DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 113     <-- 113 -->        PDF

UDK 630* 902 + 903 Šumarski list - SUPLEMENT (2003), 111-122


ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE


FORESTRY AND THE SOCIAL ENVIRONMENT TODAY AND IN 1878


Slavko MATIĆ*


SAŽETAK: Sume, vrlo značajan prirodni ekosustav i šumarstvo, struka
koja se bavi šumom kao prirodnim i privrednim objektom, doživljavaju u
Europi svoju punu potvrdu upravo u vremenu nastanka pravnih država. Početak
nastanka organiziranog šumarstva kod nas poistovjećujemo s vremenom
nastanka prvih šumarija u Krasnu, Oštarijama i Petrovoj gori (1765. g.). To
je vrijeme obilježio Šumski red Marije Terezije (1769) značajan kao zakon o
šumama tiskan na hrvatskom jeziku, a u stvari i prvi udžbenik o gospodarenju
šumama u nas.


Znakovito je daje i prije toga događaja na našim prostorima bilo dosta
aktivnosti, posebice na području zakonodavstva, gdje je šuma bila u središtu
pozornosti i interesa.


Tako statuti skoro svih južnohrvatskih gradova tijekom 13. stoljeća sadrže
i odredbe o čuvanju i zaštiti šuma od pustošenja, pašarenja, požara i si.


U Dalmaciji se 1464. godine utemeljuje šumarska služba pod nazivom
Magistrat providure za drvo i šume, u kojemu se osniva rezervat za hrastovinu,
zabranjuje se krčenje šuma i držanje koza. U Istri se već 1532. godine osniva
šumarska inspekcija te 1584. katastar šuma, prvi poznat u svijetu.


Osnivanjem Vojne krajine (1702) i njenim uređenjem (1746) šumarska
služba se temelji na vojnim načelima. Zakon o šumama 1852. te dva Zakona
iz 1894. g. vrlo su značajni ne samo za nas, nego za cijelo europsko šumarstvo.
U njima se pored ostalog i izričito navodi: "da se nijedno šumsko zemljište
ne smije oduzeti niti pretvoriti u drugu kulturu ", kao i to da se: "U šumah
općinskih ima se zavesti potrajno šumarenje ".


Stanje u šumarstvu XIX. stoljeća teško je i složeno. Neriješeni imovinski
odnosi između feudalaca i kmetova, prevelika sječa i krčenje šuma, samo su
dio problema šumarstva onoga vremena (Klepac 1998). Međutim, značajno
je da su se u tom vremenu problemi uočili, a državna i sudbena vlast te
obrazovne i stručne institucije dosta napravile, kako bi se stanje popravilo.
Uočen je velik entuzijazam i stručnost domaćih šumarskih stručnjaka glede
rada u šumarstvu i šumama. Do otvaranja Gospodarskog šumarskog učilišta
u Križevcima (1860) šumarsko znanje stjecalo se u europskim šumarskim učilištima
(Marijabrunn, Banska Sćavnica i dr.), zatim u Križevcima, da bi se od
1898. g. školovanje nastavilo na Šumarskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu
(Matić 1998).


To je vrijeme svekolikog kulturnog, znanstvenog, gospodarskog i nacionalnog
procvata, u kojemu je šumarska struka, posebice ljudi koji su u njoj
radili, imala zapaženu ulogu. U takvom društvenom i šumarskom ozračju


Prof. dr. sc. Slavko Matić




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 114     <-- 114 -->        PDF

S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list - SUI´LEMRNT (2003). 111-122
osniva se 1878. godine Nadzorništvo - Inspektorat za pošumljavanje krševa,


goleti i uređenje bujica u Senju.


Osnivanje Inspektorata logičan je slijed događanja u području šumarstva
na prostorima tadašnje Hrvatske. Tome je pogodovao razvoj i formiranje
pravne države i kvalitetno zakonodavstvo iz područja šuma i šumarstva.
Trend se nastavlja sve do kraja Prvog svjetskog rata, odnosno do 1918. kada


je formirana Jugoslavija.


Unatoč tomu što su svi jugoslavenski kao i ostali režimi bili protuhrvatski,
i što su šume i šumarstvo u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1990. bile stalno
na udaru vlasti, iste su ostale ne samo najkvalitetnije i najprirodnije u bivšoj
Jugoslaviji, već i u cijeloj Europi. Razloge tomu možemo tražiti u razvijenoj
šumarskoj struci i znanosti te šumarskom duhu i znanju stečenom u obrazovnim
šumarskim ustanovama. Zaslužne ljude u šumarstvu toga vremena
krasilo je znanje, poštenje i domoljublje. Ti su stručnjaci bili stručna i moralna
vertikala u razdoblju od 1919. do 1990., koji su sačuvali šume, ugled i autonomiju
našeg šumarstva.


Od početka rada J. P "Hrvatske šume" (1. 1. 1991.) hrvatsko šumarstvo
prepušteno je najgrubljim napadima tajkunizacije, uz podršku aktualne politike
i vlasti. Oduzimaju se šume i šumska zemljišta bez naknade (ceste, kamenolomi,
šljunčare), a u najnovije vrijeme ozakonjuje se, po našem mišljenju,
protuustavni pravilnik o dodjeli šumskog zemljišta bez naknade općekorisnih
funkcija i ostalih pristojbi, a sve zbog podizanja vinograda i maslinika, doduše,
sigurno ne slučajno, uvijek na građevinski atraktivnim pozicijama. Zbog
svega toga površine šuma se svakim danom smanjuju, gubi se potrajnost ili
održivi razvoj, stoje suprotno važećem Ustavu i Zakonu o šumama. Diktiraju
se i kontroliraju cijene kao i raspodjela drvnih sortimenata, a od poduzeća
koje gospodari šumama traži se dobit i punjenje državnog proračuna.


Sa žalošću zaključujemo da se u više od dva stoljeća dugoj povijesti našega
šumarstva nije nikada aktualna vlast tako neznalački odnosila prema šumama,
šumarstvu i ljudima koji u njima rade. Sve ovo što se danas događa sa
šumama i šumarstvom Hrvatske, rezultat je lošeg ozračja izazvanog takvim
stavom. Snažan pritisak politike, koja je ušla u sve pore hrvatskoga šumarstva,
pomanjkanje onakvih kadrova koji su tijekom duge povijesti šumarstva
uvijek držali šumarsko kormilo u rukama i bili neprikosnovena vertikala znanja
i poštenja, temeljni je razlog ovakvoga stanja. To će vjerojatno trajati
onoliko koliko će politika biti važnija od struke i dok ne stasa pravna država.
Nažalost, za to vrijeme će naše šume izgubiti mnoga od onih svojstva koje ih
svrstavaju među najkvalitetnije u Europi.


Ključne riječi: šumarstvo, potrajnost, održivi razvoj, pravna država,
Ustav, Zakon o šumama., Senjska draga


1. UVOD Introduction
Šume i skrb o njima, bile su uvijek dio brige i aktivTo
je vrijeme obilježio Šumski red Marije Terezije
nosti organiziranog društva u svim razdobljima bogate (1769) značajan kao zakon o šumama, tiskan na hrvathrvatske
šumarske povijesti. Šume, vrlo značajan, priskom
jeziku, koji je u stvari i prvi udžbenik o gospodarodan
i složen ekosustav te šumarstvo, struka koja se renju šumama u nas (Matić i dr. 2001).
bavi šumom kao prirodnim i privrednim objektom, do


Znakovito je da je i prije toga događaja na našim


življavaju u Europi svoju punu potvrdu u vremenu nas


prostorima bilo dosta aktivnosti, posebice na polju za


tanka pravnih država. Mišljenja smo da se početak nas


konodavstva, gdje je šuma bila u središtu pozornosti.


tanka organiziranog šumarstva kod nas poistovjećuje s
Navest ćemo samo neke najvažnije.


vremenom nastanka prvih šumarija u Krasnu, Oštarijama
i Petrovoj gori (1765. g.), istovremeno kada su nasStatuti
skoro svih južnohrvatskih gradova tijekom
tajale prve šumarije na drugim europskim prostorima. 13. stoljeća sadrže i odredbe o čuvanju i zaštiti šuma od




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 115     <-- 115 -->        PDF

S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE
pustošenja. U njima je itekako isticana zaštita okoliša,
a posebice šuma, gradskih prostora i mora. U mnogima
od njih posebno je istaknuta zabrana držanja koza u šumama,
kao i paljenje vapnenica za proizvodnju vapna
(Matić 1996).


