DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 9 <-- 9 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričcvić, P. Drvenkar: F1T0CEN0L0ŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. 11-12. CXXV11 (2003). 531-544 izlazi da je prva varijanta ilirske brdske bukove šume termofilniji tip asocijacije. Zapravo je ona određeni prijelazni oblik između asocijacija Lamio orvalae-Fa- getum i Ostryo-Fagetum. Sintetska je analiza pokazala da su razlikovne vrste za tipičnu varijantu: Lathyrus vernus, Cephalanthera longifolia, Polystichum aculeatum, Polypodium vulga- Bukova je šuma s crnim grabom termofilna zajednica submontanskoga i montanskoga pojasa, po prvi puta detaljno opisana u nas u Gorskom kotaru (Tri- naj stić 1972). Dolazi isključivo na dolomitnom supstratu, i to na dolomitima gornje krede i na trijaskim dolomitima. Tla na kojima se zajednica razvija uglavnom su rendzine koje su općenito plitke, dubine do 30 cm. Bogata su humusom, ali su zbog plitkoće zalihe hraniva dosta male. Na istraživanome području zajednica obrašćuje vrlo strme, tople, južne, jugoistočne ili jugozapadne padine (nagib i do 55°). Time zajednica poprima ksero- filni karakter. Prema Šugaru (1972) u Samoborskom gorju uspijeva u visinskom rasponu od 170 do 750 m n. m. U takvim specifičnim ekološkim uvjetima predstavlja početni i trajni stadij vegetacije, osobito zbog stalne erozije tla koja zaustavlja pedogenetski razvoj. Na manje strmim padinama zajednica se može promatrati kao degradacijski stadij klimatskozonske ilirske brdske bukove šume s mrtvom koprivom. Snimci koji karakteriziraju ovu zajednicu napravljeni su na samom vrhu izloženoga grebena koji čini uski rub čitave sastojine odjela 7a GJ Kal - Javorac, te u vrlo sličnim uvjetima u odjelu 8c iste gospodarske jedinice. To su relativno male površine. Na suncu naj- izloženijim i najstrmijim točkama zajednica tvori završetak šume prema brdskim travnjacima. Tlo je pokriveno bujnim slojem prizemnoga rašća i grmlja, a sloj drveća ne prelazi visinu 7-8 m. Šuma je svjetlija u odnosu na ostale bukove šume. Spuštanjem pedesetak metara u smjeru doline naglo se mijenja sastav vegetacije i bukova šuma s crnim grabom prelazi u brdsku bukovu šumu s mrtvom koprivom. Kao što se vidi iz tablice 1 (posljednjih deset snimaka), u sloju drveća prevladava obična bukva, no česti su i crni grab, javor gluhać, mukinja, crni jasen i hrast medunac. No, najvažnija razlikovna vrsta za ovu je zajednicu crni grab. Crni grab traži za svoj razvoj strogo određene uvjete, pa se njegova prisutnost ili odsutnost vrlo često uzima kao osnovica za raščlanjivanje mnogih biljnih zajednica (Trinajstić iCero- večki 1978). U sloju grmlja, osim vrsta iz sloja drveća, značajnije su rasprostranjene vrste: Comus mas, Viburnum lan- re i Prenanthes purpurea, dok su to za termofilnu varijantu, uz već nabrojene vrste iz sloja drveća i grmlja, Melica uniflora, Potentilla micrantha, Serratula tinc- toria, Carexflacca i Convallaria majalis. Sve će ovo trebati potvrditi na širem području u okviru konačnoga definiranja asocijacije Lamio orva- lae-Fagetum. tana, Sorbus torminalis, Rhamnus cathartica, Cha- maecytisus hirsutus, Daphne mezereum i dr. U prizemnom rašću prevladavaju bazofilno-ter- mofilne vrste iz reda Quercetalia pubescentis (Melittis melissophyllum, Peucedanum oreoselinum, Tanacetum corymbosum, Mercurialis ovata, Helleborus niger i dr.). Dosta su rasprostranjene i vrste: Melica uniflora, Carex flacca, Convalaria majalis, Seratulla tinctoria, Galium sylvaticum, Hedera helix, Cyclymen purpurascens, Lathyrus vernus i Solidago virgaaurea, kao i cijeli niz vrsta svojstvenih za kontinentalne bukove šume. Slika 6. Karakterističan izgled zajednice Ostryo-Fagetum sylvaticae na istraživanom području Figure 6 Characteristic appearance of the community Ostryo-Fagetum sylvaticae in the study area (Foto: D. Drvenkar) Svojstvene i razlikovne vrste određene su prema Z. Pavletić,Trinajstiću i Šugaru (1982). Sve su razlikovne vrste karakteristične vrste reda Quercetalia pubescentis i odjeljuju bukovu šumu s crnim grabom od ostalih zajednica sveze Aremonio-Fagion, te je svrstavaju u podsvezu Ostryo-Fagenion. Prema istim autorima opisana je i subasocijacija aceretosum obtu- sati ove asocijacije, koja se može vrlo lako prihvatiti i za definiranje naših analiziranih fitocenoloških snimaka jer je riječ o istom području istraživanja i vrlo sličnom flornom sastavu. No, za to su potrebne i detaljnije analize. 2. Bukova suma s crnim grabom (As. Ostryo-Fagetum sylvaticae M. Wraber ex Trinajstić 1972) 535 |