DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 69     <-- 69 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA


NAŠEM JE STANIŠTU NUŽNA SANACIJA!


Na skoro samom kraju moga radnog vijeka, i zapra¬
vo stalne borbe pune padova, lomova, nezaraslih rana
te značajno manje pobjeda, odlučio sam definitivno
odustati. Ne mogu više, nemam više potrebnu snagu,
ustrajnost i energiju. To istovremeno ne znači da sam
promijenio svoju životnu filozofiju, dapače, više nego
ikada čvrsto sam uvjeren kako je samo borba, dijalog i
poštena konkurencija ideja jedini pravi put našega op¬
stanka, razvoja i napretka. Nikada nisam mogao pri¬
hvatiti nama svojstvenu ulogu pasivnog gledatelja koji
samo aplaudira ili zviždi s tribine, posebno onda kada
tako i ne misli. No, iskustvena je i povijesna istina da
je život više nudio onome tko je bio uvijek navijač "na
pravoj strani".


Najveći dio svih praktičnih znanja crpio sam iz pri¬
rode i u njoj ih trajno provjeravao. S prirodom sam in¬
tenzivno suživio i njena sam pravila, kroz čitav radni
dio života, s ljubavlju trudio prepoznavati. Čvrsto
uvjeren u dijagnozu kako je kod nas u pitanju ozbiljno
degradirano naše (ljudsko) životno stanište, sada ne¬
dvojbeno iz iskustva prirode znam da se i postupak oz¬
dravljenja (sanacije) našega staništa mora događati du¬
goročno i u suglasju s postupcima na degradiranom
šumskom staništu. Ono se kao i šumsko stanište, naža¬
lost, može liječiti i razvijati samo uz pomoć "pionir¬
skih" vrsta, u ovom slučaju takvih tvrdih, otpornih i
taštih ljudi. A taština je uvijek toliko velika koliko je
pamet manja. Ako je degradiranom staništu šume hras¬
ta lužnjaka nužno razdoblje od jednog stoljeća za oz¬
dravljenje i povratak hrasta, onda je zasigurno i put sa¬
nacije našega ljudskog staništa prema uljuđenom, mo¬
ralnom, obrazovanom čovjeku i društvu "fine struktu¬
re", barem isto toliko dug ili još duži. Na brzinu sana¬


cije našeg staništa možemo utjecati samo mi sami, iza¬
beremo li stručno i moralno ispravan put, put aktivnog
i angažiranog sudjelovanja u izgradnji i podržavanju
moralnih društvenih normi i znanstveno-stručno ute¬
meljenih prognoza.


Ne pokrenemo li taj put sanacije odlučno, odmah i
sada, društvenom će scenom u nas nedvojbeno prolaziti
i dominirati razne otporne "pionirske" vrste korova,
grmlja, vrba, joha, grabovih panjača i slično. Nije čudo
što je stupanj degradacije naših stanišnih uvjeta tako
jako izražen. Ovaj je prostor kroz našu dugu, burnu i
tužnu povijest istragan izbjeglicama, osvajačkim ratovi¬
ma, krvlju i bitkama za golim opstankom. Naša držav¬
nost odsjedala je stoljećima izvan naših granica, pa se ni
država ni njezini interesi nisu doživljavali kao naši.


Izbor našega staništa, u našim je rukama.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Čak štoviše, čiste savjesti ili pak s neskrivenim po¬
nosom, tu je državu bilo preporučljivo ili čak časno,
potkradati, trgati i uništavati, kao dio nacionalne zada¬
će. I danas, kada bi analizirali naš odnos prema nacio¬
nalnim dobrima; prirodi, šumi, fauni, mora, slatkim
vodama i ukupnom okolišu, lako bi zaključili kako se
taj odnos nije bitno na bolje promijenio. Pa, zar naša
uvriježena "a priori" odbojnost prema vlasti, državnim
dužnosnicima i poslovodstvu, i onda kada dobro rade,
nema iste ili slične korijene u našim mentalnim sklopo¬
vima, kao i odnos prema državi i njenim dobrima. U
našem okruženju oprost može dobiti neuspjeh, no us¬
pjeh se u pravilu ne prašta.


Sada, unatoč našoj formalnoj neovisnosti, nad nas
se nadvila nova prijetnja. Hrleći kampanjski u zagrljaj
europskih i svjetskih integracija, bojim se da smo pre¬
vidjeli sve moguće opasnosti koje nam zakoni krupnog
kapitala i profita donose. Temeljna stvar na koju ovdje
mislim je beskompromisna borba za očuvanje našeg
relativno čistog okoliša, našeg mora, prirode i šuma.
Volio bih da izgradimo obrambeni mehanizam, kako bi
stručno spremni, politički odlučni i snažni dočekali
sraz s interesom krupnog kapitala, zavijenog u celofan
globalizacije i parole o održivom razvoju.


