DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 115 <-- 115 --> PDF |
S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE pustošenja. U njima je itekako isticana zaštita okoliša, a posebice šuma, gradskih prostora i mora. U mnogima od njih posebno je istaknuta zabrana držanja koza u šumama, kao i paljenje vapnenica za proizvodnju vapna (Matić 1996). U Dalmaciji se 1464. godine utemeljuje šumarska služba pod nazivom Magistrat providure za drvo i šume, u kojemu se osniva rezervat za hrastovinu, zabranjuje se krčenje šuma i držanje koza. U Istri se već 1532. godine osniva šumarska inspekcija te 1584. katastar šuma, prvi poznat u svijetu. Propis kojim se ureduje iskorištavanje i zaštita šuma u Slavoniji i Baranji izdanje 1514. pod nazivom Tripartitum opus iuris counsuetudinarii inclyti regni Hungarie. Osnivanjem Vojne krajine (1702) i njenim uređenjem (1746) osniva se šumarska služba temeljena na vojnim načelima. Prema Kosović u (1914) šume Vojne krajine kojima je upravljao karlovački generalat bile su u tako lošem stanju, daje general von Beck izdao privremeni Međutimni šumski red (1764) za šume toga područja, a godinu dana nakon toga objavljen je Definitivni šumski red s Naputkom za šumsko osoblje. U uvodnom dijelu se kaže: "Šume karlovačkog generalata nalaze se u tako lošem stanju da će graničari radi pomanjkanja drva morati do skoro ostaviti svoja ognjišta ako šume ne budu u buduće brižnije čuvali". Interesantno je navesti naredbe navedenog šumskog reda koje glase: - uništenje koza u roku 6 godina podizanje peći umjesto otvorenih ognjišta pošumljavanje goleti žirom te sadnicama iz prirodnog pomlatka - sadnja voćaka zabrana izgradnje stanova za torove za svakog vojnika u kući zasaditi 50 vrbovih stabala U razdoblju od 1764. i 1765. g. major Pirker pod rukovodstvom Waldmeistera Franzonia izrađuje prvu gospodarsku osnovu za vojničke šume bivše hrvatske pukovnije - ličke, otočke i ogulinske Vojne krajine (Klepac 1998). Slavonski urbar (1756) i Hrvatski urbar Marije Terezije (1775-1780) rješavaju odnose vlastelina i kmetova glede šuma i lova. Ovdje je nužno ponovo spomenuti Šumski red Marije Terezije (1769), koji predstavlja graničnu crtu prema organiziranom šumarstvu u nas. Šumarstvo 19. stoljeća u Hrvatskoj predstavlja razdoblje u kojemu dolaze do izražaja školovani domaći stručnjaci, njihov entuzijazam i stručnost pri radu u šumarstvu i šumama. Do otvaranja Gospodarskog šumarskog učilišta u Križevcima (1860) šumarska su znanja stjecali u europskim šumarskim učilištima (Marijabrunn, Banska Šćavnica i dr.), a nakon toga u Križevci Šumarski list - SUPLEMENT (2003), 111-122 ma, da bi od 1898. prešli na Šumarsku akademiju Sveučilišta u Zagrebu. To je vrijeme svekolikog kulturnog, znanstvenog, gospodarskog i nacionalnog procvata, u kojemu je šumarska struka, posebice ljudi koji su u njoj radili, imala zapaženu ulogu. Uz značajne šumarske institucije toga vremena, osniva se Jugoslavenska (danas: Hrvatska) akademija znanosti i umjetnosti (1866), moderno Sveučilište u Zagrebu (1874), Hrvatsko narodno kazalište (1895) te druge važne ustanove (Mati ć 1995). U takvom društvenom i šumarskom ozračju osniva se 1878. godine Nadzorništvo - Inspektorat za pošumljavanje krša, goleti i uređenje bujica u Senju. Osnivanje Inspektorata logičan je slijed događaja u domeni šumarstva na prostorima tadašnje Hrvatske. U prilog tomu išli su razvoj i formiranje pravne države te kvalitetno zakonodavstvo iz područja šuma i šumarstva. Takav trend nastavlja se sve do kraja Prvog svjetskog rata, odnosno do 1918. kada je formirana Jugoslavija. Unatoč tomu što su svi jugoslavenski i ostali režimi bili protuhrvatski, i što su šume u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1990. bile stalno na udaru takvih režima glede neplanskih eksploatacijskih sječa, rješenja o ukidanju Šumarskog fakulteta u Zagrebu i drugih za šume i šumarstvo nepovoljnih rješenja, šume su u Hrvatskoj ostale ne samo najkvalitetnije i najprirodnije u bivšoj Jugoslaviji, već i u cijeloj Europi. Razlog tomu možemo tražiti u razvijenoj šumarskoj struci i znanosti, te šumarskom duhu i znanju koje se stjecalo u obrazovnim i ostalim šumarskim ustanovama kao što su bili Gospodarsko- šumarsko učilište u Križevcima 1860, Šumarska akademija Sveučilišta u Zagrebu 1898, Gospodarskošumarski fakultet 1919, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1960. te Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo 1846. Tadašnji jugoslavenski režim vrlo je brzo uočio razlog snage i kvalitete hrvatskih šumara i šumarstva, pa nastoji izravnim napadom na Gospodarsko-šumarski fakultet u Zagrebu smanjiti učinkovitost hrvatskih šumara. Nakon osnivanja Šumarskog fakulteta u Beogradu Ministarski savjet u Beogradu 1927. godine donosi rješenje na temelju 44. članka Financijskog zakona, da se odmah po završetku školske godine 1928/29 ukine Gospodarsko- šumarski fakultet u Zagrebu. Velikim zalaganjem šumarske struke, hrvatskih šumara, a posebice prof. dr. Andrije Petračića , uglednog šumara, prvog hrvatskog šumarskog doktora znanosti i prvog dekana i predstojnika Zavoda za uzgajanje šuma Gospodarskošumarskog fakulteta u Zagrebu, taje odluka ukinuta nakon njegovog protestnog putovanja u Beograd. Upravo takvo ponašanje mnogih velikana hrvatske šumarske struke bila je stručna i moralna vertikala u razdoblju od 1919. do 1990., koja je sačuvala autonomiju i diginitet hrvatske šumarske struke, bez obzira na nepovoljne političke i druge uvjete. Velika imena hr |