DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 86 <-- 86 --> PDF |
SAT TM). Do sada je uporaba tih podataka u šumskoj rizacije. Sustav k-NN postoji u više verzija sa selekcio¬ operativi dosta ograničena zbog pomanjkanja specifi¬ niranim parametrima za optimalno funkcioniranje. čne opreme i sumnje u ekonomsku opravdanost. Istraživanja opisana u ovoj studiji usmjerena su na Fabio M a s e 11 i, Lorenzo B o 11 a i, Ghcrardo C h i rici, Piermaria Corona, Marco M arch e tt i, Davi¬ de Travagl ini: Korištenje mjerenja na zemlji i sa¬ telitskih podataka za procjenu vrijednosti parame¬ tara u mediteranskom okružju Operativna uporaba satelitskih podataka za procje¬ nu vrijednosti osnovnih podataka o šumi ncprestalno se susreće s nizom problema. Kompeksni odnosi izme¬ đu osnovnih parametara (tip šume, gustoća pokrova, drvna masa, biomasa itd.) i spektralnih "odgovora" po¬ vršina pod šumskim pokrovom, daju često nepraktičnu primjenu analitičkih odnosa za procjenu na bazi prim¬ ljenih satelitskih podataka. To se posebno odnosi na složene i heterogene površine kao što su to uglavnom šumske površine mediteranskog područja. Jedini ope¬ rativni pokus koji daje solidne podatke je integracija mjerenja na zemlji sa satelitskim slikama. Više autora prikazalo je kako složenost odnosa iz¬ među osnovnih šumskih vrijednosti i satelitskih poda¬ taka čine neophodnim primjenu fleksibilnih klasifikacijskih sustava, medu kojima su na prvome mjestu klasifikatori "ne parametarski", koji na sebe ne preuzima¬ ju striktno odnose između osnovnih šumskih vrijedno¬ sti i satelitskih podataka. Između tih "ne parametarskih" sustava najviše se upotrebljava K-Nearest Neigh¬ bors (k-NN) zbog svoje jednostavnosti, a posebice se primjenjuje u zemljama sjeverne Europe, gdje je već više godina u primjeni Landsat-TM ili ETM+ za po¬ boljšanje procjena podataka u okviru šumske inventa¬ razne verzije sustava k-NN za procjenu drvne mase u dvije zone središnje Italije. Glavni cilj je provjera po¬ tencijala sustava u složenom i heterogenom šumskom okružju mediterana, uz eventualno modificiranje koje omogućuje poboljšanje rezultata. Što se tiče spektralnih distanca, najčešće se upotre¬ bljavaju: spektralna distanca Euclida, spektralna distanca Mahalonobisa, te novije opcije koje su također obrađene u ovoj studiji: spektralna distanca modificirana multiregresivnom metodom te spektralna distanca mjerena neparamctarskom mjerom. U ovoj studiji testirani su i uspoređeni rezultati raz¬ ličitih tipova spektralne distance. U istraživanim uvje¬ tima najbolja sigurnost procjene dobivena je spektralnom distancom računatom multiregresivnom meto¬ dom, koja na optimalan način koristi različite sadržaje informacija dotičnih spektralnih područja. U procjeni dobivenih rezultata korisno je naglasiti da k-NN kao poluempirički sustav proizvodi izuzetno varijabilne učinke od slučaja do slučaja, ali je ipak jedini koji omogućava postizanje prihvatljivih rezultata u mno¬ gim operativnim situacijama. Na kraju, rezultati postignuti uz primjenu k-NN-a sa slikama visoke frekvncije ovise o kvaliteti upotreb- Ijenih podataka (sa zemlje i satelita) i još uvijek imaju ograničenu sigurnost u praktičnoj primjeni. MONTI E BOSCHI (talijanski časopis za ekologiju i tehniku primjenjenu na šume i planinski okoliš) Iz broja 6. studeni-prosinac izdvajamo: Roberto Bartol in i - novi časopis: Monti e boschi obnavljaju se prilagođavajući se promjenama društva Gospodin Roberto B a r t o l i n i, odgovorni direktor časopisa Monti e boschi, u uvodnom dijelu časopisa najavljuje da ovaj ugledni časopis s tradicijom od 54 godine nastavlja svoje izlaženje u novom obliku i pod novim naslovom: "Alberi e territorio" (drveće i terito¬ rij), vođen novim uređivačkim