U Dalmaciji se 1464. godine utemeljuje šumarska
služba pod nazivom Magistrat providure za drvo i
šume, u kojemu se osniva rezervat za hrastovinu, zabranjuje
se krčenje šuma i držanje koza. U Istri se već
1532. godine osniva šumarska inspekcija te 1584. katastar
šuma, prvi poznat u svijetu.


Propis kojim se ureduje iskorištavanje i zaštita šuma
u Slavoniji i Baranji izdanje 1514. pod nazivom


Tripartitum opus iuris counsuetudinarii inclyti regni
Hungarie.


Osnivanjem Vojne krajine (1702) i njenim uređenjem
(1746) osniva se šumarska služba temeljena na
vojnim načelima. Prema Kosović u (1914) šume
Vojne krajine kojima je upravljao karlovački generalat
bile su u tako lošem stanju, daje general von Beck izdao
privremeni Međutimni šumski red (1764) za šume
toga područja, a godinu dana nakon toga objavljen je
Definitivni šumski red s Naputkom za šumsko osoblje.
U uvodnom dijelu se kaže: "Šume karlovačkog generalata
nalaze se u tako lošem stanju da će graničari
radi pomanjkanja drva morati do skoro ostaviti svoja
ognjišta ako šume ne budu u buduće brižnije čuvali".


Interesantno je navesti naredbe navedenog šumskog
reda koje glase:


-
uništenje koza u roku 6 godina
podizanje peći umjesto otvorenih ognjišta
pošumljavanje goleti žirom te sadnicama iz prirodnog
pomlatka
-
sadnja voćaka
zabrana izgradnje stanova za torove
za svakog vojnika u kući zasaditi 50 vrbovih stabala
U razdoblju od 1764. i 1765. g. major Pirker pod rukovodstvom
Waldmeistera Franzonia izrađuje prvu
gospodarsku osnovu za vojničke šume bivše hrvatske
pukovnije - ličke, otočke i ogulinske Vojne krajine
(Klepac 1998).


Slavonski urbar (1756) i Hrvatski urbar Marije Terezije
(1775-1780) rješavaju odnose vlastelina i kmetova
glede šuma i lova. Ovdje je nužno ponovo spomenuti
Šumski red Marije Terezije (1769), koji predstavlja
graničnu crtu prema organiziranom šumarstvu u nas.


Šumarstvo 19. stoljeća u Hrvatskoj predstavlja razdoblje
u kojemu dolaze do izražaja školovani domaći
stručnjaci, njihov entuzijazam i stručnost pri radu u šumarstvu
i šumama. Do otvaranja Gospodarskog šumarskog
učilišta u Križevcima (1860) šumarska su znanja
stjecali u europskim šumarskim učilištima (Marijabrunn,
Banska Šćavnica i dr.), a nakon toga u Križevci


Šumarski list - SUPLEMENT (2003), 111-122


ma, da bi od 1898. prešli na Šumarsku akademiju Sveučilišta
u Zagrebu.


To je vrijeme svekolikog kulturnog, znanstvenog,
gospodarskog i nacionalnog procvata, u kojemu je šumarska
struka, posebice ljudi koji su u njoj radili, imala
zapaženu ulogu. Uz značajne šumarske institucije toga
vremena, osniva se Jugoslavenska (danas: Hrvatska)
akademija znanosti i umjetnosti (1866), moderno Sveučilište
u Zagrebu (1874), Hrvatsko narodno kazalište
(1895) te druge važne ustanove (Mati ć 1995). U takvom
društvenom i šumarskom ozračju osniva se 1878.
godine Nadzorništvo - Inspektorat za pošumljavanje
krša, goleti i uređenje bujica u Senju.


Osnivanje Inspektorata logičan je slijed događaja u
domeni šumarstva na prostorima tadašnje Hrvatske. U
prilog tomu išli su razvoj i formiranje pravne države te
kvalitetno zakonodavstvo iz područja šuma i šumarstva.
Takav trend nastavlja se sve do kraja Prvog svjetskog
rata, odnosno do 1918. kada je formirana Jugoslavija.


Unatoč tomu što su svi jugoslavenski i ostali režimi
bili protuhrvatski, i što su šume u Hrvatskoj u razdoblju
od 1918. do 1990. bile stalno na udaru takvih režima
glede neplanskih eksploatacijskih sječa, rješenja o ukidanju
Šumarskog fakulteta u Zagrebu i drugih za šume i
šumarstvo nepovoljnih rješenja, šume su u Hrvatskoj
ostale ne samo najkvalitetnije i najprirodnije u bivšoj
Jugoslaviji, već i u cijeloj Europi. Razlog tomu možemo
tražiti u razvijenoj šumarskoj struci i znanosti, te šumarskom
duhu i znanju koje se stjecalo u obrazovnim i ostalim
šumarskim ustanovama kao što su bili Gospodarsko-
šumarsko učilište u Križevcima 1860, Šumarska
akademija Sveučilišta u Zagrebu 1898, Gospodarskošumarski
fakultet 1919, Šumarski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu 1960. te Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo
1846. Tadašnji jugoslavenski režim vrlo je brzo uočio
razlog snage i kvalitete hrvatskih šumara i šumarstva, pa
nastoji izravnim napadom na Gospodarsko-šumarski fakultet
u Zagrebu smanjiti učinkovitost hrvatskih šumara.
Nakon osnivanja Šumarskog fakulteta u Beogradu
Ministarski savjet u Beogradu 1927. godine donosi rješenje
na temelju 44. članka Financijskog zakona, da se
odmah po završetku školske godine 1928/29 ukine Gospodarsko-
šumarski fakultet u Zagrebu. Velikim zalaganjem
šumarske struke, hrvatskih šumara, a posebice
prof. dr. Andrije Petračića , uglednog šumara, prvog
hrvatskog šumarskog doktora znanosti i prvog dekana i
predstojnika Zavoda za uzgajanje šuma Gospodarskošumarskog
fakulteta u Zagrebu, taje odluka ukinuta nakon
njegovog protestnog putovanja u Beograd.


Upravo takvo ponašanje mnogih velikana hrvatske
šumarske struke bila je stručna i moralna vertikala u
razdoblju od 1919. do 1990., koja je sačuvala autonomiju
i diginitet hrvatske šumarske struke, bez obzira na
nepovoljne političke i druge uvjete. Velika imena hr




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 116     <-- 116 -->        PDF

S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE
vatskog šumarstva koja se javljaju već početkom XIX.
stoljeća, a koja se u kontinuitetu javljaju do današnjih
dana, krasi znanje, poštenje i domoljublje. Te vrline
uvijek su bile na cijeni, a to upravo predstavlja glavni
razlog zašto je šumarska struka bila cijenjena, zbog
čega se održala, unatoč mnogim pokušajima jugoslavenske
politike. Zahvaljujući velikim i zaslužnim imenima
hrvatskog šumarstva, u tim nepovoljnim političkim
uvjetima, šumarska struka je postizala vrhunske
rezultate u očuvanju šuma, a posebice njihove produktivnosti,
stabilnosti i prirodnosti.


