirodi da obnovi red u svojim planinama koji je postojao, a kojega je ljudska nesmotrenost i egoizam promijenila u stvarni kaos". Italija je osim dijela koji je bio pod Austrijom, bila u zaostatku u odnosu na ostale europske zemlje. Zbog toga je Ministarstvo javnih radova poslalo 1893. godine četiri inženjera u Austriju, Francusku i Švicarsku na specijalizaciju iz uređivanja planinskih vodenih tokova (bujica). Oni su stečena praktična iskustva prenijeli na područje Italije. U talijanskom zakonodavstvu se prvi put spominje vodno uređivanje u Uredbi od 26. ožujka 1905. godine. Na toj osnovi izdanje dekret kojim su precizirani radovi u planinskim bazenima na: intenzivne vodne zahvate i šumske radove ekstenzivnog karaktera. Dana je preporuka projektantima: da se ne pretjeruje u pošumljavanju svih obronaka koji čine jedan sliv, da se postupa po pravilima ekonomičnosti, skromnosti i jednostavnosti, izbjegavajući skupe "spomenike" i velike građevinske radove te da se koriste priručni materijali - kamen i drvo - uz primjenu adekvatnih vrsta vegetacije za učvršćiva nje terena. Treba izbjegavati zidane konstrukcije i koristiti plotove od kolja, pletera i snopova pruća. U razdoblju između dva rata, a posebno poslije Drugog svjetskog rata metode uređivanja vodenih tokoVa su promijenjene. To postaju veliki zahvati, posebice u središnjoj i sjevernoj Italiji, koji se uskoro primjenjuju i u južnoj Italiji. Polovicom prošlog stoljeća predsjednik Republike Luigi Einaudi, upozorio je na probleme Italije vezane za pojave ugroženosti velikih površina od erozije, odrona i poplava te nagovijestio dugu i tešku borbu protiv progresivne destrukcije tla. To je shvaćeno kao glavni zadatak. Direkcija za šumarstvo mijenja ime u Direkcija očuvanja tla i šuma. Novinari, političari i znanstvenici postali su jedinstveni u zaključku daje potrebno zlo iskorijeniti u začetku, to jest potrebno je regulirati tokove u planinama da voda teče laganije, a ne praviti ogromne brane na rijekama da bi se spasila ravnica. S ovim idejama Einaudi je inicirao program sustavnih regulacija prirodnih tokova, stoje djelovalo na povećanje broja studija, tehnoloških inovacija, istraživanja i konačno radilišta. Među mnogim novostima je i odbacivanje prethodnog stajališta da šumari ne mogu raditi zahtjevne vodne konstrukcije. Građevinska inženjerija treba se pretežito baviti uređenjem riječnih tokova u ravnicama, a šumari izvode sve radove (ekstenzivne i zahtjevne) na planinskim i podplaninskim predjelima, uključujući odrone i dine u obalnom predjelu. U daljnjem svom izlaganju autor je iznio opis raznih vrsta zaštitnih konstrukcija, način njihove izrade i vrste materijala. Neke od tih izvedbi i danas su u primjeni, s eventualnim tehničkim izmjenama. U cilju internacionalizacije problema uređivanja tokova i zaštite tla ustanovljena je 1952. godine radna grupa FAO/EFC. U aktivnosti ove grupe sudjeluju delegati Europe i specijalisti s drugih kontinenata, što doprinosi plodnoj razmjeni iskustava. a) baterije brane na Torrente Gallitclla (Potcnza) u vrijeme gradnje b) pogled na istu branu nakon perioda od oko 20 godina |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Iznimnu ulogu u reguliranju vodotoka i zaštiti tla ima vegetacija: vegetacija uzrokuje stabilnost - stabilnost proizvodi vegetaciju. Javno mišljenje, zakonodavstvo i vlada prihvaćaju grupu mjera za očuvanje okoline koja "ublažuje nepovoljni utjecaj betonskih konstrukcija", pa se tako pospješuje razvoj šumske bioinženjerije, koja je 1990. godine dobila ime "naturalistička inženjerija". Njena se djelatnost sastoji u konstrukciji objekata s minimalnim utjecajem na okružje uporabom adekvatnih sadnica i novog materijala. Na kraju je autor sintetizirao svoje izlaganje u sljedeća načela: prije početka radova na obnovi krajolika potrebno je ustanoviti razloge degradacije terena, degradirani ekosustavi obično se presporo samoob navljaju, jer je prag ireverzibiliteta gotovo uvijek dosegnut, postupak s narušenim ekosustavima i njihova obno va temelji se na kombinaciji uređenja vodenih toko va i primjeni naturalističkih mjera i obnova