DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 50 <-- 50 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI: OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2, ("XXVIII (2004). 41-54 HRVATSKA DALMACIJA I OTOCI - Croatian Dalmatia and islands Više podataka o povijesti šumarstva vezano je za obalu Mediterana, Dalmaciju i otoke. Spominju se Hvar, Korčula, koji su u srednjem vijeku bili obrasli gustom borovom šumom. Navodi se da se borovina ko¬ ristila u gradnji brodova; od borovine se pravila smola, neka vrsta katrana koji je služio za vanjsku zaštitu bro¬ dova i čamaca (kalafatanje) i osvetljavanje pramca broda za vrijeme ribolova (svičarica). U statutima gradova (Ninski 1103, Korčulanski 1214, Splitski 1240, Dubrovački 1272, Trogirski 1322, te u Vinodolskom zakonu 1288. nalazimo odredbe ko¬ SLAVONIJA I BARANJA Po mišljenju profesora Rauša (1985) šume Slavo¬ nije i Baranje imale su karakteristike prašume. Površi¬ na za poljodjelstvo bilo je dovoljno pa nije bilo potreb¬ no krčenje i spaljivanje šuma. Pravo korištenja šuma imali su u Baranji i Istočnoj Slavoniji ondašnji plemići. Upotreba drveta bila je možda nešto drukčija nego u primorskim gradovima. Drvo je služilo za gradnju plemićkih dvorova i gospo¬ darskih objekata (štala, hambara, skladišta), mlinica, Slika 6. Krajolik baranjskog podunavlja gotovo istovjetan onome iz kraja kvartara (Foto: D. Gctz) za izradu bačvi, riječnih plovila: šlepova, šajki, čama¬ ca, ribarskih laptaša, "barki", tikvara, za gradnju mos¬ tova, kočija, kućnog posuda. Služilo je i kao ogrijev. Postojali su godišnji sajmovi na kojima su licitirane cijele sječine (P ay r 1824). Vjerojatno su postojali zakupci koji su se bavili prometom drva. Sume Baranje srednjeg vijeka možemo podijeliti na: šume izvan dosega poplave, često nazivane "ze¬ maljskim", pravim šumama i šume ritova, plavnih te¬ rena, koje su sc opet dijelile na "otočne" i na one u ni¬ žim dijelovima terena u dosegu poplave. jima se zabranjuje prekomjerna sječa, prodaja tesarske građe i trupaca, negdje još i drvenog ugljena. Predviđe¬ ne su novčane i tjelesne kazne jednako za kmetove, građane i strance. Za Slavoniju vrijedio je Trodjelni zbornik običaj¬ nog prava slavnog kraljevstva Ugarske (Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni ) koji je poz¬ nat još kao Veboczyjev Trodjelni zbornik. Njime se iz¬ među ostalog u cl. 33 zabranjuje ispaša stoke u tuđim šumama; štitio je prava plemstva, a manje puka. - Slavonia and Baranja Neplavne šume Do izgradnje glavnih obrambenih nasipa na glasu je bila Keskonderska šuma koja se prostirala lijevo i desno od današnje ceste Darda - Beli Manastir. Preo¬ stale su šume Koha (Kozarac) i Haljevo. O veličini srednjovjekovnih baranjskih šuma nemamo podatke. Podaci iz 19. stoljeća koji potječu od različitih autora te mjerodavnih institucija iz tog vremena prilično se razilaze i dovode do nedoumice. Prema Maga Palu iz 1832. godine (Sršan, 1933) pod šumom se (u Ugarskoj) Baranji nalazilo 266.865 k.j. Podaci Mađarske akademije iz 1876. govore o 190.565 k.j.; Ministarstvo poljoprivrede (1895) navodi 149.872 k.j. Slične brojčane vrijednosti nalazimo u dizertaciji Todorovića (1976) koji se poziva na Yaradya (1896), po njemu je pod šumom 1800. god. bilo 266.865 k.j., već 1886. smanjena je na 186.846 k.j., a 1893. iznosi 149.927 k.j. To navodi na moguć¬ nost da su se šume počele masovno sjeći zbog tzv. "zamjene" površina o kojoj govori Borisavljević (1924). Prema naputcima Vlastelinstva "Belje", šume su sc trebale "premjestiti" na manje plodno tlo, a ono bolje iskoristiti za proizvodnju ratarskih kultura. Isto¬ vremeno navodi da nisu postojali nikakovi razvojni planovi, nego samo planovi krčenja i pošumljavanja na površinama predviđenim za šumu. U svezi s "rentnom" politikom koja se vodila tijekom 19. stoljeća, Rossler (1908) spominje šumare koji se nisu mogli složiti sa sebičnim interesima vlasnika Vlastelinstva. Ostaje činjenica daje šuma, odnosno drvo, na prije¬ lazu srednjeg vijeka u novo doba, a posebno nakon ra¬ tova s Turcima postala vrlo tražena sirovina za domaći puk, ali i zanimljiva obrtništvu Europe. Nažalost, sječa će poprimiti stihijnost, stradat će srednodobne sasto¬ jine, a ostati će oni orijaši kojima će se kasnije ponositi Slavonija. O tome piše Rauš: "Slavonac je zbog svojih potreba posjekao sve stoje bilo mlađe, a ostali su samo orijaši, poznati prastari hrastovi. To se dogodilo samo u pristupačnijim šumama bliže naseljima, dok su one |