Od osnivanja slobodne i nezavisne države Hrvatske
i početka rada J. P. "Hrvatske šume" (1. 1. 1991.) hrvatsko
šumarstvo prepušteno je najgrubljim napadima
tajkunizacije uz podršku aktualne politike i vlasti. Vjerojatno
iz neznanja ili primitivizma, gramzljivost su temeljili
na pogrešnoj pretpostavci, da se u hrvatskim šumama
nalaze velika novčana sredstva, koja pod svaku
cijenu moraju staviti u vlastiti džep. Agresija traje do
današnjih dana, možda malo prikrivena, preoblikovana
ili prezentirana na drukčiji način. Oduzimaju se šume
bez naknade za gradnju prometnica kao i kamenolomi i
šljunčare, pod lažnom "firmom" podizanja vinograda i
maslinika traže se šume i šumska zemljišta, doduše
uvijek na građevinski atraktivnim pozicijama. Površi


Šumarski list SUPLEMENT (2003), 111-122


ne šuma svakim se danom smanjuju, a sve u suprotnosti
s važećim Ustavom i Zakonom o šumama koji se ne
uvažavaju. Diktiraju se i kontroliraju cijene na takozvanom
slobodnom tržištu, kao i raspodjela drvnih sortimenata,
dok se od poduzeća koje gospodari šumama
traži dobit koja je nažalost fiktivna, a koje u takvim i
normalnijim uvjetima nema, ni ne može biti.


Potrošili bi puno vremena kada bi u ovom uvodnom
dijelu iznosili sve aktualne probleme šumarstva Hrvatske.
Sa žalošću zaključujemo, da se u više od dva stoljeća
dugoj povijesti našega šumarstva aktualna vlast nije
nikada tako neznalački i maćehinski odnosila prema šumama,
šumarstvu i ljudima, kao u zadnjih desetak godina.
Sve ovo što se danas događa u šumarstvu Hrvatske
rezultat je takvoga stava. Snažan pritisak politike koja je
ušla u sve pore hrvatskoga šumarstva i pomanjkanje
onih kadrova koji su tijekom duge povijesti našega šumarstva
uvijek držali šumarsko kormilo u rukama te bili
neprikosnovena vertikala znanja i poštenja, temeljni je
razlog ovakvoga stanja. To će vjerojatno trajati tako
dugo dok politika bude važnija od struke, i dok nemamo
pravnu državu. Nažalost, za to vrijeme hrvatske šume će
izgubiti mnoga od onih svojstva koje ih svrstavaju među
najkvalitetnije i najprirodnije u Europi.


2. ŠUMARSKO I DRUŠTVENO OZRAČJE U XIX. STOLJEĆU KADA JE
OSNOVANO NADZORNIŠTVO - INSPEKTORAT U SENJU
Forestry and the social environment in the 19th century
when the Inspectorate in Senj was founded


Šumski red Marije Terezije iz 1769. godine predstavlja
značajnu prekretnicu u razvoju organiziranog šumarstva
Hrvatske. U njemu je, uz ostalo, istaknuto načelo
potrajnosti te utvrđena ophodnja za glavne vrste drveća
(Meštrovi ć 2003). Isto tako po toj instrukciji za uređivanje
šuma(Kesterčanek 1882) obavljali su se radovi
u cijeloj Hrvatskoj. Tako je već 1878. obavljena izmjera
i omeđivanje svih šuma u Vojnoj krajini.


Godine 1808. započinje druga izmjera šuma koja je
završena 1820. godine. Organizacija šumarske službe
određuje se Naputkom iz 1839, u četiri se generalata postavljaju
direktori, a ispod njih u pukovnijama šumari.


Austrijska vlada bila je nezadovoljna stanjem u šumama
i uz brojne zakonske uredbe, propise i naputke o
šumama u Hrvatskoj (Klepa c 1998). Zbog toga su
1843. pozvali sve područne oblasti, društva, veleposjednike
i šumare da izraze svoje mišljenje kako stati
na put krčenju i neopravdanoj sječi šuma. Ta mišljenja
su uvažena, te je 1848. sastavljen prvi nacrt Zakona o
šumama. Nacrt je raspravljan na gospodarskom kongresu
1849. u Beču i to na tri sjednice. Izvjestitelj je bio
poznati šumarski stručnjak, savjetnik Feistmantel ,
a kongresu je predsjedavao ministar za zemaljsku kul


turu barun Thinnfeld. Kraljevina Hrvatska i Slavonija
nije bila pozvana na taj kongres, ali je na njemu bio nazočan
kao predstavnik Kraljevine, Dragutin Kos , šumarski
stručnjak i predsjednik Hrvatsko-slavonskoga
šumarskog društva, poznat i po tome što je napisao
značajno djelo Das Forstwesen in Kroatien (1847.).


Zakon o šumama donesen je 3. prosinca 1852., a
donio gaje kralj Franjo Josip I., a vrijedio je za cijelu
Austro-Ugarsku Monarhiju. Zakon je stupio na snagu u
Hrvatskoj i Slavoniji 1. siječnja 1858., a u Vojnoj krajini
3. veljače. 1860. (Klepa c 1996) kao Opći šumski
red. Propisivao je sve odrednice koje su se odnosile na
gospodarenje i zaštitu šuma, uporabu šumskih proizvoda,
zaštitu od požara i štetnika, naknade za šumske
štete, postupke i kazne za štete, organizaciju šumarske
službe i drugo.


Zakon iz 1852. godine dijeli šume na državne, općinske
i privatne. Šumovlasnici su morali namjestiti šumarske
stručnjake za stručni rad u šumama. U drugom paragrafu
tog istog Zakona ističe se da se "nijedno šumsko
zemljište ne smije oduzeti niti pretvoriti u drugu kulturu.
Time je ozakonjeno temeljno načelo potrajnosti u šumarstvu".
Isto tako za općinske šume koje su opterc




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 117     <-- 117 -->        PDF

S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE
ćene pravom služnosti (drvarenje) decidirano se ističe:


"te se šume ne samo trebaju uzdržavati nego valja neprestano
primjerenim načinom njihovo stanje poboljšavati".
Gospodarska osnova dobiva veliko značenje, a u
Zakonu o šumama 1894. izričito piše: "Ušumah općinskih
ima se zavesti potraj no šumarenje ". Na taj je način
ovim zakonima na području Hrvatske i većeg djela Europe
načelo potrajnosti dobilo zakonsku podlogu, stoje
temelj i današnjeg suvremenog šumarstva. Potrajnost
kao temeljno načelo rada i organizacije šumarstva bilo
je ugrađeno u sve naše dosadašnje zakone o šumama,
kao i ovaj današnji važeći Zakon o šumama, donesen 4.
prosinca 1990. godine. Zahvaljujući tim zakonima šume
Hrvatske su sve do 1996. godine ostale sačuvane s nesmanjenom
površinom.


Nije čudo da o Zakonu o šumama iz 1852. među šumarskim
krugovima i danas vlada mišljenje da je to
najbolji zakon koji je vrijedio na području Hrvatske i
Europe, a vrijedi i danas, pa mnoge europske zemlje i
danas svoje zakone o šumama temelje na tom zakonu.


Nakon zakona iz 1852. donose se 1894. još dva
zakona koji rješavaju probleme uprave i gospodarenja
šumama.


Zakon od 22. siječnja 1894. uređuje šumarsko-tehničku
službu u "Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji", gdje
se propisuje fakultetsko obrazovanje za šumarsko-tehničku
službu, što je rezultiralo osnivanjem Šumarske
akademije pri Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu 20. listopada 1898. (Meštrović i dr. 2003).


Drugi Zakon od 26. ožujka 1894. određuje stručnu
upravu i šumsko gospodarenje, gdje se određuje upravljanje
i gospodarenje po načelima gospodarske osnove,
koja mora odrediti kako će se polučiti što veći i trajni
užici, povezano s aktualnim stanjem šuma.