odborom. Naslovna stranica mijenja se od siječnja 2004. go¬ dine, kako bi se naglasila važnost stabla, od planina do ravnica, na cijelome području gdje je protagonist u tra¬ dicionalnim disciplinama: šumarstvo, planifikacija, mehanizacija i dr. Alberi e territorio bavit će se svim područjima gdje "stablo" i "drvo" imaju važan utjecaj. Časopis će izlaziti 8 puta godišnje. Za 2004. godinu u programu su brojevi sa sljedećim glavnim temama: 1. Siječanj 2004. g: Šume ravnica, 2. Ožujak 2004. g: Rasadnici, 3. Travanj 2004. g: Požari, 4. Lipanj 2004. g: Naturalističko obrazovanje, 5. Srpanj 2004. g: Stablo i vodogradnja, 6. Rujan 2004. g: Drvo i energija, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 87 <-- 87 --> PDF |
7. Listopad 2004. g: Mehanizacija, 8. Prosinac 2004. g: Šuma-drvo. Na čelo znanstvene direkcije časopisa imenovanje gosp. Giustino Mezzalira , a glavni koordinator iz¬ davača je gosp. Antonio Brunori . Urednički savjet čine vrhunski eksperti i specijalisti u svojim podru¬ čjima koji su jamstvo za visoku znanastvenu razinu ča¬ sopisa. Poželimo im uspjeh! Enrico Rovelli: Sastojine jele (Abies pinsapo Boiss.) u južnoj Španjolskoj Sadašnje rasprostranjenje roda Abies na rubovima Mediterana ograničeno je na mali broj nevelikih stani¬ šta. U južnoj Španjolskoj nalaze se raspršeni manji areali jele (Abies pinsapo Boiss.). Ljeti 2002. g. obavljana su istraživanja na tri glavna lokaliteta na tom području radi saznanja o stanju očuvanja ostataka jelovih sastojina, o kojima je do sada mnogo pisano u prethodnim brojevima časopisa. Područje gdje se nalaze ostaci jelovih sastojina je dio Andaluzije, nazvan "Serrania de Ronda". To su str¬ me padine i prostrane visoravni smještene na 700-1000 m n. v. s karbonatnom podlogom te laporastim i metamorfnim tvorevinama na jugoistoku. Klima je medite¬ ranska, s naglašenim utjecajem vlažnih atlantskih vje¬ trova koji donose obilje kiše, tako da godišnji prosjek iznosi 2200 mm (max 4373 mm). Unatoč velikoj količi¬ ni oborina, sušno razdoblje traje od svibnja do rujna-listopada te opskrba vodom u tom razdoblju ovisi o kapa¬ citetu tla za zadržavanje vlage. Snijeg je rijedak i zadr¬ žava se samo na najvišim vrhovima. Andaluzijske šume izuzetno su reducirane po površini i strukturi. Jedan od glavnih razloga je favorizirana agrikultura i stočarstvo, koje je uzrokovalo nestajanje šuma širokog područja, sve do preko 1000 m n. v. Uzgoj stoke ne smanjuje se kao u ostalim mediteranskim područjima. Najviše se uzgajaju ovce i koze koje onemogućavaju obnovu šu¬ ma, te su ostale samo oaze šuma koje služe za alimenta¬ ciju hrane svinjama (žir), za ogrijev lokalnog stanovni¬ štva i komercijalni materijal (plutnjak). Općenito, tu je teško govoriti o šumi, jer to su uglavnom usamljeni šumarci ili pojedinačna stabla listača: Quercus faginea, Quercus ilex subsp."ballata" i Quercus suher, s degradiranim oblicima makije: Pistacia lentiscus, Mvrtus communis i rijetko Arbutus unedo. Autoktone četinjače zastupljene su sa sljedećim vrstama: Pinus pinaster, Juniperus phoenicea, Junipe¬ rus thurifera, Juniperus communis i Pinus halepensis. Pošumljavanja su dosta intenzivna i te površine veće su od prirodnih šuma. ´ Jela se pojavljuje na visini od oko 700 m n. v. u gru¬ pama ili pojedinačno i dolazi do 180 m n. v. Raste na svim supstratima bez evidentne razlike. Abies pinsapo Boiss. je morfološki slična Abies marocana Guiss. i Abies numidica De Lannog (Alžir), dakle afričkim vrstama, dok sc dosta razlikuje od obi¬ čne jele (Abies alba Mili.) i ostalih mediteranskih vrs¬ ta. To se može tumačiti time što su Afrika i Španjolska zadnje etape koje je dosegla jela tijekom svog kretanja od istoka prema zapadu u glacijalno doba, prije oko 2 milijuna