ekološki vitalnog sustava je dugotrajni pro ces koji nije moguć bez čvrste suradnje. Uz ove zaključke autor je naglasio daje potrebno u potpunosti održavati objekte koji su napravljeni u prošlosti i nastojati ih uključiti u ekološku mrežu. Anna M e m o 1 i: Uloga faune u ekološkoj ravnoteži apeninskih šuma Šumske formacije imaju veliko značenje u odnosu na faunu, jer je ona usko vezana na šumu u mnogim fazama životnog ciklusa. Napuštanje planinskih zona i promjena u gospodarenju šumama utjecale su na strukturu krajolika i oblikovale nove uvjete za razne vrste divljih životinja. Fauna može postati čimbenik koji je u stanju mijenjati mehanizme samoreguliranja ekosustava. Zahvati za poboljšanje stanja okoliša mogu omogućiti razvoj povoljnih uvjeta za faunu i njenu homogenu rasprostranjenost. Dugo se smatralo da su divlje životinje slučajni gosti šume i da nisu sastavni dio ekosustava, te nisu ni obavljana dublja istraživanja b njihovoj funkcionalnoj ulozi u ravnoteži okoline u kojoj žive. U odnosima čovjek-šuma zanemarivane su posljedice koje pojedini šumski radovi mogu imati na faunu, te nikad nije ocijenjena važnost faune u odnosu na kompleksne ambijentalne resurse. U interesu poboljšanja višestruke uloge šuma, zaštita, očuvanje i poboljšanje faune trebaju predstavljati prioritetni cilj. U posljednjih pola stoljeća u Italiji kao i u mnogim drugim zemljama dogodile su se velike promjene u glavnim ekonomskim i socijalnim segmentima. Te promjene očituju se u ekonomskoj strukturi primarni sektor se usmjeruje prema industrijskom i ko mercijalnom. Način života koji je trajao stoljećima promijenjen je u samo nekoliko godina, što ima znakovit utjecaj na šumski svijet i ostale aktivnosti vezane za ekonomiju planina. Zbog raseljavanja stanovnika drvosječe i pastiri postali su rijetkost. Malo prije toga radovi u šumi, na sječi i izradi, izvlačenju i šumskim putovima i vodotocima, tražili su mnogobrojnu radnu snagu uz uporabu stočnih zaprega. Pašnjaci su bili puni stoke, a drvo panjača sjeklo se u kratkim turnusima za potrebe kućanstava i za prodaju. U tim okolnostima krupna divljač bila je reducirana radi konkurencije sa stanovništvom koje je koristilo kompletne resurse šume, te time ograničavalo raspoloživu hranu i prostor. U isto vrijeme razvoj agromehanizacije određivao je velike promjene krajolika u ravnici i umanjivao površinu prikladnog staništa. U promijenjenim uvjetima planinskih zona Apenina može se uočiti gubitak potencijala staništa za pojedine vrste sitne divljači (jarebice kamenjarke, trčke, zečevi i dr.) i stvaranje pogodnosti za dvopapkare (divlje svinje i srneća divljač), čemu pogoduje nestanak glavnih predatora (vuk, ris i medvjed). U okolnostima povećanja brojnog stanja ove divljači javlja se potreba za uspostavom ravnoteže između prehrambenih kapaciteta staništa i ekoloških i prehrambenih potreba divljači. Tako talijanski šumari trebaju pristupiti rješavanju za njih novog problema - faunističkog. Dosadašnja istraživanja za poboljšanje stanja u šumama nisu uključivala nikakav osvrt na stanje faune. Tek nekoliko godina unatrag u provođenju ambijentalne politike posebna pozornost posvećena je očuvanju faune. U "sustavnom šumarstvu" integrirani su fenomeni koji se nalaze u međusobnoj interakciji, te ta veza omogućava optimalno funkcioniranje ekosustava. Suma ima posebnu važnost za pojedine vrste životinjskog svijeta, ali kao posljedica može biti da one postaju važan čimbenik u promjeni mehanizama samoregulacije ekosustava. U praktičnom gospodarenju šumom potrebno je posebnu pozornost posvetiti dijelovima ekosustava koji mogu poslužiti kao prebivalište za divljač, izbjegavajući sve šumsko tehničke zahvate koji imaju negativan utjecaj na faunu. Osnovna ideja vodilja je da se u tome ne daje prednost nijednoj komponenti, vodeći računa daje šuma kompleksan sustav. U daljnjem tekstu autor daje analizu prehrambenih "ponuda" pojedinih tipova vegetacije (kilograma/ha zelene tvari i ostalih jestivih tvari). Kao optimalno stanište za krupnu divljač autor navodi panjače s razvijenim slojem grmlja i trava u kombinaciji s pašnjačkim površinama. |