U drugoj polovici XIX. stoljeća obavljaju se radovi
na pošumljavanju golih terene. U tom vremenu, točnije
1878. g. osniva se Kraljevsko nadzorništvo za pošumljavanje
krasa krajiškog područja - Inspektorat za pošumljavanje
krša, goleti i uređenje bujica u Senju, koji
daje veliki prinos i stimulans pošumljavanju degradiranih
šumskih terena. Prema K1 e p c u (1998) to je Nadzorništvo
osnovano iz utrška posječenih starih hrastovih
šuma Krajiške investicijske zaklade. Iz istih sredstava
osnovana su i dva rasadnika za proizvodnju šumskih
sadnica za pošumljavanje, i to jedan u Sv. Mihovilu
(1880) na površini od 16 ha, a drugi u Kestenu
(1886) s površinom od 0,9 ha. Sadnicama iz tih rasadnika
pošumljavalo se na području djelovanja Nadzorništva
- Inspektorata, ali i na području kontinentalne
Hrvatske. To je vrijeme značajnih pošumljavanja u Hrvatskoj
i to na području Istre, Dalmacije i unutrašnjosti
Hrvatske, gdje se posebno po uspješnosti ističe šuma
Čikat na Lošinju, šuma u neposrednoj blizini Biograda,
šume Đurđevačkih pijesaka i dr.


Šumarski list SUPLEMENT (2003). 111-122


U toj svekolikoj šumarskoj aktivnosti na području
Hrvatske, uz brojne zakonske propise, naputke, odredbe,
hrvatsko šumarstvo se još više razvija. Istovremeno
se javljaju naši, u ono vrijeme najpoznatiji šumarski
stručnjaci, koji su šumarske škole završili u Mariabrunnu
u Austriji. To su J. Ettinger, A. Tomić, F.
Šporer, J. Kolar, M. Vrbanić, D. Kos i drugi.
Neki od njih već u razdoblju od 1820. do 1825. završavaju
navedenu šumarsku akademiju. Sve je više mladih
hrvatskih šumarskih stručnjaka koji ambiciozno rade na
organiziranju šumarstva, obrazovnih institucija i takve
šumarske politike koja će biti zaštićena i neovisna od
utjecaja šumarskih stručnjaka iz Mađarske, Češke,
Austrije i drugih zemalja. Želja im je afirmacija i uporaba
hrvatskog jezika u stručnom komuniciranju. Iz tih
razloga Ante Tomić 1843. piše i objavljuje Tomićevu racionalnu
metodu uređivanja šumskog gospodarstva,


prvu stručnu šumarsku raspravu na hrvatskom jeziku,
što ima vrlo zapaženo nacionalno i kulturno značenje.


Rezultati takvih aktivnosti pridonose osnivanju
Gospodarskoga društva 3. veljače 1841. i u okviru
njega šumarske sekcije. To je drugo društvo po starosti
u Europi, odmah iza onoga osnovanog 1839. godine u
Baden-Wunterbergu. Istovremeno se pokreću i stručni
časopisi "List mesečni" 1842., "Gospodarske novine"
1853. i "Gospodarski list" 1856.


Šumarski stručnjaci se 1846. izdvajaju iz Gospodarskog
društva i osnivaju Hrvatsko-slavonsko šumarsko
društvo. Na prvoj osnivačkoj skupštini u Prečecu
kraj Zagreba, raspravljaju o aktualnoj stručnoj temi:
Kako obnoviti stare hrastike.


Sva aktivnost tog društva usmjerena je na otvaranje
šumarskog učilišta, gdje bi domaći ljudi stekli šumarsko
obrazovanje te smanjili priliv stranih stručnjaka u
šumarstvo Hrvatske. Ta im se želja ispunila osnivanjem
i otvaranjem Gospodarsko-šumarskog učilišta u
Križevcima 1860.


Ovo je samo dio aktivnosti šumarskih intelektualnih
snaga, stoje prethodilo osnivanju modernog Sveučilišta
u Zagrebu 1874. godine, a 1898. i Šumarske
akademije pri Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu (Mati ć 1998). Šumarska akademija osnovana
je na temelju članka 6. Zakona o šumama od 22. siječnja
1894., gdje se kaže da se u šumsko-tehničkoj
službi traži akademsko obrazovanje, tj. "apsolviranje
visoke škole za šumarstvo ".


Šumarska akademija dala je veliki doprinos razvoju
šumarske znanstvene i stručne misli na našima prostorima.
Ona je bila i preteča svih tehničkih fakulteta u nas,
jer su se na njoj predavali mnogi tehnički predmeti,
matematički i grafički predmeti i dr. (Matić 1995).
Mnogi profesori sa Šumarske akademije prelaze na Tehničku
akademiju, kojaje 1918. osnovana u Zagrebu.




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 118     <-- 118 -->        PDF

S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list SUPLEMENT (2003), 111-122
Šumarska struka doživljava svoj daljnji napredak
osnivanjem i izlaženjem znanstveno-stručnog glasila
Šumarski list, koji počinje izlaziti 1877. i neprekidno
izlazi do današnjih dana. Šumarski list je imao, a i danas
ima veliko značenje za razvoj i unapređenje šumarske
struke u nas.


Općenito, možemo reći da je stanje u šumarstvu


XIX. stoljeća bilo dosta teško i složeno. Neriješeni
imovinski odnosi između feudalaca i kmetova, prevelika
sječa i krčenje šuma, samo su dio problema šumarstva
onoga vremena (K1 e p a c 1998). Međutim, bilo je
vrlo značajno da su se ti problemi uočili, a državna i
sudbena vlast kao i obrazovne i stručne institucije
dosta su napravile kako bi se stanje popravilo. Upravo
to ozračje obogaćeno stručnim šumarskim i nacionalnim
nabojem, razlogom je što su se negativni procesi
zaustavili, te smo zahvaljujući upravo takvoj klimi danas
naslijedili kvalitetne šume i neke objekte, kao što
je ponajprije jedinstvena Senjska draga.


Važno je napomenuti da su šume na području Hrvatske
prije 1765., kada se formira i počinje s organiziranim
radom šumarstvo kao značajna struka, u pojedinim
dijelovima Hrvatske bile u dosta lošem stanju. Zahvaljujući
organiziranom i kvalitetnom stručnom šumarskom
radu stanje se popravilo, o čemu svjedoči današnje
stanje šuma. Glede Senjske drage možemo sa
sigurnošću tvrditi da njene šume i ostali objekti predstavljaju
prvi uspješni šumarski ekološki projekt na
kršu Europe, koji su obavili šumarski stručnjaci Nadzorništva
- Inspektorata u Senju.


3. PROBLEMI KOJI STVARAJU NEGATIVNO OZRAČJE I
OPTEREĆUJU HRVATSKO ŠUMARSTVO DANAS
Problems leading to a negative atmosphere and
burdening the Croatian forestry today


Hrvatski je državni sabor nakon proglašenja suvereniteta
Republike Hrvatske donio Ustav Republike
Hrvatske 22. prosinca 1990. Taj je ustav izrazio svoj
odnos prema šumi u člancima 3., 52 i 69.


U članku se 3. uz ostalo kaže, daje: "očuvanjeprirode
i čovjekovog okoliša, vladavina prava i demokratski
višestranački sustav najviše su vrijednosti ustavnog
poretka Republike Hrvatske ".


U članku 52. se uz ostalo kaže: "zemljište, šume,
biljni i životinjski svijet drugi dijelovi prirode, nekretnine
i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskoga
i ekološkoga značenja, za koje je zakonom
određeno da su od interesa za Republiku, imaju njezinu
osobitu zaštitu ". Zakonom se određuje način na koji se
dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i
iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te
naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.


