DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 25 <-- 25 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA I PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA Šumarski list br. 1-2, CXXVIII (2004), 21-40 me imenovan po biljnoj zajednici uz naznaku odlučnog stanišnog čimbenika.. Za izdvajanje i klasifikaciju osnovnih jedinica - ti¬ pova, osim ekoloških značajki treba poznavati i gospo¬ darske značajke: uređajne elemente, uzgojne mjere i ekonomske pokazatelje, kojima je određena proizvodna dimenzija tipova odnosno njihov proizvodni potencijal. Hrvatska tipološka škola primjenom ekološko-proizvodnog kompleksnog sustava metodološki utvrđuje proizvodne potencijale prirodnih šumskih staništa, pri¬ družuje im odgovarajuće uzgojne oblike sastojina te definira i klasificira proizvodne tipove šuma. Prostorna varijabilnost geološko-litoloških, pedo¬ loških, fitocenoloških, klimatskih i drugih prirodnih čimbenika značajnih za pojavu, opstanak i normalni razvoj šume kao biogeocenotičkog sustava, utjecala je na brojnost utvrđenih tipova i podtipova šuma. Do 1992. god. kombiniranim metodama izdvojeno je, znanstveno definirano i kartirane 79 Ekološko gos¬ podarskih tipova i podtipova šuma ("Šume u Hrvat¬ skoj", Zagreb, 1992.). Tipološkim istraživanjima velika je raznolikost šumskih sastojina i heterogenost šumskih staništa svedena u prepoznatljive i praktički prihvatljive prirodne šumske bioekološke cjeline. Za svaku cjelinu detaljnom su analizom utvrđenih ekoloških, bioloških i proizvodnih osobitosti, te meto¬ dama komparacije određene razlikovne, a metodama sinteze zajedničke značajke u odnosu na ostale. U inicijalnoj fazi izdvajanja po zajedničkim obilje¬ žjima oblikovane su dovoljno homogene osnovne klasifikacijske jedinice, koje su zatim prema ekološkim i razvojno-proizvodnim različitostima razvrstane u klasifikacijsku ljestvicu proizvodnih tipova šuma. Za svaku osnovnu klasifikacijsku jedinicu određene su dvije (dva tipa) produktivnosti: stvarna proizvodnja ili učinkovita produktivnost i potencijal staništa ili prirodna produktivnost Stvarna proizvodnja ili učinkovita produktivnost određena je egzistencijalnim tipom kao prosjekom iz¬ mjerenih konkretnih realnih veličina. Potencijal staništa određenje konstruiranim ili ideal¬ nim tipom. Idealni proizvodni tip predstavlja stan¬ dardni, teoretski naglašen, deskriptivno idealizirani limit potencijala staništa ili prirodnu produktivnost. Za svaki izdvojeni EGT, idealni proizvodni tip defi¬ nira optimalni Sastojinski oblik šume s maksimalnim limitom produkcije. S tipološkog stajališta, idealni proizvodni tipovi određuju maksimalne teoretske limite prinosa koji se mogu trajno postizati na određenom staništu u uravno¬ teženim i pravilno gospodarenim sastojinama. Trajnost ostvarenja teoretskih limita prinosa zasni¬ va se na pretpostavci da se isti ekološki uvjeti u vezi nastanka, rasta i razvoja šumskih sastojina moraju uvi¬ jek odražavati u istoj općoj tendenciji promjena, tj. s istim posljedicama. U vezi s idealnim tipom to znači da uz iste ekološke uvjete šumskih staništa nekog pro¬ izvodnog tipa, postoji jedan optimalni Sastojinski oblik šume koji trajno proizvodi najveće moguće koli¬ čine šumskih proizvoda i zadovoljava višenamjenske potrebe gospodarstva. Autori tipoloških normala naglašavaju da su idealni proizvodni tipovi normala EGT-a (bez obzira što se ne mogu naći u prirodi) pokazatelji i ideja vodilja praktiča¬ ru, kako će premostiti razliku između konkretnih empiričkih podataka stvarne proizvodnje i teoretskog li¬ mita idealne proizvodnje definirane prirodnim potenci¬ jalom staništa. Konstruirani su sa svrhom da u primjeni omoguće pravilno tumačenje bitnih značajki rezultata mjerenja i procjena konkretnih (egzistencijalnih) tipova, te ovisno o utvrđenom stanju ukazu na najpovoljniji postupak prevođenja konkretnog stanja u optimalno, određeno normalom idealnog proizvodnog tipa. Krajnji cilj primjene idealnih proizvodnih tipova je postizanje maksimalne količine najvrjednije drvne mase, odnosno maksimalne vrijednosti proizvodnje. (V. Hren, 1990, str. 7-8). Svaka osnovna tipološka jedinica, izdvojena na temelju brojnih relevantnih čimbenika i njihovog međuodnosa (bitnih za definiranje i klasifikaciju tipa) je znanstveno egzaktno utvrđena i jasno iz¬ dvojena prirodna cjelina. Praktična primjena na znanstvenim osnovama izdvojenih tipova je, glede kompleksnosti metodo¬ loškog sustava izdvajanja tipova i brojnosti pozna¬ tih relevantnih pokazatelja neophodnih za pravilno gospodarenje neupitna. Upitni su idealni proizvodni tipovi šuma konstrui¬ rani za iste izdvojene prirodne cjeline u obliku opti¬ malnih modela (normala EGT-a), koje kod praktičara izazivaju nedoumicu u primjeni. Po teoretski idealnoj prenaglašenosti optimalnih parametara u odnosu na stvarne (u prirodno mogućim granicama) i unificiranosti uređajnih pokazatelja, nor¬ male EGT-a odstupaju od standardnih konvencionalnih preskriptivnih normala i doimaju se kao metafizičke tvorevine. Dojam o praktički nedostižnim uzorima po¬ jačava tvrdnja jednog od autora: "idealni tipovi ne mogu se naći u stvarnosti." (V. Hren, 1990). Sukladno s aksiomom egzaktne znanosti matemati¬ ke, sastojine egzistencijalnih tipova uz pravilno gospo¬ darenje po načelima oponašanja prirode konvergiraju prema čvrstoj točki limita idealnih tipova. No, nesugla¬ sja između konkretnih i normalnih parametara izaziva¬ ju teškoće u primjeni, s izvjesnom nevjericom u us |