DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 87 <-- 87 --> PDF |
7. Listopad 2004. g: Mehanizacija, 8. Prosinac 2004. g: Šuma-drvo. Na čelo znanstvene direkcije časopisa imenovanje gosp. Giustino Mezzalira , a glavni koordinator iz¬ davača je gosp. Antonio Brunori . Urednički savjet čine vrhunski eksperti i specijalisti u svojim podru¬ čjima koji su jamstvo za visoku znanastvenu razinu ča¬ sopisa. Poželimo im uspjeh! Enrico Rovelli: Sastojine jele (Abies pinsapo Boiss.) u južnoj Španjolskoj Sadašnje rasprostranjenje roda Abies na rubovima Mediterana ograničeno je na mali broj nevelikih stani¬ šta. U južnoj Španjolskoj nalaze se raspršeni manji areali jele (Abies pinsapo Boiss.). Ljeti 2002. g. obavljana su istraživanja na tri glavna lokaliteta na tom području radi saznanja o stanju očuvanja ostataka jelovih sastojina, o kojima je do sada mnogo pisano u prethodnim brojevima časopisa. Područje gdje se nalaze ostaci jelovih sastojina je dio Andaluzije, nazvan "Serrania de Ronda". To su str¬ me padine i prostrane visoravni smještene na 700-1000 m n. v. s karbonatnom podlogom te laporastim i metamorfnim tvorevinama na jugoistoku. Klima je medite¬ ranska, s naglašenim utjecajem vlažnih atlantskih vje¬ trova koji donose obilje kiše, tako da godišnji prosjek iznosi 2200 mm (max 4373 mm). Unatoč velikoj količi¬ ni oborina, sušno razdoblje traje od svibnja do rujna-listopada te opskrba vodom u tom razdoblju ovisi o kapa¬ citetu tla za zadržavanje vlage. Snijeg je rijedak i zadr¬ žava se samo na najvišim vrhovima. Andaluzijske šume izuzetno su reducirane po površini i strukturi. Jedan od glavnih razloga je favorizirana agrikultura i stočarstvo, koje je uzrokovalo nestajanje šuma širokog područja, sve do preko 1000 m n. v. Uzgoj stoke ne smanjuje se kao u ostalim mediteranskim područjima. Najviše se uzgajaju ovce i koze koje onemogućavaju obnovu šu¬ ma, te su ostale samo oaze šuma koje služe za alimenta¬ ciju hrane svinjama (žir), za ogrijev lokalnog stanovni¬ štva i komercijalni materijal (plutnjak). Općenito, tu je teško govoriti o šumi, jer to su uglavnom usamljeni šumarci ili pojedinačna stabla listača: Quercus faginea, Quercus ilex subsp."ballata" i Quercus suher, s degradiranim oblicima makije: Pistacia lentiscus, Mvrtus communis i rijetko Arbutus unedo. Autoktone četinjače zastupljene su sa sljedećim vrstama: Pinus pinaster, Juniperus phoenicea, Junipe¬ rus thurifera, Juniperus communis i Pinus halepensis. Pošumljavanja su dosta intenzivna i te površine veće su od prirodnih šuma. ´ Jela se pojavljuje na visini od oko 700 m n. v. u gru¬ pama ili pojedinačno i dolazi do 180 m n. v. Raste na svim supstratima bez evidentne razlike. Abies pinsapo Boiss. je morfološki slična Abies marocana Guiss. i Abies numidica De Lannog (Alžir), dakle afričkim vrstama, dok sc dosta razlikuje od obi¬ čne jele (Abies alba Mili.) i ostalih mediteranskih vrs¬ ta. To se može tumačiti time što su Afrika i Španjolska zadnje etape koje je dosegla jela tijekom svog kretanja od istoka prema zapadu u glacijalno doba, prije oko 2 milijuna godina. U to doba događali su sc mnogi prije¬ lazi biljnih i životinjskih vrsta iz Europe u Afriku i obratno. Moguće je da je u tom razdoblju došlo do kontakta između alžirskih jela i jela sa sicilijanskog područja, odakle proizlazi genetska sličnost između Abies numidica i Abies nebrodensis. Unatoč tomu, ge¬ netska varijabilnost Abies pinsapo je dosta mala, zbog ograničene reliktnc rasprostranjenosti. Ova je jela dob¬ ro prilagođena mediteranskoj klimi, podnosi termičke i vodne ekstreme bez teškoća, ali je teško predvidjeti potencijal ove vrste u sadašnjem arealu i ekološkim uvjetima španjolskih planina. Abies pinsapo zahtijeva na početku rasta srednje osvijetljene pozicije, ali raste i na punom svijetlu pod uvjetom da je u zaštiti sjene grmova u prvim godina¬ ma. Visinski prirast je velik, nakon prvih 20 godina dosiže 30-50 cm/god i kulminira oko 80-100 god. Prsni promjer doseže kod izoliranih stabala do 160 cm. Stabla u sklopu cilindričnog su debla, a kora se gotovo ne razlikuje od kore obične jele. Krošnja kod starih sta¬ bala poprima klasični oblik "rodina gnijezda". Najstarija stabla ne prelaze dob od 200-250 g. U višim predjelima stabla poprimaju kišobranast oblik i sliče stablima bora Pinus leucodermis. Kod izoliranih sta¬ bala česta je pojava da se u krošnji spaja čak 6-7 deba¬ la, poprimajući velike dimenzije (5,7 m opsega). Ova jela rijetko se upotrebljava za pošumljavanje (samo u vlažnim predjelima) te prvi pokušaji nisu dali posebne rezultate. Abies pinsapo rasprostranjena je na 5 lokaci- Slika 1. Rasprostranjenost Abies pinsapo u Španjolskoj (sat. snimak) |