U članku 69. pored ostalog kaže se: "Republika osigurava
pravo građanina na zdrav okoliš. Građani, državna,
javna i gospodarska tijela i udruge dužni su, u
sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvečivati
zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša ".


Ovim ustavnim odredbama Republika Hrvatska
utvrdila je svoj odnos prema prirodnim dobrima, posebno
šumi, stoje hvale vrijedno. Iz ovih ustavnih članaka
uočava se nužnost postojanja Zakona o šumama,
u kojima su detaljno razrađene temeljne odredbe Ustava.
Zakon o šumama donesen je 4. prosinca 1990.


Novim Zakonom o šumama Republike Hrvatske
šume su proglašene državnim vlasništvom člankom


16. koji glasu: "Šume i šumsko zemljište na teritoriju
Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u
privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu spomenute
Republike". Po istom Zakonu državnim šumama
upravlja Javno poduzeće "Hrvatske šume", p.o. Zagreb
na površini od 2 milijuna ha, od toga je obraslog
zemljišta 1,6 milijuna ha, a 323 000 haje ncobrasloga
te 61 000 ha neplodnoga zemljišta.


U razdoblju od 1991. do 1995. u složenim ratnim
uvjetima hrvatsko šumarstvo predstavljeno J.R "Hrvatske
šume" dobro je funkcioniralo. U tom su vremenu
porasli apetiti onih koji su htjeli u hrvatskoj sve vrijedno
privatizirati po svojim načelima i u isključivu
svoju korist, što je nažalost široj hrvatskoj javnosti
dobro poznato. Velikim angažmanom struke te entuzijazmom
koji je posebno stimuliran u ratnim uvjetima,
rušilačka i nesuvisla pisma uperena protiv šumarstva, a
koja su redovito dolazila u klupe Hrvatskog sabora
prije svake sjednice, ostala su bez značajnijeg učinka.
Hrvatski sabor 1992. g. donosi Zakon o cestama, a na
žalost 1996. njegovu novelu, kojom se suprotno važećem
Zakonu o šumama šume uzimaju za gradnju cesta
bez naknade za podizanje novih šuma. S tim je neposredno
ugrožen održivi razvoj šuma, jer se od tog vremena
površine šuma u Hrvatskoj svake godine smanjuju.
Začuđujuće je da je taj zakon prošao bez reakcije
Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, našeg resornog
ministarstva tim više stoje to presedan koji nije zabilježen
nigdje u Europi. Još više čudi pasivan odnos Ministarstva
zaštite okoliša i prostornog uređenja, čiji je
temeljni zadatak zaštita prirode i okoliša, s obzirom da
je tim zakonom neposredno i trajno ugrožena priroda.
Isto tako začuđuje šutnja direktora i direkcije J. R Hrvatske
šume, jer je opće poznato da se oni biraju ponajprije
kao predstavnici aktualne vlasti čije interese zas




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 119     <-- 119 -->        PDF

S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list SUI´EEMENT (31)03 ). 111-122
tupaju unutar poduzeća, te su na pogrešne stručne korake
te vlasti trebali reagirati.


Od 1995. pa nadalje, problemi za šumarstvo Hrvatske
postaju sve veći, a mogućnosti s kojima raspolaže
šumarska struka da se tome odupre skoro su nikakvi.


S obzirom da bi danas mogli nabrojati velik broj
problema koji neposredno ugrožavaju šumu, šumarstvo,
okoliš i sve ono dobro stoje vezano za šumu, na
ovome mjestu prokomentirat ćemo samo one najvažnije
probleme koji nepovoljno utječu na rad šumarske
struke, opstanak šuma, a stvaraju nepovoljno ozračje
za razvoj šuma i šumarstva.


1. Svakodnevno smanjenje površina šuma vezano
za postojeći Zakon o cestama iz 1992. odnosno 1996,
najnoviji Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika
o uređivanju šuma od 23. rujna 2003. te Zaključci
Vlade Republike Hrvatske o mogućnosti eksplatacije
mineralnih sirovina u šumama i na šumskom zemljištu
kroz institut prava služnosti od 20. lipnja 2002. Pitanje
šumskih požara, te s njima povezano neargumentirana
i primitivna agresija na borove šume na
području priobalja.
Povezano sa svim navedenim, kao i smanjenjem
površine šuma i šumskog zemljišta, u ovu problematiku
spada i pitanje vodoprivredne naknade.


Hrvatska u današnje vrijeme svake godine ostaje
bez tisuće ha šuma, jer se ne uvažava Ustav i Zakon o
šumama koji nalaže da se sredstva dobivena za posječenu
šumu i šumska zemljišta zbog izgradnje cesta i
dugih objekata moraju uložiti u podizanje novih šuma,
na novom zemljištu, na površini najmanjoj onoj koja je
uništena. Interesantno je da se privatnim šumovlasnicima
ta nadoknada isplaćuje, ali ih se ne obvezuje podići
nove šume, što isto tako ide na štetu održivog razvoja
šuma u Hrvatskoj. Oni koji su morali o tome voditi računa
i štititi interese Hrvatske države zatvaraju oči na
očitom kršenju Ustava i Zakona. Isključiva krivnja za
takvo stanje pada na Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva,
čija je dužnost da u ime države štiti interese
države i šumarstva, a isto tako odgovornost snosi i Ministarstvo
zaštite okoliša i prostornog uređenja, kao i
ondašnje J.P "Hrvatske šume".


Oni koji su donosili Zakon o cestama ovo stanje
opravdavaju svojom logikom da državno poduzeće
(Hrvatske šume) ne moraju naplaćivati te površine drugom
državnom poduzeću (Hrvatske ceste). Iz toga se
vidi sva nesposobnost u sagledavanju postojeće problematike
šuma kao dobra od općeg interesa, onih koji
bi morali provoditi postojeće zakone. Iz tih protuzakonitih
radnji hrvatska država ostaje bez šuma koje su nasušna
potreba za kvalitetu života sviju nas. Interesantno
je napomenuti da se upravo ovih dana vodi rasprava


o tome na koji su način i po kojoj cijeni Hrvatske ceste
ustupile prostor državnom poduzeću INA. Ovaj se put
radi iznimka, te državno poduzeće (Hrvatske ceste) naplaćuje
nekadašnje šumske površine drugom državnom
poduzeću (INA), a rezultat svega toga je sramotan
odnos prema hrvatskom šumarstvu i hrvatskom narodu
koji je ostao bez šuma.


Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva je 21. srpnja
2003. imenovalo Povjerenstvo za izradu izmjena Pravilnika
za uređivanje šuma. Na sastanku Povjerenstva
održanom 28. srpnja 2003., Povjerenstvo (osim predstavnika
Ministarstva poljoprivrede i šumarstva) otvoreno
se suprotstavilo izmjenama u poglavlju VII.,


Utvrđivanje naknade za prenesena i ograničena prava
na šumi i šumskom zemljištu. Unatoč tomu, ministar je
donio Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o
uređivanju šuma s izmjenama i dopunama koji su po
našoj ocjeni u neposrednoj suprotnosti sa Zakonom o
šumama.


Rečenim izmjenama i dopunama otvara se mogućnost
ustanovljenja služnosti u svrhu podizanja višegodišnjih
nasada (vinograda, maslinika) na šumskom
zemljištu, pa se na to zemljište ne obračunava ni naknada.
Prema našem uvjerenju, ove odredbe donesenog
pravilnika u suprotnosti su sa člankom 61. Zakona o
šumama, koji jasno određuje za što se može utvrditi
služnost na šumi i šumskom zemljištu (izgradnja vodovoda,
kanalizacije, plinovoda, električnih vodova i si.).
Temeljno značenje pravnog instituta služnosti, ne podrazumijeva
izmjenu kulture.


