DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 54     <-- 54 -->        PDF

D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2. CXXVIII (2004), 41-54
on mogao svjesno (ili nesvjesno) promijeniti, što bi
se danas moglo ocijeniti škodljivim za ekosustav.


2) To se isto može reći za životinjski svijet, dakle onaj
od prije 100, 1000 ili l milijun godina (kvartar),
praktički od kenozoika na ovamo, malo se mije¬
njao. Govorimo o vrstama koje i danas postoje.
Može se samo razmišljati o brojnosti pojedinih vrs¬
ta, njihovom teritorijalnom rasporedu prividnom iš¬
čezavanju i ponovnom pojavljivanju.


Nesumnjivo daje i u srednjem vijeku postojala sta¬
novita pokretljivost životinja u smjeru sjever -jug i
obrnuto, a nisu isključeni ni drugi pravci kretanja.
Sa sigurnošću možemo tvrditi daje npr. popis ptič¬
jih vrsta koji se kreće za Baranju od 270-280 nepot¬
pun da možda nije manji od broja koji navode poz¬
nati ornitolozi za Europu: 445 vrsta W. Makatsch
(1969), 756 vrsta (s podvrstama) H. H e inž e l, R.
Fitter, J. Parslow (1972), 505 vrsta R. Peter¬
son, G. Mount fort, P.A.D. Hol l om (1985).


I s drugim skupinama beskralješnjaka i kralješnjaka
je slično. Neke vrste "otkrivamo" danas kao "no¬
ve", a bile su već evidentirane prije 100 i više godi¬
na, da ne ulazimo u srednji vijek.


3) Na baranjski krajolik i njegov biljni i životinjski
svijet najveći utjecaj je imala poplava, periodično
izlijevanje rijeka: Karašice, Drave i Dunava. Popla¬
va je najutjecajniji čimbenik baranjskog krajolika
srednjeg vijeka. Do izgradnje glavnih obrambenih
nasipa krajem 19. st. poplava je bila prijetnja ratari¬
ma, a blagodat ribarima. Respektirali su je, premda,
po svemu sudeći nije imala onu razornost kao da¬
nas, kada se urušavaju nasipi, poplavljuju sela, gos¬
podarstva, jer je otplavljivanje i naplavljivanje zbog
prostranstva prirodnih retencija, brojnih meandara
na rijekama, teklo usporeno.


4) Šumarstvo srednjeg vijeka pripada tzv. prvom raz¬
doblju; vladala je potpuna stihijnost u pogledu koriš¬
tenja i zaštite šuma. Situacija je znatno bila bolja u
primorskim gradovima koji su svojim statutima za¬
štićivali šume i onemogućavali nedozvoljenu trgo¬
vinu drvnih poluproizvoda: tesarske grade, lučnog
drveta, drva za dobivanje smole (smolarenje) i si.


Jedini dokaz da se i šumama Baranje postupalo zaštitnički
potječe od pravnika Verboczyia iz 1514. go¬


LITERATURA


Antić , M., et. al. (1969): Fitocenološka-pedološka is¬
traživanja u plavnom području Baranje, "Jelen"
8, Bilten Lovno-šumskog i poljoprivrednog gaz¬
dinstva "Jelen" Posebno izdanje Operativnonaučnog
instituta "Dr. Ilija Đuričić", Beograd


Bojčić , C., et. al. (1982): Slatkovodno ribarsvo, Po¬


dine (Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti
regni Hungariae...). Između ostalog zabranjuje se
sječa i ispaša stoke u tuđim šumama (cl. 33).


Šume Baranje nisu se bitno mijenjale kroz srednji
vijek. Postojao je sukob kmetova s vlasnicima šu¬
ma, jer su kmetovi i drugi podložnici često napasali
stoku u njihovim šumama. Bile su (nezvanično) po¬
dijeljene na: neplavne "zemaljske" i poplavne, a za¬
tim su se dijelile na "otočne" i plavljene.


Vlasnici šuma prodavali su drvo na panju ili cijele
sječine. Drvo se koristilo za različite potrebe. Po¬
sebno zanimanje bilo je za "otočne šume" koje su
rodile žirom. Mnogo se drva koristilo za ogrijev.


Vjeruje se da su "otočne" šume bila stanovita skloni¬
šta tijekom ratova s Turcima i zaštita od razbojničkih
bandi. U nekim razdobljima služile su i njima.


5) Dok je u davnoj prošlosti riba isključivo služila kao
hrana ribara i njegove obitelji, u srednjem vijeku se s
njom trgovalo. Prodavala se u svježem stanju, ali i
kao prerađevina. Riba se solila, sušila, dimila. Zbog
njene osobine da se brzo kvari, u gradskim statutima
naznačena su pravila trgovanja i manipulacije ribom.


U srednjem vijeku (po svemu sudeći) javljaju su se
udruge ribara tzv. cehovi, koji su dodatno regulirali
promet ribom. U to vrijeme pojedini vladari i samo¬
stani imaju vlastite ribnjake koji će s vremenom
prerasti u uzgajališta ribe. Nalazimo naputke o uz¬
goju ribe, pišu se prve knjige iz područja ribarstva.


Javlja se građanska klasa s pravima koja im daju
pojedini vladari. Mnogi gradovi u Hrvatskoj posta¬
ju slobodni kraljevski gradovi s pravima prodaje
ribe na posebnim mjestima koje određuje gradski
senat. Za prodaju ribe na takvim mjestima naplaću¬
je se "placovina".


Pretpostavljamo da su vlasnici davali u zakup ribolovne
vode u Baranji. Riba iz Baranje dovozila se u
Osijek i tu prodavala. Riba ulovljena na karašičkom
području vjerojatno se otpremala prema Branyavaru
(današnji Branjin vrh), Pečuhu i drugim grado¬
vima u Mađarskoj.


- References
slovna zajednica slatkovodnog ribarstva Jugo¬
slavije, Ribozajednica Zagreb, Zagreb


Borisavlj ević, A., (1924): Opis Državnog dobra
"Belje", rukopis, Beograd


Bosendorfer, J., (1952): Istočne granice Tomislavove,
Krešimirove i Zvonimirove Hrvatske u