godina. U to doba događali su sc mnogi prije¬ lazi biljnih i životinjskih vrsta iz Europe u Afriku i obratno. Moguće je da je u tom razdoblju došlo do kontakta između alžirskih jela i jela sa sicilijanskog područja, odakle proizlazi genetska sličnost između Abies numidica i Abies nebrodensis. Unatoč tomu, ge¬ netska varijabilnost Abies pinsapo je dosta mala, zbog ograničene reliktnc rasprostranjenosti. Ova je jela dob¬ ro prilagođena mediteranskoj klimi, podnosi termičke i vodne ekstreme bez teškoća, ali je teško predvidjeti potencijal ove vrste u sadašnjem arealu i ekološkim uvjetima španjolskih planina. Abies pinsapo zahtijeva na početku rasta srednje osvijetljene pozicije, ali raste i na punom svijetlu pod uvjetom da je u zaštiti sjene grmova u prvim godina¬ ma. Visinski prirast je velik, nakon prvih 20 godina dosiže 30-50 cm/god i kulminira oko 80-100 god. Prsni promjer doseže kod izoliranih stabala do 160 cm. Stabla u sklopu cilindričnog su debla, a kora se gotovo ne razlikuje od kore obične jele. Krošnja kod starih sta¬ bala poprima klasični oblik "rodina gnijezda". Najstarija stabla ne prelaze dob od 200-250 g. U višim predjelima stabla poprimaju kišobranast oblik i sliče stablima bora Pinus leucodermis. Kod izoliranih sta¬ bala česta je pojava da se u krošnji spaja čak 6-7 deba¬ la, poprimajući velike dimenzije (5,7 m opsega). Ova jela rijetko se upotrebljava za pošumljavanje (samo u vlažnim predjelima) te prvi pokušaji nisu dali posebne rezultate. Abies pinsapo rasprostranjena je na 5 lokaci- Slika 1. Rasprostranjenost Abies pinsapo u Španjolskoj (sat. snimak) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Slika 2. Sierra de Barmeia. Čista sastojina jele sa malo bora (Pinus pinaster) ja u provincijama Cadiz i Malaga, od kojih su tri veće lokacije opisane u ovom članku: Sierra del Pinar, Sier¬ ra las Nieves i Sierra de Barmeia. U ovom članku autor je opisao mediteransku vrstu jele koja raste na samo 5 lokacija na jugu Španjolske. Njezina oskudna rasprostranjenost uzrokovana je raz¬ nim čimbenicima, koji su uglavnom vezani za antropo¬ lošku aktivnost. Poslije više tisuća godina regresije, sada se ipak ova vrsta nalazi u fazi lagane ekspanzije, što dokazuje solidna obnova u promatranim lokacija¬ ma. Jela na ovim lokacijama nije izložena nijednom obliku korištenja, već je uključena u okvire granica Parka prirode. Ipak, kao i kod ostalih mediteranskih vrsta, aktualni uvijeti degradacije postojećih jedinki i relativno spora obnova, predstavljaju limitirajući čim¬ benik opstanka ove vrste. Mario A ž ž e n a, Bachisio C a r t a, Manuela M a n c h inu, Salvatorina Cadau: Prva istraživanja o procjeni i mogućnosti vrednovanja hibrida između hrasta plutnjaka i hrasta crnike Među mnogobrojne vrste roda Quercus još davne 1880. g. klasificirao je Borzi Quercus x morisii kao podvrstu Quercus ilex. To je ustvari hibrid crnike i plutnjaka. Opisan je kao vrsta trajno zelenog lišća i dr¬ venasto plutaste kore. Listovi su slični listovima crni¬ ke, a žirevi imaju kupolu čiji oblik ovisi o stupnju hi¬ bridizacije između ove dvije vrste. U svakom slučaju ne radi se o posebnoj vrsti ili podvrsti, već o hibridima između navedene dvije vrste. Namjerno je upotrjebljena riječ "hibridi" u množini, jer se biljke međusobno razlikuju. U literaturi se pretpostavlja da su ženski cvjetovi crnike koja ranije cvjeta, oplođeni muškim cvjetovima plutnjaka. Kod obje vrste muški cvjetovi sazrijevaju prije ženskih. Da bi se dao odgovor na mnogobrojna pitanja, sastavljen je program istraživanja o genetici, Slika 3. Primjerak hibrida na lokaciji Bolostin fenologiji, klijavosti sjemena, razmnožavanju iz sje¬ mena i vegetativno u usporedbi sa susjednim stablima crnike i plutnjaka. Napravljena