Konačno, država je sada i stvarno naša, mi sada s
njom upravljamo, pa i sjedište joj je tu u našoj domovi¬
ni. No, unatoč svim tim spoznajama, mora proći još
dosta vremena da te spoznaje počnu stanovati u našim
mentalnim sklopovima, našoj savijesti, a istovremeno
da se iz nje isele njeni dosadašnji stanari. I dok svega
toga svjesni živimo svoje živote, treba li upitnim biti
odgovor na pitanje: što će se dogoditi pojedinim odvažnim
hrastovim biljkama koje se trade urasti u okru¬
ženju bujnog grmlja ili grabove panjače? Brzi prirast i
agresivnost "pionirskih" vrsta pregazit će jedinke hras¬
ta i ostati vladati staništem.


Za izmjenu vrsta i sanaciju potrebna je sustavna
proizvodnja slobode, mnogo čestitosti, učenja novih
znanja, umnosti, stručne i građanske hrabrosti, voljnosti
i značajna financijska sredstva. Potrebna je kritična
masa za temeljitu pripremu staništa, kvalitetno sjeme
ili pak brojne, dobre, otporne i čvrste sadnice, da bi se
obrat "na bolje" uistinu i dogodio. A onda kada se obrat
konačno i dogodi, valja biti ustrajan, radikalan u njezi i
pomoći hrastu na način da se sustavno uklanja korov,
nekvalitetna deformirana stabalca, stvarajući pogodne
životne uvjete našem gospodarskom cilju u šumi luž¬
njaka kao i hrastu lužnjaku.


Kada se takva prirodna ravnoteža jednoga dana us¬
postavi, sustavno će nestajali korova na staništu, a pri¬
rodna će struktura osigurati stabilnost, maksimalnu
proizvodnost, potrajnost i prirodnu obnovljivost naših
hrastika, ili pak u našem slučaju, potrajnost u osigura¬
nju moralnih, stručnih i kvalitetnih ljudi. Prirodni nas


šumski ekosustav uči kako nema zdrave budućnosti ni
u jednoj monokulturi, ili preneseno, kod vladavine jednostranačja.


Krajnje je vrijeme da naučimo kako je nužan i bio¬
loški zakonit suživot između svih sastavnica unutar
jednog staništa, i kako samo u takvom okruženju naša
šuma ima zdravu, produktivnu, sigurnu i stabilnu bu¬
dućnost. Odličujući i po život izrazito značajan je skla¬
dan i uravnotežen odnos svih članova životne zajedni¬
ce svakog staništa, pa i našeg ljudskog.


U vladavini grmlja ne prolazi dijalog ni suprotno
mišljenje, a očekivana i zahtijevana lojalnost, isključi¬
vo se prevodi kao odanost u poslušnosti, a nikako ne
čestitost i odanost u zakonitosti. U tako poremećenom
sustavu vrijednosti, gdje politika kroji i tamo gdje nije
kompetentna, bez slobodne, zdrave misli i riječi narod¬
ne, svi su pojedinci osuđeni na poraze, ranjavanja, kaž¬
njavanja i padove. Pred nama je zasigurno proces na¬
puštanja podaništva i tako nužna proizvodnja slobode.
Kao što na degradiranim staništima hrastove šume ba¬
rem sto godina neće rasti i prirodno se obnavljati hras¬
tici, tako ni na staništu našega gospodarskog, društve¬
nog i kadrovskog razvoja neće još dugo rasti novi kva¬
litetni ljudi, koji će potrajno osiguravati naš identitet,
našu struku, njenu tradiciju, naše vrijedne prirodne
šume pa i našu kulturu. Volio bih da sam s ovim mojim
tvrdnjama u krivu, pa da me život razuvjeri, a razvoj
događaja posvjedoči brze promjene na bolje.


No, ja umoran odustajem, moje je vrijeme isteklo.
Predajem mač u rake novih ljudi, želeći da oni budu
brojni, beskompromisni i pošteni u borbi za sanaciju i
ozdravljenje našeg stručnog i nacionalnog staništa.
Novi, mladi, umni i odlučni ljudi moraju trajno stjecati
nova znanja, razvijati mislilačke sposobnosti, integri¬
rati dobrotu i usvajati moralne kodekse po kojima će se
tako željeni procesi odvijati. Ono stoje sada zabrinja¬
vajuće, odnosi se na premali broj neintegriranih, slo¬
bodnih intelektualaca u struci ali i u državi. No, kada se
oni na nekom "staništu" i pojave, upitna je njihova
spremnost na rizik intelektualnih avantura, koje u kraj¬
nosti mogu postati i rizik njihove osobne slobode. Ja
ostajem i dalje kroz život putovati s nadom, stoje sva¬
kako ljepše nego stići.


Tomislav Starčević