DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Kr ej č ij a i mr. se. Tomislava Dubravca u nacionalnim parkovima Hrvatske pokazuju kako je mogućnost zadovoljavajuće prirodne obnove upitna. To upućuje na činjenicu da šumski ekosustavi nacionalnih parkova zahtijevaju, zbog svoje uloge i opstojnosti, drukčiji pristup načinu zaštite. Napominje se da su istraživanja provedena u nacionalnim parkovima Ris- njak, Plitvička jezera, Paklenica, Mljet i Brijuni, čije se šume nalaze pod zaštitom od nekoliko desetljeća do više od pola stoljeća, i u tom su razdoblju sječe u njima isključene ili neznatne. Nacionalni parkovi i parkovi prirode, kao i ostala zaštićena područja, pod ingerencijom su Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Državna uprava za zaštitu prirode, koju pamtimo po animozitetu prema šumarima, nakon posljednjih političkih promjena našla se u sklopu ovog Ministarstva. Kao znak ublažavanja antagonizama nakon ovih promjena, odnosno ustrojstva navedenog Ministarstva i sastanka "zaštitara i šumara" 4. travnja 2000., u Upravna vijeća koja upravljaju Javnim ustanovama nacionalnih parkova i parkova prirode, posebice onih u kojima su zastupljeni veći šumski kompleksi, imenuje se i predstavnik Hrvatskih šuma. 1 na tomu, reklo bi se, ta suradnja i završava. Kadrovsko ekipiranje javnih ustanova se u natječaju za pojedina stručna radna mjesta podvodi pod zajednički nazivnik - VSS prirodoslovne struke. I tako se u zaštićenom području, u kojemu je osnova šumski ekosustav, nadu novi zaštitari različitih struka, ali uglavnom nešumari. No, prema riječima gospodina ministra, problema ne bi trebalo biti u režimu gospodarenja šumama, jer plan koji donose Hrvatske šume odobrava i nadzire uprava parka!?!? Dakle, šumari, dobro pazite što radite, jer vas nadziru inženjeri drugih struka! Uskoro će ti inženjeri napisati i Pravilnik o unutrašnjem redu prema kojem će se u šumovitim zaštićenim područjima trebati ponašati uglavnom šumari, jer su oni, takoreći, jedini prisutni na tim velikim šumskim prostranstvima. Usudi li se predstavnik Hrvatskih šuma utjecati na izradu tog Pravilnika, koji je inače u koliziji sa svim važećim zakonskim i podzakonskim propisima, a najviše sa zdravom pameću, ili se zainteresira o tome kako se troši novac iz proračuna, ministar će ga na prijedlog ravnatelja (vjerovali ili ne) razriješiti članstva u Upravnom vijeću javne ustanove i zatražiti od šumarstva novog predstavnika?! Šumarstvo se spremno odaziva i predlaže drugoga predstavnika, kao da ga uzima s police, vadi iz ladice ili skida s vješalice. Evo, izvolite, tä ima tih inženjera šumarstva na pretek! Nitko i ne analizira zašto im onaj prethodni nije bio po volji. No dosta sarkazma, jer kako bi rekao pjesnik: "Oporost prerasta u gorčinu, a gorčina zasjeni mi razum". Stručnost šumarskih inženjera zagrebačke škole dokazana je, jer je hrvatsko šumarstvo po svojoj orga niziranosti i stručnosti u europskom vrhu. Štoviše, ističemo da smo jedina zemlja u Europi koja je najviše sačuvala prirodne šume, i to zavidnih 95 %. Hrvatske šume d.o.o. su 17. listopada 2002. stekle pravo na prestižni FSC certifikat za gospodarenje šumama, što znači da se šumom gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima. Nije li to dovoljno jamstvo da bi šumarski stručnjaci i o ovim posebno zaštićenim područjima mogli voditi brigu, uz izradu posebnih Osnova gospodarenja, odnosno Planova upravljanja. 25. lipnja 1999. u Ogulinu, na prigodnoj skupštini Hrvatskoga šumarskog društva, raspravljalo se na temu "Upravljanje i gospodarenje zaštićenim objektima prirode". 25. studenog 1999. u Zagrebu je održan okrugli stol pod radnim naslovom "Štitimo li prirodu i okoliš osobitim znanjem, moralnim i čestitim djelima?". Poticatelji rasprave bili su prof. dr. sc. Slavko M atić, dipl. ing. Robert L a g i nj a, dipl. ing. Tomislav Star- č e v i ć, prof. dr. sc. Branimir P r p i ć, kao i mnogi drugi ugledni gosti. Kako se pozivu za raspravu nisu odazvali najpozvaniji sugovornici, predstavnici saborskog Odbora za zaštitu prirode i okoliša i predstavnici tadašnje Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, 18. veljače 2000. o navedenoj problematici u provedbi programa zaštite prirode upućeno je zajedničko pismo novoustoličenom ministru Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, gospodinu Bozi Kovačeviću, koje su potpisali prvi ljudi Hrvatskoga šumarskog društva, Akademija šumarskih znanosti, Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Šumarkog instituta Jastre- barsko i Javnog poduzeća Hrvatske šume. Uslijedio je već spomenuti sastanak i na tomu je sve ostalo. Šumari su nastavili na svim mjerodavnim mjestima tražiti rješenja problema, upozoravali, predlagali, stoje najvažnije surađivali. Nažalost, sve su manje bili uvažavani. Upravo smo svjedoci energičnih, čak drastičnih nastojanja da se reducira državna služba, od onih koji se brinu o našoj sigurnosti, obrazovanju, pa do onih koji se brinu o zdravlju i životu. 1 dok se neke zaposlene, takoreći, prati s povećalom, što i koliko privrede za primljenu plaću, dok se ukidaju radna mjesta, a da se zapravo ne zna kako će se bez njih, dok se savjesne djelatnike naprosto nagovara i nagrađuje da napuste posao koji zdušno i uspješno obavljaju, osniva se šumarstvu paralelna služba (da ne kažem "nadrišumarstvo"), ekipirana šarolikim stručnim osobljem, koji u potpunom miru, posve zaštićeno, "gricka" proračun ove naše nesretne i nespretne države. Doduše, u ovoj izbornoj godini bilo je govora o rekonstrukciji Vlade, odnosno smanjenju broja ministarstava. U tom slučaju bi se zaštita okoliša našla u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva itd. Tendencije u Europskoj uniji su takve da u većini zemalja postoje potrebe za ovakvim objedinjavanjem u jedno ministarstvo. Da li će se to kod nas dogoditi? 618 |