su dva pokusna polja sa sadnicama uz¬ gojenim iz sjemena i vegetativno, kako bi se procjenio prirast i prilagodljivost na sardinijsko okružje, zbog eventualne primjene u pošumljavanju. Prva faza rada je bila popis hibrida u šumskom okružju Sardinije, što nije bio lagan posao, a obavili su ga zaposlenici Zavoda za šumarstvo i Državne uprave za šumarstvo Sardinije. Nakon popisa, obavljena su fenološka promatranja hib¬ rida i okolnih stabala crnike i plutnjaka. Da bi se pro¬ vjerile mogućnosti samooplodnje, obavljana su istraži¬ vanja na hibridima tako da su grane prije početka cvat¬ nje stavljene u specijalne "vreće" da se spriječi pristup peludi s okolnih stabala. Uspoređivale su se s granama koje su bile slobodne. To je ponavljano više godina. Na¬ kon uklanjanja vreća (početkom lipnja) ustanovljen je brojenjem visok postotak zametnutih žireva (95 %) čak više nego na slobodnim granama (89 %). Razvoj i sazri¬ jevanje žireva tekao je podjednako. Također su obavljana istraživanja o genetskim ka¬ rakteristikama hibrida, uzeti uzorci lišća sa hibrida i okolnih stabala crnike i plutnjaka, i u laboratoriju izlučeni izoencimi radi ustanovljenja genetske različitosti. Rezultati analize pokazuju genetske razlike između hi¬ brida i hrastova crnike i plutnjaka, kao i hibrida među¬ sobno. Kako oko hibrida stabala nije opažena prirodna ob¬ nova, obavljana su istraživanja o klijavosti žira. Ubrani su zreli žirevi i napravljene 4 grupe uzoraka po 100 žireva i u laboratorijskim uvjetima istraživana klijavost. Ustanovljena je prosječna klijavost žireva hi¬ brida od 88,2 %. Uz mogućnosti reprodukcije iz sjemena, obavljali su se pokusi i za mogućnost vegetativnog razmnožava¬ nja. U tu je svrhu u ožujku 1999. g. cijepljeno 100 je¬ dnogodišnjih sadnica plutnjaka s cijepovima hibrida, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 89 <-- 89 --> PDF |
te je 2 mjeseca kasnije ustanovljen postotak prijema od 28 %. Kako hibridi biljke pokazuju dobar izgled i jakost, smatra se da bi bio dobra alternativa crniki za pošumljavanje. U tu svrhu posađene su sadnice dobi¬ vene cijepljenjem i praćen je njihov ritam prirasta. Mjerenjem je ustanovljeno da su sadnice hibrida imale dobar visinski prirast tijekom prve tri godine (17,5 cm, 23,1 cm i 39,7 cm). Praktična primjena hibrida za po¬ šumljavanje u Sardiniji treba uslijediti poslije naknad¬ nih istraživanja koja su u programu, što će odlučiti o budućnosti tog interesantnog hibrida. Stefano Pred i eri, Jaroslaw Figai, Leslaw R a c h w a l: Izbor drvenastih biljaka za biološko sa¬ niranje pesticida Primjena biljnih drvenastih vrsta za saniranje i po¬ boljšanje kvalitete tla onečišćenog pesticidima je projekat voden u suradnji Biometeorološkog instituta iz Bologne s Dendrološkim institutom Poljske Akademi¬ je znanosti, pod radnim nazivom "Izbor drvenastih bi¬ ljaka i mikoriznih gljiva u biološkom saniranju onečiš¬ ćenih zona". Poljska kao mnoge europske zemlje ima probleme s terenima kontaminiranim pesticidima. Čes¬ to se radi o supstancama izuzetne otrovnosti, upotreb¬ ljavane prije nekoliko desetljeća u poljoprivredi. Kada su stavljene izvan uporabe, te su supstance deponirane u razna odlagališta, često puta u specijalna spremišta konstruirana od armiranog betona. Odlagali¬ šta su nazvana "bunker" i prekrivena zemljom, ali su se tijekom vremena konstrukcije razgradile i počeo je isti¬ cati sadržaj zagadivši okolni teren, te su postali ekološ¬ ka prijetnja (posebno za vodne resurse). Dimenzija te problematike značajna je: procjenjuje se da u Poljskoj postoji oko 60 000 tona pesticida i os¬ talih toksičnih tvari "pohranjenih" u 350 "bunkera" ili sličnih konstrukcija. To je tempirana kemijska bomba i pitanje je vremena (a to je neizbježno) kada