Privođenje pak šuma i šumskog zemljišta drugoj
kulturi (maslinici ili vinogradi), jasno je regulirano u
članku 15. Zakona o šumama gdje se nadležnost raspolaganja
šumskim dobrom daje Hrvatskom saboru. Našem
stavu, uvjerenju i suprotstavljanju donesenom
Pravilniku, najjasniju podlogu daju i ustavne odredbe u
članku 52. Ustava Republike Hrvatske, gdje su šume i
šumsko zemljište navedene kao dobro od interesa za
Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu.


Nastavak tako arogantne politike prema šumama i
šumskom zemljištu dogodio se odlukom Vlade o mogućnosti
eksplatacije mineralnih sirovina u šumama i
na šumskom zemljištu kroz institut prava služnosti
(Starce vić 2003). Provedba tog zaključka već je u
primjeni, unatoč argumentiranom suprostavljanju šumarske
struke. Šumarska struka svjesna je nužnosti
eksploatacije kamenoloma prilikom velike akcije izgradnje
autocesta, međutim bilo je nužno odrediti tko
će i s kojim sredstvima sanirati ogromne površine kamenoloma
nakon njihovog korištenja i ponovnog privođenja
šumskoj kulturi. Potrajnost ili održivi razvoj
temeljen i na postojećem Zakonu o šumama to nam
nedvojbeno određuje.


Na veliku žalost sviju nas, u razdoblju od 1992. do
2001. g. prosječno u Hrvatskoj godišnje u šumskim požarima
izgorjelo je 17 622 ha, a 45,7 % požara nastalo




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 120     <-- 120 -->        PDF

S. Malić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINU
je na privatnom zapuštenom poljoprivrednom zemljištu
(Starčevic 2003). Iako je u navedenom razdoblju
šumarska struka izgradila 3 163,6 km protupožarnih
prosjeka s elementima šumskih cesta, od prosječno godišnje
327 požara, njih 75 % javlja se na krškom području,
a 73,1 % požara je nepoznatog uzroka.


Hrvatsko šumarsko društvo je 1998. održalo Okrugli
stol o problematici šumskih požara, doneseni su
vrlo stručni i danas aktualni i korisni zaključci, obaviješteni
svi oni koji bi trebali voditi brigu o toj problematici,
no sve je ostalo bez ikakvog odjeka.


Danas se sustavno vodi nekompetentna hajka protiv
borova i borovih šuma. Vode je "mudracf´i neznalice,
bez ikakvih stručnih i znanstvenih argumenata. Oni
predstavljaju grupe ljudi koja su po znanju a ponekad i
obrazovanju nekompetentni a vjerojatno mogu biti i dobronamjerni
ljudi. Među njima na žalost ima i vatrogasaca,
lovaca i poneki šumar neznalica, upravo oni koji bi
se najviše trebali boriti za podizanje i očuvanje borovih i
ostalih šuma pionirskih vrsta drveća. Njima toliko ne
možemo zamjerati, jer njihov mentalni sklop nije u stanju
shvatiti nezamjenjivu ulogu borova i ostalih pionirskih
vrsta drveća na degradiranom, ekstremno lošem,
krševitom tlu. To su neplodna tla gdje su pionirske vrste
jedino u stanju tijekom dugog vremena stvoriti stanišne
uvjete za povratak klimatogene vrste drveća, u ovom
slučaju hrasta crniku i hrasta medunac. Više zamjeramo
onim spretnima koji se pod "firmom" sadnje maslina i
vinograda žele dočepati atraktivnih šumskih površina
bez naknade. Oni dobro znaju da je šumsko tlo teško
pretvoriti u građevinsko, a poljoprivredno vrlo lako.
Interesantno je da nitko i ne spominje prvoklasna, napuštena
poljoprivredna tla na kojima su nekada uspijevale
masline i vinogradi, a na koja se u većini slučajeva naselio
bor. Takvih površina na području Dalmacije ima oko
300 000 ha. Interesantno je pitanje: Stoje država napravila
da se te površine vrate poljoprivrednoj proizvodnji?
Jesu li sadašnji vlasnici napuštenog poljoprivrednog
zemljišta odgovorni za sve posljedice koje se zbog toga
javljaju, primjerice požari? Zašto se ne uvedu posebni
porezi na napuštena i neodgovarajuće iskorištavana poljoprivredna
zemljišta?


Pitanje državnih poticaja za sadnju maslina i vinograda,
gdje se poticaj plaća za posađenu biljku a ne za
dobiveni plod, problem je koji bi trebalo rješavati u
krugu onih koji su za to zaduženi i plaćeni. Čini se daje
to još jedan dodatni stimulans ka putu od uzimanja
šuma bez naknade i pretvorbe produktivnih šuma u neproduktivne
površine za masline i vinograde, uz poticaje
plaćene iz državnog proračuna. Prvi rezultati sadnje
maslina na nekvalitetnom po požaru uništenom
šumskom tlu su već vidljivi. Osušena, tek posađena
stabalca masline na nekvalitetnom i za maslinu neodgovarajućem
tlu, na jednom po požaru uništenom oto


Šumarski list SUPUEMENT (2003), 111-122


ku, zahvaljujući televizijskoj poljoprivrednoj emisiji,
mogli smo već vidjeti. Čudi nas pasivan odnos i šutnja
poljoprivrednih stručnjaka, kada znademo da je znanost
o pedologiji i obradi tla na vrlo visokom stupnju u
hrvatskoj poljoprivrednoj znanosti. Vjerojatno mnogi
računaju da u slučaju neplanskih teškoća, stručnih kontrola
i kolaudacija, požar, koji u današnje vrijeme postaje
skoro normalna "prirodna pojava", uništava svaki,
pa i nekvalitetan rad te "rješava" sve probleme. U svim
ovim pretpostavkama jedno je sigurno da ceh plaćaju
šume i svi mi koji od njih očekujemo gospodarska, i
ona daleko vrjednija općekorisna dobra.


Glede vodoprivrednog doprinosa, kojega smo naslijedili
iz jugoslavenskog komunističkog režima, mislimo
da se on dobro uklapa u ovu opću rasprodaju hrvatskih
šuma, šumarstva i ugleda šumarske struke. To je
samo još dodatni namet na šume i šumarstvo koji se ne
može argumentirano opravdati. Ne postoji nikakva logika
da šumarstvo kao glavni proizvođač, pročistač i
skladištar pitke vode za tu istu vodu još plaća velike
doprinose, kako bi bila distribuirana i prodana potrošačima.
Mislimo da u toj nelogičnoj situaciji svi gube, i
šumarstvo i vodoprivreda. Izdvajajući velika sredstva
za plaćanje doprinosa, šumarstvu ne ostaje dovoljno da
sanira narušenu strukturu mnogih sastojina, nastalu sušenjima
i propadanjima šuma. Tako narušena sastojinska
struktura nije u stanju kvalitetno pružati općekorisna
dobra, u što spada i proizvodnja vode, koje je i zbog
toga sve manje.


2. Problemi vezani za aktivnosti Ministarstva zaštite
okoliša i prostornog uređenja na "pasivnoj"
zaštiti šuma.
U vezi s tim nastaju problemi vezani za sve veće
površine šuma koje trajnom "zaštitom" gube optimalnu
strukturu, što se nepovoljno odražava na njihov održivi
razvoj, posebice glede biološke raznolikosti, produktivnosti,
stabilnosti i pomlađivanja.


