DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 52 <-- 52 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK. ŠUMARSTVO l RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2, CXXVII1 (2004), 41-54 Vrijedna spomena je zabilješka Plinija- Katančića da su stanovnici u blizini utoka Drave tjerali svinje preko rijeke u Kopački rit na ispašu, koje bi se kasnije dobro uhranjene vratile kući. Običaj je postojao do 1952. godine kada je LŠG "Jelen", zbog uzgoja, zaštite i lova visoke divljači za- Slika 9. Ribarska kuća kakva se mogla vidjeti u srednjem vijeku Iz Herszler, Szakacs i Voros (1989) branio napasivanje stoke, posebno svinja (kočanje), kojih je bilo jako mnogo. Gotovo svaka veća obitelj u Bijelom Brdu, Sarvašu, Aljmašu, držala je svinje u ritu. Vlasnici bi im povremeno donosili hranu (kuku¬ ruz, pšenicu), da svinje ne podivljaju. Sparivale su se s divljim svinjama, tako da se još i danas poneki puta nade, potpuno bijeli vepar ili krmača. Meki lišćari prevladavli su na "gornjim otocima" od Mohača do Batine i dalje do utoka Drave u Dunav. Spominje se brzi rast topola, čija se ophodnja nesluž¬ beno procjenjuje na 15-25 godina. Za drvo su bili po¬ sebno zainteresirani Bačvani. Godišnje su se održavali sajmovi na kojima su se licitirale sječine. Otočne šume kako piše Payr: "Sačinjavaju šumski kompleks s livadama i čistinama. Isprepletene su mno¬ gobrojnim vodenim rukavcima poput labirinta, sliče na neprohodne šume Sjeverne Amerike, te daju sliku južne Ugarske u njenom sirovom stanju pred tisuću godina". Od nekadašnjih šuma postversajske Južne Baranje ostalo do danas očuvano 44.033 k.j. (Odjel za uređenje šuma U.S. "Podružnica Osijek", 2003). Ribarstvo Poznato je da su mnogi samostani u Europi građeni uz rijeke i jezera, kako bi svjetovni ljudi u svako vri¬ jeme mogli doći do ribe. U pojedinim samostanima postojao je "pater aquarius" (negdje još i Fischmeister) koji se brinuo da u samostanu ima uvijek ribe. A da bi se riba imala za svaku priliku uz samostan su građeni ribnjaci. U ribnjacima se najprije držala živa riba ulov¬ ljena u jezeru ili rijeci, a kasnije su služili za uzgoj ribe. Gajio se poglavito šaran koji je bio relativno ot¬ poran na transport i često lošije ekološke uvjete u rib¬ njaku nego u rijeci, a osim toga za razliku od druge slatkovodne ribe imao je mekano i tečno meso, koje je bilo prihvatljiva zamjena za vrijeme posta. Tradicija gajenja šarana u Europi stara je gotovo 1500 godina. D. Cassidor (533-537) piše da je Teodozije I Veliki (347-395) dao dopremiti šarane u živom stanju iz Dunava do Ravenne (Italija). Car Karlo Veliki (812) u svojim"Capitularc de Villis" propisuje podani¬ cima kako moraju upravljati njegovim dobrima izme¬ đu ostalog i ribnjacima: "Svaki činovnik mora ih umnažati tamo gdje je to moguće, a gdje ih ranije nije bilo, ako je to moguće treba nove osnivati" (B oj č i č et. al. 1982). Iz tog "samostanskog ribnjačarstva" ipak je poteklo nešto ribarske literature iz koje se može razabrati da su ribnjaci stručno vodeni. Imućniji plemići imali obuče¬ ne ribnjačare, koji su održavali mrijestilišta, mladičnjake i zimovnike za ribu. Koristili su prokušanu re¬ cepturu za hranjenje ribe različitog uzrasta, poznavali bolesti riba i protiv njih se relativno uspješno borili. Spomenuli bi knjigu Jana Dubrava o ribnjacima, riba¬ ma, koja se u njima uzgaja iz 1486. god., zatim Colerovu (1593) Oeconomia ruvalis et domestica. U Češkoj se ribnjaci javljaju već i u 13. stoljeću, u Njemačkoj još i ranije. Hrvati naseljeni u Baranji bavili su se uz stočarstvo i ribolovom, o čemu svjedoče brojni slavenski nazivi: pastrva, jesetra, linjak, som, štuka, klen, karp, (šaran). Zatim imena ribolovnih alata: "mreža", vrša, "udica", itd. U srednjem vijeku u Baranji postojao je veći broj plemićkih obitelji koji su zemlju (veleposjed) stekli kraljevom darovnicom, nekada kupovinom ili otimači¬ nom uz blagoslov kralja. Spomenuti ćemo samo neke s pravima korištenja ribolovnih voda: Kan, Aba, Gyor, Dersfyi, Imrefyi, Čupori Moslavački, Kalan, Tothosyi, Orev, Zidar, Sar, Somljo, Gorjanski, Seczenyi, Horvati, Morovići, Perenyi, Siklosi, Bakonyi, Korođi, Kemendi, Istvanffyi, Kisvaradyi, Dankovici, Nagyi, po¬ tomci palatina Lovre i drugi (S r san 1993). Primatelji posjeda dobili su pravo na: skelarinu, mlinarenje, krčmarenje, lov i ribolov i slično. Uz vlastelu, slobodne seljake i kmetove, u sred¬ njem vijeku javlja se građanski stalež. Bavili su se po¬ glavito obrtom i trgovinom; bili su relativno imućni, što nije odgovaralo lokalnim feudalcima koji su im na¬ metali poreze i si. davanja, stoga su se oni žalili kralju i tražili više slobode u djelovanju. Kraljevo priznanje nosilo je brojne povlastice, kao biranje gradskog suca, pravo donošenja vlastitih zakona, pravo održavanja sajmova i si. |