DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Što se tiče koncepcije zapošljavanja u javnim ustanovama,
na što su šumari upozoravali, ona očigledno
nije mimoišla ni posljednji zaštićeni objekt, Park prirode
Papuk. Pokazalo se da su i tu šumari "persona non
grata". Dovoljno je pogledati strukturu zaposlenih u
javnoj ustanovi. Naprosto se nameće pitanje što se to u
Papuku zaštićuje i od koga i tko to nadomješta brigu
petnaest revirnika, diplomiranih inženjera šumarstva i
još toliko njihovih pomoćnika, šumarskih tehničara,
koji izravno pokrivaju to područje, uz upravitelje šumarija
i Uprava, stručne službe itd. I u čudu si šumari
ponovno postavljaju pitanje: zašto Hrvatske šume ne


Jedan od kamenoloma u Parku prirode Papuk


bi mogle provesti u djelo Program zaštite, očuvanja i
promicanja Parka prirode? Tä imamo sav stručni i
materijalni potencijal, od dobro organizirane lugarske
(čuvarske) službe, protupožarne prevencije te svih
potrebnih odjela i službi, do konzaltinga i turističke
agencije. Pa ako baš još neki profil stručnjaka i
nedostaje, ni to nije nerješivo. Mnogi zaposlenici
Hrvatskih šuma su ionako angažirani na projektima
Parka prirode koji se bez takve suradnja ne bi ni mogli
riješiti. Dakle, šumari su ipak tu, jer se bez njih ne
može. Neki volonterski, ali neki i profesionalno. Jedni


su pozvani, drugi se uključuju spontano. Primjer je
samozatajni inženjerski dvojac iz direkcije Hrvatskih
šuma: mr. se. J. Zelić i dipl. ing. I. Tomić, koji
uporno radi na promidžbi Parka prirode Papuk, i to ne
spektakularno i senzacionalistički, nego s dušom,
temeljito i stručno.


Slijedom svega navedenog, predlaže se usklađivanje
Zakona o zaštiti prirode koji je nedavno donesen, a
da šumari nisu mogli na njega utjecati, i Zakona o šumama.
Posebice na onaj dio kojim se regulira osnivanje
i rad javnih ustanova, jer se takvim modelom zaštite
izdvajaju iz proračuna pozamašna sredstva za izvršenje
skromnog programa javne ustanove, a što se inače
posve profesionalno odrađuje u Hrvatskim šumama.
Tko iole prati financijsku situaciju u Hrvatskoj, mora
se zapitati je li ovaj paralelizam potreban i uopće
opravdan, kad imamo primjere kako su to riješile veće
i bogatije države. Dakle, predlaže se vraćanje zaštićenih
područja u kojima je temeljni fenomen šuma u nadležnost
Hrvatskih šuma, koje mogu provoditi i odredbe
Zakona o zaštiti prirode, kao što odgovorno
provode i sve druge zakone i propise.


Osobno još uvijek vjerujem u pametnu i poštenu
Hrvatsku!


Zlatko Lisjak, dipl. ing. šum.


Prcborno gospodarenje osobito pogoduje jeli


622