DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Čak štoviše, čiste savjesti ili pak s neskrivenim po¬ nosom, tu je državu bilo preporučljivo ili čak časno, potkradati, trgati i uništavati, kao dio nacionalne zada¬ će. I danas, kada bi analizirali naš odnos prema nacio¬ nalnim dobrima; prirodi, šumi, fauni, mora, slatkim vodama i ukupnom okolišu, lako bi zaključili kako se taj odnos nije bitno na bolje promijenio. Pa, zar naša uvriježena "a priori" odbojnost prema vlasti, državnim dužnosnicima i poslovodstvu, i onda kada dobro rade, nema iste ili slične korijene u našim mentalnim sklopo¬ vima, kao i odnos prema državi i njenim dobrima. U našem okruženju oprost može dobiti neuspjeh, no us¬ pjeh se u pravilu ne prašta. Sada, unatoč našoj formalnoj neovisnosti, nad nas se nadvila nova prijetnja. Hrleći kampanjski u zagrljaj europskih i svjetskih integracija, bojim se da smo pre¬ vidjeli sve moguće opasnosti koje nam zakoni krupnog kapitala i profita donose. Temeljna stvar na koju ovdje mislim je beskompromisna borba za očuvanje našeg relativno čistog okoliša, našeg mora, prirode i šuma. Volio bih da izgradimo obrambeni mehanizam, kako bi stručno spremni, politički odlučni i snažni dočekali sraz s interesom krupnog kapitala, zavijenog u celofan globalizacije i parole o održivom razvoju. Konačno, država je sada i stvarno naša, mi sada s njom upravljamo, pa i sjedište joj je tu u našoj domovi¬ ni. No, unatoč svim tim spoznajama, mora proći još dosta vremena da te spoznaje počnu stanovati u našim mentalnim sklopovima, našoj savijesti, a istovremeno da se iz nje isele njeni dosadašnji stanari. I dok svega toga svjesni živimo svoje živote, treba li upitnim biti odgovor na pitanje: što će se dogoditi pojedinim odvažnim hrastovim biljkama koje se trade urasti u okru¬ ženju bujnog grmlja ili grabove panjače? Brzi prirast i agresivnost "pionirskih" vrsta pregazit će jedinke hras¬ ta i ostati vladati staništem. Za izmjenu vrsta i sanaciju potrebna je sustavna proizvodnja slobode, mnogo čestitosti, učenja novih znanja, umnosti, stručne i građanske hrabrosti, voljnosti i značajna financijska sredstva. Potrebna je kritična masa za temeljitu pripremu staništa, kvalitetno sjeme ili pak brojne, dobre, otporne i čvrste sadnice, da bi se obrat "na bolje" uistinu i dogodio. A onda kada se obrat konačno i dogodi, valja biti ustrajan, radikalan u njezi i pomoći hrastu na način da se sustavno uklanja korov, nekvalitetna deformirana stabalca, stvarajući pogodne životne uvjete našem gospodarskom cilju u šumi luž¬ njaka kao i hrastu lužnjaku. Kada se takva prirodna ravnoteža jednoga dana us¬ postavi, sustavno će nestajali korova na staništu, a pri¬ rodna će struktura osigurati stabilnost, maksimalnu proizvodnost, potrajnost i prirodnu obnovljivost naših hrastika, ili pak u našem slučaju, potrajnost u osigura¬ nju moralnih, stručnih i kvalitetnih ljudi. Prirodni nas šumski ekosustav uči kako nema zdrave budućnosti ni u jednoj monokulturi, ili preneseno, kod vladavine jednostranačja. Krajnje je vrijeme da naučimo kako je nužan i bio¬ loški zakonit suživot između svih sastavnica unutar jednog staništa, i kako samo u takvom okruženju naša šuma ima zdravu, produktivnu, sigurnu i stabilnu bu¬ dućnost. Odličujući i po život izrazito značajan je skla¬ dan i uravnotežen odnos svih članova životne zajedni¬ ce svakog staništa, pa i našeg ljudskog. U vladavini grmlja ne prolazi dijalog ni suprotno mišljenje, a očekivana i zahtijevana lojalnost, isključi¬ vo se prevodi kao odanost u poslušnosti, a nikako ne čestitost i odanost u zakonitosti. U tako poremećenom sustavu vrijednosti, gdje politika kroji i tamo gdje nije kompetentna, bez slobodne, zdrave misli i riječi narod¬ ne, svi su pojedinci osuđeni na poraze, ranjavanja, kaž¬ njavanja i padove. Pred nama je zasigurno proces na¬ puštanja podaništva i tako nužna proizvodnja slobode. Kao što na degradiranim staništima hrastove šume ba¬ rem sto godina neće rasti i prirodno se obnavljati hras¬ tici, tako ni na staništu našega gospodarskog, društve¬ nog i kadrovskog razvoja neće još dugo rasti novi kva¬ litetni ljudi, koji će potrajno osiguravati naš identitet, našu struku, njenu tradiciju, naše vrijedne prirodne šume pa i našu kulturu. Volio bih da sam s ovim mojim tvrdnjama u krivu, pa da me život razuvjeri, a razvoj događaja posvjedoči brze promjene na bolje. No, ja umoran odustajem, moje je vrijeme isteklo. Predajem mač u rake novih ljudi, želeći da oni budu brojni, beskompromisni i pošteni u borbi za sanaciju i ozdravljenje našeg stručnog i nacionalnog staništa. Novi, mladi, umni i odlučni ljudi moraju trajno stjecati nova znanja, razvijati mislilačke sposobnosti, integri¬ rati dobrotu i usvajati moralne kodekse po kojima će se tako željeni procesi odvijati. Ono stoje sada zabrinja¬ vajuće, odnosi se na premali broj neintegriranih, slo¬ bodnih intelektualaca u struci ali i u državi. No, kada se oni na nekom "staništu" i pojave, upitna je njihova spremnost na rizik intelektualnih avantura, koje u kraj¬ nosti mogu postati i rizik njihove osobne slobode. Ja ostajem i dalje kroz život putovati s nadom, stoje sva¬ kako ljepše nego stići. Tomislav Starčević |