će te kon¬ strukcije popustiti i otrovne supstance će se početi širiti po susjednom terenu, stvarajući konkretnu opasnost za biljni, životinjski svijet i čovjeka. Za projekt je odabrana lokacija odlagališta toksič¬ nog otpada (za poljoprivrednu namjenu) koji je počeo istjecati iz nekvalitetno napravljenog bunkera u Niedzwiady, poljoprivrednom području na sjeveru Poljske. Tu je unatrag nekoliko godina primjećeno rapidno su¬ šenje i uginuće stabala bora (Pinus silvestris) na veli¬ koj parceli. Nakon otkrivanja izvora zagađenja poku¬ šalo se zaustaviti daljnje istjecanje, ali je to bilo prakti¬ čki neizvedivo. Uslijedilo je ustanovljenje dubine za¬ gađenja na raznim udaljenostima od izvora kontamina¬ cije. Također su ustanovljene kemijske supstance, od kojih neke spadaju u vrlo otrovne (Gama-HCH, DNOC, Clorfenson, Clorprofan, DDT i dr.). Problem dekontaminacije terena trebalo je riješiti biološkim saniranjem u srednje-dugom razdoblju, tra¬ žeći vrste s anatomskim i fiziološkim karakteristikama koje omogućuju da svojim korijenjem dosegnu konta¬ miniranu razinu i apsorbiraju toksične tvari i spriječe zagađivanje vodnih zaliha. Osim toga, primijenjene biljke trebaju posjedovati visoku toleranciju na toksi¬ čne supstance prisutne u tlu, a posebno tolerantne tre¬ baju biti mikorizne gljive koje u rizosferi zajedno s korjenom biljke vrše absorpciju. Projekt se sastoji u odabiru i identifikaciji odgovara¬ jućih biljaka koje mogu vegetirati na kontaminiranom terenu. S najtolerantnijim klonovima treba napraviti po¬ šumljeni pojas između odlagališta i vodenih zaliha. Dendrološki institut iz Poljske i Biomcteorološki institut iz Bologne su na licu mjesta posadili preko 40 različitih klonova topole. Za tu svrhu najpovoljnije je upotrebljavati klonove roda Populus. U laboratoriju in¬ stituta u Bologni istraživana je otpornost na otrove po 15 klonova genotipova vrsta: Populus x euroamerica¬ na (1-214, Dorskamp, Boccalari, Gelrica, Robusta, Marilandica i S. Martino); Populus alba (Villafranca, PB Ticino); Populus canescens (PG Ticino); Populus interamericana (Boclare, Eridano); Populus nigra (Jean Poutret, PN Ticino) i Populus deltoides (Lux). Otpornost klonova istraživana je na pješčanom sup¬ stratu, da bi se izbjegla interakcija otrovnih supstanca s organskim tvarima. Istraživani genotipovi pokazali su različitu toleranciju na otrovne supstance mješavine pesticida. Genotipovi: Dorskamp, Gelrica, Villafranca, PB Ticino, PG Ticino i Robusta nisu pokazali simpto¬ me smetnja niti smanjenja prirasta. Ostali klonovi po¬ kazali su zastoj u razvoju, a naročito klon Boccalari. Laboratorijska iskustva treba primjeniti u praksi, ali su potrebna još naknadna detaljnija pojašnjenja. U tije¬ ku su istraživanja i s drugim vrstama za koje se pretpo¬ stavlja da bi se mogle primjenjivati u biološkom sani¬ ranju onečišćenih površina kao što su: Ailanthus altissima i Robiniapseudoacacia. Giovanni Fontana i dr.: Povijest jedne sastojine bora (Pinus mugo Turra.) u švicarskom Nacional¬ nom parku - godovi svjedoci negativnih prirodnih i antropoloških čimbenika Autor sa svojim suradnicima iz Švicarske i SAD-a, u ovom članku iznosi hipotezu da godovi mogu upući¬ vati na povijest prirodnih i antropoloških smetnji tije¬ kom razvoja jedne populacije. Pomoću godova rekon¬ struirana je dinamika prirasta u sastojini planinskog bora (Pinus mugo Turra.) u Švicarskim alpama. Usta¬ novljene su smetnje tijekom života stabala kao što je požar i golobrst insekata. Poznavanje povijesti prošlih smetnji pomaže za shvaćanje prostorno-vremenskog razvoja i poboljšanja budućeg gospodarenja. Osobito je važan utjecaj pato¬ genih gljiva na prirast stabala u dugom periodu. Fitopatološkom analizom na uzorcima korjena stabala |