O problemima vezanim za aktivnosti Ministarstva
zaštite okoliša i prostornog uređenja, kada se radi o izdvajanju
velikih i kvalitetnih šumskih kompleksa, u
neku vrstu zaštite te poremećenih pojmova gospodarenja
i upravljanja te ostalih nesporazuma vezanih na tu
temu, trebalo bi dosta raspravljati. Opće je poznato da
trajna, pasivna i slikovito "policijska" zaštita šuma,
vrlo složenih, dinamičnih i osjetljivih ekosustava, vodi
u njihovu degradaciju. Šume se s gospodarskim zahvatima,
temeljenim na prirodnim procesima, održavaju u
optimalnom stanju. Izostankom temeljnih šumskouzgojnih
i ostalih zahvata, posebno njege i obnove šuma,
šuma gubi svojstvo biološke raznolikosti, produktivnosti
i stabilnosti te prelazi u fazu starenja i propadanja.
Moramo se prisjetiti one istinite uzrečice koja glasi: "U
prašumi ptice ne pjevaju". To je istina, znanstveno i životno
verificirana. Morali bi je uvažavati svi oni koji




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 121     <-- 121 -->        PDF

S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVliNOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list - SUPLEMENT (2003). 111-122
imaju ambiciju bavljenja s prirodom, a posebno oni
koji nastupaju pod firmom zaštite prirode.


Ovakvom politikom "zaštite" šuma ne gubi samo
šumarstvo i djelatnosti vezane uz njega, nego i cijelo
društvo zbog pada kvalitete i pitanja vječnosti šuma,
što ima utjecaja na njihovu produktivnost i stabilnost.


3. Problemi vezani za dobit u šumarstvu uz diktirane
cijene, diktiranu raspodjelu i netržišnu prodaju
trupaca.
Inzistirati na dobiti u šumarstvu te punjenju državnog
proračuna još je jedna od mnogih nelogičnosti vezanih
uz hrvatsko šumarstvo danas. Dohodovno šumarstvo
u uvjetima kad je trupac jedini proizvod, i to
još sa zamrznutim cijenama, bez tržišnih odnosa, s dirigiranom
raspodjelom, s rokovima plaćanja koji drugi
određuju i još mnogo toga, samo je pretpostavka bez
ikakvog valjanog argumenta. O dohodovnom šumarstvu
mogli bi govoriti kada bi se mogli tržišno ponašati,
te društvu fakturirati i naplatiti sve ono što šuma pod
rukovodstvom šumarske struke proizvodi, a to su i
općekorisni proizvodi šume, kisik, voda. Isto tako o
dohodovnom šumarstvu mogli bi govoriti kada bi se u
okvirima šumarstva trupac i ostali materijalni proizvodi
šume tržišno oblikovali i prodali s uloženim radom.


Ovaj relativno kratak prikaz problema s kojim se u
novije vrijeme susreće šumarstvo hrvatske, a koji stvaraju
negativno i nepoticajno ozračje, dovoljno govore o
vrlo lošem položaju šumarstva. Iako smo naslijedili
kvalitetne šume, dobru šumarsku tradiciju, kadrove i
visokoškolsku obrazovnu ustanovu i dobru znanost,


položaj šumarstva je svakim danom sve lošiji. Temeljni
problem je u nepoštivanju Ustava i Zakona o šumama,
koji bi, kada bi se korektno provodili, dobro riješili
položaj šuma i šumarstva u državi. Sustavno smanjenje
površina šuma koje se prije 1996. godine nisu u zadnjih
100 godina u ukupnom iznosu smanjile ni za 1 ha,
dovoljno ukazuju na položaj šumarstva u državi, a još
više na nepostojanje pravne države. Šumarstvo je i nastalo
u vremenu nastanka prvih pravnih država u Europi,
i ono bez njih ne može funkcionirati.


Oduzimanje šuma od cesta bez ikakve naknade, poticajno
je djelovalo na ostale koji se na isti način žele
domaći državnog zemljišta, pa tako i kamenolomi uz
potporu vlade uzimaju svoj dio. Ministarstvo poljoprivrede
i šumarstva uspijeva ishoditi da ministar po
svom nahođenju dijeli šume bez naknade, a takozvani
vinogradari i maslinari otkrivaju pogodnost kamenitog,
neplodnog, samo za šumu pogodnog apsolutnog
šumskog tla za intezivnu poljoprivrednu proizvodnju,
koja će biti stimulirana državnom potporom. Sigurni
smo da tome još nije došao kraj, ukoliko netko u ovoj
državi ne stekne snage i odlučnosti da konačno prekine
taj "lanac sreće".


Ponašanje Ministarstva zaštite okoliša i Vodoprivrede
dobro se uklapa u opću rasprodaju i upropaštavanje
šuma i šumarstva, pa makar je to ponekad popločano
i dobrim željama. Sigurni smo da takav popločani
put vodi ravno u pakao, u kojemu će se uskoro naći
šume, koje su po našem Ustavu dobro od interesa za
Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu.


4. UMJESTO ZAKLJUČAKA - Instead of conclusions
U XIX. stoljeću šumarstvo hrvatske učinilo je prve
korake koji su vodili u formiranje šumarstva kao struke
i znanosti te početku modernog i organiziranog šumarstva.
Općenito, možemo reći da jc stanje u šumarstvu


XIX. stoljeća bilo teško i složeno. Neriješeni imovinski
odnosi između feudalaca i kmetova, prevelika sječa
šuma, krčenje šuma, samo su dio problema šumarstva
onoga vremena. Međutim, bilo je važno da su se ti problemi
uočili, a državna i zakonodavna vlast te obrazovne
i stručne institucije dovoljno napravile da se stanje
popravi.
Upravo to ozračje obogaćeno stručnim ljudima,
koji su širili šumarski i nacionalni naboj, razlog je što
su se negativni procesi zaustavili. Zahvaljujući takvoj
klimi naslijedili smo kvalitetne šume, koje su u ono
vrijeme, zahvaljujući novoformiranoj šumarskoj struci,
krenule iz stadija propadanja u stadij progresivnog
razvoja. Šumarska struka nastala je krajem XVIII. stoljeća
iz straha da će šume zbog neorganiziranog gospodarenja
i sječe nestati. Formiranje šumarske struke iz


vela je država, znajući njenu vrijednost i koristi koje u
budućnosti može priskrbiti. Očuvanje šuma i gospodarenje
njima bilo je dobro zakonski popraćeno. Tu jc
vrlo bitno spomenuti Zakon o šumama 1852. i dva Zakona
iz 1894., koji izričito zabranjuju prenamjenu
šumskog zemljišta u druge kulture, te naređuju potrajno
gospodarenje na temelju gospodarskih osnova. Isto
tako tim jc zakonom određeno da se sa šumom mogu
baviti i s njom upravljati samo akademski obrazovani
stručnjaci.


Iako smo naslijedili vrlo kvalitetne šume, dobru šumarsku
tradiciju, kadrove i visokoškolsku obrazovnu
ustanovu i dobru znanost, današnji položaj šumarstva
je svakim danom sve lošiji. Temeljni problem je u nepostojanju
pravne države i nepoštivanju Ustava i Zakona
o šumama, miješanje politike u stručne poslove
upravljanja šumama te loša kadrovska politika. Sve to
stvara loše ozračje koje demotivira sve one koji su još
uvijek zadržali pošten odnos i ljubav prema šumi i
šumarstvu.




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 122     <-- 122 -->        PDF

S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list - SUPLEMENT (2003), 122
LITERATURA - References


Ivančević , V., 2000: 235 godina šumarije Krasno Hrast lužnjak (Quercus robur L.) u Hrvatskoj,
(1765-2000)-najstarije šumarije u našoj zemlji. HAZU i "Hrvatske šume" p. o. Zagreb,
Šumarski list, CXXIV (11-12): 705-711. 167-212, Zagreb.


Kesterčanek, F: 1882: Kratka povijest šuma i šumMatić,
S., M. Oršanić, I. Anić, 2000: Radovi na
skog gospodarstva u Hrvatskoj. Zagreb. obnovi, podizanju i njezi šuma na kršu u današnjim
ekološkim i gospodarskim prilikama. Una


Klepac , D., 1996: Stare šume hrasta lužnjaka i nji


pređenje poljoprivrede i šumarstva na kršu,


hov doprinos razvoju Hrvatske. U: D. Klepac


HAZU, str. 80, Zagreb.


(ur.), Hrast lužnjak {Querem robur L.) u Hrvatskoj,
HAZU i "Hrvatske šume" p. o. Zagreb, Matić, S., I. Anić, M. Oršanić, 2001: Uzgojni
13-26, Zagreb postupci u prebornim šumama. U: B. Prpić (ur.),


Obična jela u Hrvatskoj, Akademija šumarskih


Kosović,B. , 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt


znanosti, 407^142, Zagreb.


šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske
međe do Mrkoplja i Ogulina. Šumarski list, Matić , S.,2003: Neki problemi koji opterećuju hrvatXXXVIII
(1): 4-16, (2): 68-86, (3): 133-145, sko šumarstvo u današnjim gospodarskim, dru(
4): 170-189, (5): 208-223, (6): 250-266, (7): štvenim i ekološkim uvjeti ma. Šumarski list br.
305-319, (8-9): 356-376, (12): 476-488, 5-6., 211-216. Zagreb.


Zagreb. Meštrović , Š., 2001: Uređivanje šuma obične jele.


Matić , S., 1995: Šumarstvo Hrvatske kao aktivni suU:
B. Prpić (ur.), Obična jela u Hrvatskoj, Akadionik
pri osnivanju i razvoju modernog hrvatdemija
šumarskih znanosti, 529-547, Zagreb.
skog sveučilišta u Zagrebu. Šumarski list 9-10 Meštrović , Š., Čavlović , J, 2003: Uređivanje
(CXIX), 287-291. Zagreb


šuma obične bukve. U: S. Matić (ur.), Obična
Matić, S., 1990: Šume i šumarstvo Hrvatske-jučer, bukva u Hrvatskoj, Akademija šumarskih znadanas,
sutra. Glas. šum. pokuse, 26: 33-56, Zanosti,
464-490, Zagreb.
greb. Starčević,T., 2003: Što nam se to događa? Šumar


Matić, S., 1996: Povodom 150. obljetnice Hrvatskog ski list 7-8., 404-406, Zagreb.
šumarskog društva. Šumarski listbr. 9-10, CXX
(1996), 387-390. Zagreb


Matić , S., 1996 a: Uzgojni radovi na obnovi i njezi
sastojina hrasta lužnjaka. U: D. Klepac (ur.),


SUMMARY: Forests, a very important natural ecosystem, and forestry, a
profession that deals with forests as a natural and economic resource,
received full recognition in Europe during the formation of legal states. In
Croatia, the beginning of organised forestry is believed to coincide with the
establishment of the first forest administrations in Krasno, Oštarije and
Petrova Gora (1765). This period is marked with Maria Theresa s Šumski red
(Forest Order) (1769) published in the Croatian language, which not only
represented forestry legislation but also the first textbook on forest management
in Croatia.


It should be pointed out that even prior to the above event there were
extensive activities that focused on forests, particularly in the field of legislation.
We shall list only the most important ones:


In the course of the 13th century, the statutes of almost all south Croatian
towns contained regulations on the preservation and protection of forests
against devastation.


In 1464, a forest service entitled Magistrat providure za drvo i šume was
formed in Dalmatia, within which a reserve was founded for oakwood and a
ban was imposed on clearing forests and keeping goats. As early as 1532, a




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 123     <-- 123 -->        PDF

S. Malić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE
forest inspection was founded in Istria, followed by a forest cadaster in 1584,
the first of the kind in the world.


When the Military Border region was established (1702) and regulated
(1746), the forest service was based on military principles. The Forest Law of
1852 and the two Laws of 1894 were very important not only for Croatia but
also for the entire European forestry. Among other things, these laws explicitly
stated that ´no forest land may be sequestered nor converted into another
culture´, as well as that ´sustainable management is to be applied to municipal
forests´.


The state of forestry in the 19th century was relatively difficult and complex.
Unsolved property relations between feudal lords and their serfs, excessive
cutting down and clearing of forests were only apart of the problems that
the forestry ofthat time faced (Klepac 1998). However, what was very important
is that both state and judicial authorities were aware of these problems
and that educational and professional institutions were able to rectify the
condition. Keen enthusiasm and know-how of Croatian forestry experts were
positively reflected on the activities in forestry and forests. Until the Agricultural
Forestry School in Križevci was opened (1860), foresters acquired their
forestry knowledge in forestry schools of Europe (Mariabrunn, Banska
Sćavnica and others), after that in Križevci, and then at the Forestry Academy
of the University in Zagreb, which was established in 1898 (Ma tie 1998).


This is the period of overall cultural, scientific, economic and national


flourishing in which the forestry profession, and especially the people working
in it, had a voy prominent role. Such social and forestry environment was
highly conducive to the establishment of the Inspectorate for the Afforestation
of Karst and Bare Areas and Torrent Management in Senj in 1878.


The establishment of the Inspectorate was a logical sequence in the
domain of Croatian forestry ofthat time. This move was assisted by the development
and formation of the legal state and modern legislature in the field of
forests and forestry. This trend continued until the end of the First World War
in 1918, when Yugoslavia was formed.


Despite the fact that all Yugoslav and other regimes were anti-Croatian
and that forests and forestry in Croatia from 1918 to 1990 were continually
under attack by the authorities in power, Croatian forests nevertheless continued
to be of the highest quality and were renowned for their exceptional natural
character both informer Yugoslavia and in entire Europe. The reason for
this lies in the advanced state of forestry profession and science and in
forestry spirit and knowledge promoted primarily in educational and other


forestry institutions and maintained by great names of the Croatian forestry,
who were renowned for their knowledge, integrity and patriotism. These
experts constituted a professional and moral pillar in the period 1919 to
1990, which preserved the reputation and autonomy of Croatian forestry.


Ever since the enterprise Hrvatske Sume (Croatian Forests) (1 January,
1991) came on the scene, the Croatian forestry has been left to the mercy of
the most ruthless ´tycoonisation ´supported by the current politics. Forest and
forest land is being sequestered with no compensation (roads, quarries, gravel
pits) while in the most recent period, we are witnessing the legalisation of
an anti-constitutional regulation allowing allotment of forest land (with no
compensation for its generally beneficial functions and no taxes) for the purposes
of establishing vineyards and olive groves, but always in attractive
locations. For all the reasons above, forest areas are decreasing daily, and
sustainability and sustainable development are disappearing, which is
against the valid Constitution and the Forest Act. Prices are being dictated
and controlled and the distribution of timber assortments managed from


Šumarski list - SUPLEMENT (2003). 111-122




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 124     <-- 124 -->        PDF

S. Malić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINU Šumarski list SUPLliMbNT (2003), 111-122
above. Companies managing forests are required to make revenues and fill
the state budget.


We state with regret that never in over two centuries of Croatian forestry
have the authorities in power treated forests, forestry and the people working
in this field with so little respect and with so much ignorance as today. The
ongoing situation in forests and forestry of Croatia is the result of an
unhealthy atmosphere fostered by such attitudes. The main reasons for this lie
in strong pressures of politics, which has penetrated all pores of Croatian


forestry, and in the shortage of those cadres who have, throughout the long
history of forestry, firmly stood by its helm and promoted knowledge and
integrity. Such a situation will probably continue until politics ceases to be
more important than profession and until the legal state is enforced.
Unfortunately, by that time the Croatian forests will have lost many of those


features that rank them among the best in Europe.


Predsjednik HŠD-a S. Matić, uručuje devedesetgodišnjem Frani Rogiću, jedinom živućem članu Kr. nadzomištva,
Zahvalnicu za postignute rezultate na pošumljavanju krša


(Foto: M. Mrkobrad)